Doživjeti sto godina života, prava je rijetkost i blagoslov. Uspjelo je to Martinu Bilaveru pok. Petra koji se prije jednog stoljeća rodio kao sedmo od osmero djece u ovoj obitelji u Škabrnji. Spektakularna gala svečanost za 100 uzvanika sa živom glazbom održana je u restoranu u Zadru, a obred crkvenog blagoslova u rodnoj Škabrnji.
– Nerealno bi bilo reći da je ljudski život satkan samo od lijepih i ugodnih trenutaka. Svaki čovjek poznaje i teške i tužne trenutke, poput našeg slavljenika Martina, kazao je škabrnjski župnik don Ivan Rončević na svetoj misi u crkvi Velike Gospe.
Učiniti sebi i drugima ljepše trenutke danas i sutra, kaže svećenik, naše je poslanje.
Snalažljivost, žilavost, upornost, tvrdoglavost
– Bog nas je poželio za suradnike da trenutke koje živimo učinimo lijepima. I sebi i drugima. Sve dok nas on ne pridruži svojoj lijepoj vječnosti u kojoj trenutci i vrijeme više ne postoje. Do tada, želim vam puno lijepih trenutaka, poželio je slavljeniku don Ivan.
Martina Bilavera život zaista nije mazio. Izgubio je dva sina i suprugu Lucu, udovac je gotovo 45 godina. Međutim, slavljenik Martin je prepun ravnokotarske snalažljivosti, žilavosti i urođene upornosti, moglo bi se reći, i lucidne tvrdoglavosti, i dalje je vedrog duha.
– Ostao sam bez majke kad sam imao tek 10 godina. S mojom Lucom rođ. Zubčić oženio sam se 1947. godine. Imali smo troje djece, sin Drago je poginuo 1997. od zaostale mine iz Domovinskog rata, a supruga Luce zbog tuge odmah za njim. Drugi sin Miro – Vice preminuo je 2005. Hvala dragom Bogu, živa mi je i zdrava kćer Mara udana Ražov, s vidljivim osjećajima rekao je slavljenik.
Još ka’ vuk
Za vrijeme okupacije Škabrnje, 18. studenog 1991. nekoliko dana je bio u podrumu Jele Brkić s 20-ak sumještana i tada s mladim svećenikom, prerano preminulim don Tomislavom Sikrićem, kaže on, njegovim spasiteljem.
– Imam 11 unučadi i 22 praunučadi. Jedva čekam, u predbožićno vrijeme rodit će mi se i prvi prapraunuk, ponosno kazuje slavljenik.
I slavljenik je živu glavu, osim u podrumu, jedva izvukao i 1996. kad je bio na ispaši s ovcama. Nagazile su na smrtonosnu minu PROM – 1, a Martin je završio pet mjeseci u bolnici.
– Zavaljujući nevisti Ani, supruzi pokojnog sina Drage, i obitelji još sam ka’ vuk. Sam se brijem i tuširam. Doduše, hodam uz pomoć hodalice, čitam samo velika slova, a i slabo čujem, navodi slavljenik kojem unuk Marin postavlja naša pitanja u samo djedovo uho, tako jako kao da ima megafon.
Proizvodio, kupovao, prodavao
Slavljenik je po poljoprivredi i kućanstvu te trgovinom poljoprivrednim proizvodima desetljećima bio prvi Škabrnjanac, rekli bi kulak. A sve je zaradio sa svojih 10 prstiju, od Škabrnje, Like, Zagreba do sedam godina Njemačke.
– Sredinom proteklog stoljeća pješice sam jednom tjedno odlazio u Gračac i Liku što je i do 60 kilometara u jednom smjeru. Tamo sam vozio vino i rakiju, kupovao blago i ovdje prodavao. Do Domovinskog rata u Zagrebu smo držali i dva štanda s povrćem i voćem, na Kvatriću i Trešnjavci. Tiekom okupacije Škabrnje u izbjeglištvu sam kupovao voće i povrće i preprodavao, bez »dlake na jeziku« priča slavljenik fotografskog pamćenja.
