Poljanke brode u budućnost ponosne na kulturnu prošlost

Slika korisnika admin
Nekad su Poljanke u ovakvoj odjeći veslale do Zadra da bi svojim vrhunskim voćem i povrćem opskrbile tržnicu

KUD Sv. Mihovil iz Poljane na otoku Ugljanu čuva tradiciju svoga mjesta, a i sam već postaje dio te tradicije s obzirom na to da djeluje nepunih 13 godina.

Kako kaže Biserka Perić, predsjednica KUD-a Sv. Mihovil, okupile su se Poljanke 1997. kao društvo koje će djelovati za opće dobro mjesta i sačuvati kulturnu baštinu koja se svakim danom pomalo gubi.

- U početku nismo puno znale, ali smo krenule korak po korak. Imale smo uspona i padova, ali evo nas i dalje 13 godina poslije i svi koji su se na početku uključili, još su u KUD-u, osim jedne naše članice koja je preminula. Rad u KUD-u čovjek voli ili ne voli. I kad to voliš, to te cijelog zaokupi, nosi te kao bujica, pokazuje pozitivne strane života, govori Perić, dodajući da kulturna baština nije samo nošnja i kolo.

Povjesnice i poezija

I to je ono što 19 članica i jedan član ovog društva svojim zalaganjem i pokazuju. U KUD-u Sv. Mihovil brižno se obnavlja nošnja i pleše izvorno poljansko kolo, ali i njeguju se poezija, igrokazi, drame, dalmatinske pjesme... To u vlastitoj nakladi izdaje KUD u raznim oblicima koji bi se još dugo trebali odupirati zubu vremena.

- Sve ono kroz što smo mi i naši preci godinama prolazili i pohranjivali, ono što smo mi iz KUD-a zadnjih godina, rekli bi naši, 'čeprkale', što smo pronalazile i spremale kao brižne majke, nastojale smo okupiti u knjizi 'Običaji i tradicija Poljane' te sve to pokazati široj javnosti. Knjiga se sastoji od naših povjesnica. Govori o povijesti Poljane, ali ne kroz znanost, to smo ostavili povjesničarima, već kroz ono što se prenosilo s usta na usta, s koljena na koljeno, što se nekad negdje zapisalo ili ispričalo, kaže Perić.

Naslovnicu knjige "Običaji i tradicija Poljane" krasi fotografija Poljanki u kaićima.

- To odražava ne tako davnu stvarnost kada su Poljanke svoje proizvode same vozile na zadarsku tržnicu. Imale su vrhunsko voće i povrće kojima su opskrbljivale gotovo cijelu tržnicu. Nije tada bilo trajekata i brodova. Rano ujutro bi veslale do Zadra, a popodne nazad svojim kućama, priča Perić mali dio njihove povijesti.

Na promociji te knjige prošlog ljeta u Poljani u Sportskom centru Bobac, kako kaže Perić, okupilo se 600-700 ljudi.

- Kad smo vidjele sve te ljude, oduševile smo se jer to je bio znak da tradicija ipak živi u svakom čovjeku. Njihova podrška nas je dirnula i ohrabrila da nastavimo dalje, ističe Perić.

I sama Biserka Perić je napisala dvije zbirke poezije - "Vridne ruke moje matere" koju je izdao KUD Sv. Mihovil i "Biser na školju" koju je izdala Matica hrvatska Zadar. KUD je izdao i "Oj, Poljano lipa", zbirku pjesama više autorica, članica KUD-a. Pod istim nazivom 2003. godine izdan je i njihov album pjesama.

- Prepoznatljivi smo po jedinstvenom načinu pjevanja. Tradiciju pokušavamo pretočiti u sve okvire, prihvatljive svim uzrastima. Predstavljamo se i kroz poeziju i to zato što pisana riječ ostaje, a poetska riječ ostaje i u uhu, lako se pamti, kaže Perić.

Uz sve to, napisale su članice KUD-a i brojne drame, igrokaze, a često izvode i monolog "Molitva Gospi".

