Građane ljuti rastrošna država, preplaćeni političari, ćirilica..

Preplaćeni političari, rastrošna država, uvođenje ćirilice u Vukovar, tek su neki od tema i događaja zbog kojih su građani ove godine pisali Hrvatskom saboru.
Pisali su mu i zbog sasvim osobnih problema, tražili pomoć pri zapošljavanju, tužili se na grafite, preglasnu glazbu iz kafića, nudili rješenja za gospodarske probleme.
Građani pozorno prate sve što se događa u društvu, posebno u politici i oko političara.
I dok se u političkim preferencijama razilaze, u jednom su suglasni – političari previše zarađuju, a država previše troši. Nedopustivo je, piše jedan građanin, da dužnosnici, počev od općinskih načelnika i župana do premijera i predsjednika države imaju tako visoke plaće dok većina građana teško živi.
Drugi se pita mora li država potrošiti 40 milijuna kuna za nabavku pametnih telefona dok narod gladuje.
Građani se ‘ljute’ i na banke, medije i novinare. Za prve tvrde su ih opljačkali, druge prozivaju za neobjektivnost u izvještavanju o referendumu o braku, podcjenjivački odnos spram hrvatskih branitelja i Domovinskog rata.
Referendum o ustavnoj definiciji braka izazvao je podosta reakcija, a neke građane potaknuo da izvide kakve su prilike po tom pitanju u svijetu.
U Švicarskoj, tvrdi jedan, postoji ista inicijativa kao i u Hrvatskoj, a Japan je već ustavom definirao brak kao životnu zajednicu žene i muškarca. Osim toga, piše građanin, u Švicarskoj kod izvještavanja o referendumu ne postoji “jednosmjerni marksizam” kakav se vidi kod jednog hrvatskog dnevnika.
Spomenuti referendum neki su prepoznali kao priliku za filozofske oglede o ljudskim pravima, ali i za iznošenje “slabo poznatih činjenica o homoseksualnosti”.
Podijeljenost javnosti oko uvođenja zdravstvenog odgoja vidi se i u dopisima. U jednom, očito isprovociranom gostovanjem američke komunikologinje Judith Reisman u Saboru, traži se donošenje akta koji bi propisao tko (ne)može govoriti i predavati u Saboru, u drugom se “ženom Hrabrost” naziva novinarku čija je emisija ‘Pedofilija kao temelj zdravstvenog odgoja” izazvala buru reakcija, pa i zabranu, na javnoj televiziji.
Očekivano, reakcije je potaknulo i postavljanje ploča na latinici i ćirilici na državne ustanove u Vukovaru. I dok se velik dio javnosti tome protivio, pojedinci su to vidjeli kao priliku za unapređenje međuetničkih odnosa.
Ni Šimunićev ustaški poklič “Za dom spremni” nije prošao bez odjeka, baš kao ni privođenje Dinamovog izvršnog direktora Zdravka Mamića zbog govora mržnje. Jedan građanin u Mamićevu istupu ne vidi ništa sporno, dapače, nudi mu novčanu i moralnu potporu, a osuđuje postupanje policije i Državnog odvjetništva.
Činjenicu da dio javnosti uvijek i s pozornošću prati rad Hrvatskog sabora i njegovih zastupnika potvrđuju i neki dopisi.
“Nervira me kad čujem da predsjedavajući priča sa svojom sekretaricom veći dio zasjedanja”, piše jedan građanin.
Gospodarski problemi itekako zaokupljaju građane – neki apeliraju da se u njihovo rješavanje, umjesto političara, uključe stručnjaci, drugi nude vlastita iskustva.
Brojni propisi koje je donio ulazak u Europsku uniju zbunjuju građane, pa pitaju za njihovu provedbu, baš kao i za povrat “pokradenih mirovina”.
Tuže se i zbog odluke Sabora da ukine pokroviteljstvo nad obilježavanjem Bleiburške tragedije, traže usklađivanje grafičkih standarda hrvatskog grba i zastave.
Sabor je “adresa” na kojoj se građani žale na propuste u pravilniku za izračun rate grijanja, na raspored televizijskih emisija, na šutnju administracije, na osobne nedaće.