Kolumne

Sinergija 1+1=3


Mirna Milković

Arheolozi su u Kini našli pitare, u njima posađene biljke, poslali na analizu, kad ono- glog! 9.000 godina stari uzgoj, koji su smatrali toliko vrijednim kao mi danas kućne orhideje.

Pripada rodu Prunus porodice Rosaceae, kao i ostalo koštuničavo voće - marelice, breskve, višnje, trešnje i bademi. Što bi značilo da su na svoj način, i šljive ustvari ruže...

Polako s noge na nogu, šetam po čistinama Sjevernog Velebita, u mirisnom zelenom miru i skupljam sjemenke. Mirisnom miru kažem, jer se s moje ruke širi opojan miris, gotovo kao parfem.

Sinergija između ose i sveprisutne smokve, je neobična priča o tome, kako ono što nam je svakodnevno prisutno u životu, ponekad ustvari i i nije baš tako obično kako smo ne razmišljajući navikli mi

Tražili su znanstvenici aminokiseline u svemiru. Nisu ih našli (za sada). Umjesto njih naletili na kemijski spoj zvan - etil format.

Nekoć, je to bilo povrće, koje...ček malo! Povrće!? Da, botanički gledano lubenica je povrće (iz porodice tikvi i krastavaca),a pomidor voće.

Sjedim u hladu susjedove masline i gledam ispred sebe mirisno more ljubičastih cvjetova koje leluja na ljetnom povjetarcu. Miris omamljuje. Prizor omamljuje. Svojstva omamljuju. Lavanda.

Sjedim u hladu susjedove masline i gledam ispred sebe mirisno more ljubičastih cvjetova koje leluja na ljetnom povjetarcu. Miris omamljuje. Prizor omamljuje. Svojstva omamljuju. Lavanda.

Zadarski zalazak sunca Hitchocock je proglasio najljepšim na svitu.

Mellissa officinalis iliti po naški melisa je biljčica čije ime vuče korijene iz starogrčkog a znači pčelica.

Moj prijatelj iz metropole, kao i svi žabari, jednostavno je fasciniran morem. I to nije ništa neobično, jer more nas neodoljivo privlači, a ponekad i plaši baš kao i život.

Oko 1,5 kg naših živčanih stanica (mozak) razvijalo se milijunima godina.

Plinije Stari, navodi da su je u Rimsko carstvo donijeli, oko 72 PC, iz zone današnje Turske. Nazivali su je »Voćem iz Raja«.

Dvogodišnja biljčica, prve godine daje samo listove, a onda pomalo i bez žurbe, druge godine izbaci cvijet. I to kakav cvijet!

Kad čovjek malo sagleda češnjak, čini se nevjerojatno čudo za zdravlje.

Kad je ribar Palunko završio s kraljevskim objedom, Kralj Morski ga zapita želi li mu još štogod srce njegovo, a Palunko nakon svih ponuđenih i kušanih kraljevih gastronomskih ekstravagancija, pože

Baš je to dobro sročeno u onom našem libru, kad se kaže da ima vrijeme za rat i vrijeme za mir, vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje, kao što je i u našim florenzičkim putovanjima bilo vrijeme

Nomen est omen, pa kad je već tušt onda se nekako podrazumijeva da ga ima tušta i tma, to jest u nepreglednim količinama.

Naši su stari, to sad svi znamo, od pokrovnih listova zrele kapule, dobivali lijepu crveno-smeđu boju pisanica, od crvenog iliti ljubičastog kupusa predivnu boju neba, a od špinata ili petrusimula

Njegovo veličanstvo, Sunce opet nam je na polja poslalo cijelu vojsku svojih u prekrasne žute odore odjevenih misionara. Već od samog pogleda na njih puca zimsko sivilo u nama i oko nas.

Svibanj je prava rapsodija ljepote flore iliti cvjetane, kako hrvatsku inačicu imena zagovara jedan sveučilišni profesor u miru.

Nekako, iznenada, usred hladnoće koja se povlači već danima... Eto njih iznenada na sve strane... Ljubičice, bajami, tratinčice, a tako mi svega i prve šparoge.

Naše šparoge, koje smo već početkom ožujka već nestrpljivo prizivali, odgodile su pomalo dolazak, a onda sam se sjetila da bi se te gozbice mogle nastaviti s jednom manje razvikanom, ali ukusom vrl

Pred deset dana javio mi je prijatelj s otoka da je našao prve, presvete, gorke, divne - šparoge. Brojem, njih deset. Još dvadeset jaja i eto večere!

Bili su to trenutci osjećaja uzvišenog mira i sreće. I danas, kad poželim mir i istinsku sreću, odem s mamom u svakober.

Jednom davno,sam čula jednu legendu,koja kaže: »Kada Svevišnji stvori novu dušu,u samom trenutku prije nego što će ona krenuti na ovu predivnu avanturu zvanu-život na zemlji,on nas pozove za rastan

Ima tome već dosta godina kad sam se u takvu uru zatekla u Assisi-u, gradu u kojem je živio i umro sv. Franjo, svetac koji je razgovarao sa Suncem i zvijezdama, pticama i cijelom Prirodom.

Stranice