Za vrijeme okupacije Škabrnje dva sina su bila u hrvatskoj vojsci, a nevjeste s djecom, jedna u Zagrebu a druga u Zadru.
– Nisam dao obitelji, već sam potpuno sam snosio sve troškove ove ovog slavlja, do lipe. Godina sam radio, hranio obitelj i štedio, naglasio je Bilaver.
Buran i bremenit život
A buran je i bremenit bio njegov život. Obiteljske tragedije, ratovi, svakojake države, tri godine od raspada Austrougarske, pa onda kraljeve, pa Titove i ove naše Hrvatske.
– Bio sam u Titovim partizanima od 1944. do 1947., ali nisam bio u partiji. Kao 23-godišnjak oko mjesec i pol dana sam se skrivao u Rastovcu, ali su me pronašli i u Kistanjima regrutirali u 6. brigadu 19. divizije u 1. bataljun. Onda u Kupres, Ljubuški, Široki Brijeg, Mostar, nigdje nikoga, svi bježali za Zagreb. Vratili se u Dalmaciju i krenuli prema Senju i Krivom putu, potom sve do Ilirske Bistrice, nabrojio je slavljenik.
Do u detalje, gotovo sat vremena, pričao je Martin Bilaver svoj partizanski put, a nastavak priče je zaista nepredvidiv.
Spasitelj oca hrabrosti, superdjeda
– Vratio se kući i od boračke vidio tek dva puta po 150 dinara. A onda je došao spasitelj Tuđman, najbolji Hrvat svih vremena, dao mi 3.300 kuna mjesečne mirovine. Sve je dobro bilo dok se nije promijenila stranka na vlasti, u prvom mi »šucu« skinuli 1.500 kuna, a potom i još. Za sedam godina su me »orubali« za čak 220.000 kuna, potužio se slavljenik te nastavio:
– Od 2014. imam 772 kuna od sina dragovoljca poginulog na minu. Na svoju invalidnost imam 220 kuna, a od Njemačke 145 eura, precizno ggovori slavljenik.
Iako je u životu prošao sve i svašta, zasigurno mu pristaje epitet oca hrabrosti, superdjeda.
– Nemam recept za dugi život. Uvijek sam puno radio i malo jeo. A živjet ću sve dok dragi Bog ne odluči udariti dlanom u dlan, zaključio je Martin Bilaver.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Pojačanje u uredu
Borussia Dortmund u klupskoj legendi pronašla novog glavnog direktora kluba
Zadar
PRIRODOSLOVNO-GRAFIČKA ŠKOLA
EKO DANI Drvo nade i biografija vode simboli ekoloških izazova
Scena
posebno iznenađenje
Jelena Rozga doživjela emotivan trenutak na pozornici
Zadar
ART DESIGN
Važno je da naši mladi upoznaju neke od najbitnijih dijelova zadarske umjetničke scene
Rukomet
bliži se kraj sezone
Dvije generacije Zadrana potvrdile titulu prvaka Dalmacije
Scena
VICE MARTINOVIĆ
TRAGEDIJA U ‘VEČERI ZA 5’: Natjecatelj umro nakon snimanja, obitelj je htjela da se emisija prikaže
Zadar
PREDIVNO
Prvi put u Zadru zaposleni mladi s Down sindromom: ‘ Imaju predivnu voditeljicu i ekipu…’
Zadar
odjel za ginekologiju
VRIJEDNO PRIZNANJE Zadarska bolnica domaćin prvog tečaja ginekološke endoskopske kirurgije
Nogomet
TRENER MLAĐIH KATEGORIJA
Zadarski trener Patrik Puljić o borbi s bolešću: ‘Najteža faza bila je suočavanje s dijagnozom…’
Zadar
'za zadar'