Gdje god nađeš zgodno stablo, a ti ga posijeci!

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA
Marin GOSPIĆ

HOĆE LI TENIS BITI IZGOVOR ZA NOVU SJEČU STABALA U ZADRU KOJIH JE IONAKO SVAKIM DANOM SVE MANJE?

Kada smo već kod sporta, evo sam saznao preko malih ekrana da će umjesto u Splitu, jedan važan susret naše teniske reprezentacije biti održan u Zadru. To je lijepo jer imamo veliku dvoranu pa da je malo iskoristimo. Ipak, koliko sam uspio razumjeti neće se igrati u dvorani nego pokraj nje. I to je lijepo, a pogotovo ako neće ništa ili samo malo koštati, jer , kako nam je poznato, slabo brate stojimo s parama zadnjih desetak godina pa bi trebalo uštedjeti na svakom koraku. Bilo kako bilo, neka se to lijepo održi i neka bude veselo i neka mi pobjedimo samo što to ja neću gledati jer sam oduvijek prezirao tenis, taj elitistički i dosadni sport u kojem dva preplaćena igraća promatra par tisuća gledatelja kojima je važnije da ih snimi kamera, nego da prate igru koja je meni osobno jako dosadna, a pogotovo ne podnosim one skupljače loptica koji se drže kao da su popili svu pamet ovoga svijeta.

Mogli ste dakle zaključiti da ja u stvari ne podnosim ništa i nikoga, ali nije to baš potpuna istina. Ja naime jako volim prirodu, zelenilo, a stabla pogotovo, a takvima je u ovome našem gradu jako teško, jer se stabla sijeku na svakom koraku i kako se kome dig... pardon, kako se kome dopadne. I baš sam prije neki dan šetao oko tog sportskog kompleksa i shvatio da ima, uistinu ima prostora oko dvorane gdje bi se moglo napraviti to igralište, ali da ima i neka mala šumica, par stabala, ali ipak stabala koja su izrasla visoko za razliku od onih jadnih primjeraka u Jazinama uz bedeme koji i nakon toliko godina ne pružaju nikakav hlad i izazivaju samo samilost. Dakle. Danas u ljeto 2018. Godine, ja M.P. čuveni kolumnist Zadarskog lista kažem sljedeće: sijecite me tamo gdje sam najtanji ako ovi koji budu radili to igralište ne posijeku i to malo zelenila. Jer, u gradu Zadru to je već postalo pravilo: "Gdje god nađeš zgodno stablo, a ti ga posijeci!"

NAPETA DRAMA KOJA KAO DA NEMA SVRŠETAK

Prije mundijala Franka Batelić mi nije nešto posebno značila. Njena pjesma s Eurovizije mi je bila nekako jadna i nikakva, iako mi je ona bila lijepa i simpatična. Nakon mundijala, sve što je povezano s nogometašima, a ne spada u politikantstvo, meni je postalo nekako milo i prisno pa sam u kontekstu toga saznao da je ta ista Franka djevojka Vedrana Ćorluke, a Ćorluci nije teško ući u igru zadnje dvije minute i nije mu teško igrati s krvavom glavom pa mi je tako i Franka bliska postala. A onda su se njih dvoje odlučili vjenčati...

Upravo je nevjerojatno koliko je natpisa u zadnjih par tjedana posvećeno tome vjenčanju. Tko je pozvan, gdje je nabavljena vjenčan'ca, gdje će se održati i da sada ne nabrajam dalje. Ali, saznali smo i nešto vrlo pozitivno. Neće biti cajki i balkanskog zavijanja. Prvi ples će biti na pjesmu Oliverovu, a dalje se najavljuje sve kulturno i urbano. Naravno da mi se vratila vjera u ljude i muziku, a pogotovo kada sam saznao sljedeće. Ćorluka je kao mlad bio zastranio i navodno je slušao cajke. Navodno su čak i njegovi bližnji bili zabrinuti što se s njime događa i kako je dobio tu tešku bolest. Ali, očigledno je Vranka znala kako ga izliječiti i vratiti na pravi put i ja im od srca čestitam i želim im zdravlje i sretan brak i da djecu odgajaju ovako kako su počeli zajednički život.

p.s. mislio sam da je, sada kada je vjenčanje obavljeno konačno gotovo i da će ih sada javnost malo pustiti na miru i se malo posvete jedno drugom. Ali, ne lezi vraže (čudan izraz, ali mi je nekako dobro došao). Nedugo nakon vjenčanja osvanuo je sljedeći naslov koji je dobro uzdrmao hrvatsku i svjetsku javnost: „Četiri dana nakon vjenčanja Ćorluka ne nosi vjenčani prsten!!!“ Bože pomozi – dodao bih ja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.3 (6 glasova)

Komentari

Slika korisnika ZDPARTIZAN
Cudni su puti nasi svagdasnji? Zivjeli!