Volonterski rad

U suradnji s Turističkom zajednicom općine Preko, KUD Sv. Mihovil organizira brojna kulturna događanja, posebice u ljetnim mjesecima.

- Održavamo niz koncerata, večeri poezije, folklora. Prošlo ljeto smo imali čak 13 nastupa. Znalo je biti i vruće i možda malo naporno, ali ne odustajemo. Evo, sad se pripremamo za koncert 18. lipnja u Pučkom učilištu 'Dom na žalu' u Preku. Osim toga, puno učimo i od drugih. Idemo na razne smotre folklora, mislim da nema županije u kojoj nismo bile. Evo, i sad u lipnju idemo u Konavle i veselimo se vidjeti običaje koje oni, ne samo čuvaju, nego i žive. Moramo zahvaliti i načelniku Općine Preko Anti Jerolimovu koji uvijek ima razumijevanja i financijski podupire naše djelovanje. Inače, ovo je divan volonterski rad koji se radi od srca i ne misliš jesi li plaćen ili nisi, kaže Perić.

Tako članovi KUD-a rado obilaze i stare i nemoćne. Nedavno su po četvrti put nastupali u Domu za starije i nemoćne osobe Zadar.

- Ljudi u Domu najviše vole osjetiti dašak svog doma. Kad mi dođemo s osjećajem ljubavi, dobrohotnosti, ali onako po domaći, oni se osjećaju ugodno. Pjevamo im pjesme njihove mladosti, koje pamte i vole. Uvijek pitaju kad ćemo opet doći, priča Perić.

Kako nastavlja, kruna njihova rada i ono zbog čega se osjećaju privilegiranima jest dokumentarni film "Poljanske bodulice" koji je o njima snimila Hrvatska televizija.

- Stvarno smo sretne što je HTV prepoznao naš rad. Film od pola sata je presjek kulturnih događanja u našem mjestu i stvarno je dobar. Mislim da se ni u Cannesu ni bismo imali čega sramiti s tim filmom. Gledajući inače nastupe drugih društva, druga kola i nošnje... zaista se možemo ponositi. Jedino čega se možemo sramiti jest ako to što imamo u budućnosti - izgubimo, zaključuje Perić.

 POLJANKAMA UVIJEK BILA VAŽNA ODJEĆA

Ove vrijedne Poljanke su prije dvije godine napravile replike izvornih poljanskih nošnji i to po originalu starom oko 180 godina. Original u svojoj privatnoj zbirci čuva jedna mještanka, koja je nošnju naslijedila od svoje prabake.

- Nošnja je teška, grubo tkana na tkalačkom stanu. Mi smo je malo prilagodile današnjem vremenu, ali smo nastojale sačuvati sve njezine znamenitosti. Prevladava tamnomodra boja, obrubljena nizom tamnosivih i petrolej plavih trakica. Ima bijelu bluzu, tkanicu, plećak, krožat... Naše žene su bile siromašne, ali su pridavale veliku pozornost odjeći i to se prenosilo s majke na kćer, sa svekrve na nevistu, priča Perić.

Kako ističe nadalje, izvorno poljansko kolo je prepoznatljivo po tome što nema instrumenata, već ritam daju poskočice, a sve prati pjevanje u kolu.

 

 SAMOZATAJNI POLJANCI

U KUD-u Sveti Mihovil iz Poljane 19 je žena i blažen među njima jedan muškarac - Dinko Babin.

- Dinko ima divan glas i jako je vrijedan i aktivan u KUD-u. Bilo bi lijepo da se još njih pridruži. Ali naši muškarci su samozatajni, sviđa se to njima, ali oni radije puste nas da radimo, a onda nas dođu slušati i gledati, kaže Biserka Perić.

Inače, poziva sve koji žele doprinijeti da se sačuva poljanska tradicija da se pridruže KUD-u.

- Svatko ovdje može pronaći sebe. Žao nam je što nemamo mladih. Nije da oni ne žele naučiti, nego mladih jednostavno nema, govori Perić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika mrnjau
Bravo za Pojonke.Samo tako naprid!