Kolumne

Moždani udar


Ante Mihić

Uvijek iznova me u našima Salima fascinira kada na rivi idem ususret  čovjeku koji kada dođe u ravan sa mnom okrene glavu na drugu stranu. Kao da me ne vidi. Kao da ne postojiš. Kao da si zrak.

Ja sam Helga iz Berlina. Dvadeset i jedna mi je godina.

U predivno, hladno jutro sjedim na skalini ispred Nadbiskupske palače. Pušim cigaretu. Misli mi blude po danima bogoslovije.

Ja sam smrtan čovjek. U prirodi moga tijela je da će ga pohoditi sestra  smrt. I raspast će ga. Ja sam bolestan čovjek. Bolest nagriza moje smrtno  tijelo.