Kolumne

Četiri kantuna


Ivica Matešić Jeremija

Gromovi kidahu Velebit. Sijevahu munje. U metalnom odsjaju bljeska sjena. Ptica se podigne uvis i kriknu. Dječacima u rovu reče.

Ljeto. Sunce. Na tvom putu sve je žuto. Osušeno zlato. Djevojčica si tek od nekih 19 godina. Staza kojom hodaš, prašnjava je. Opasna..

Postoji u toku dana jedan tren kad se zatvorimo u sebe. Obično tamo pred večer. Dan se umori, a noć prilazi. I u toj pukotini između svjetla i tame, čovjek ostaje sam. Sam s knjigom. S piscem.

U Gospodina su ključevi događaja i ništa se na zemlji ne događa bez njega. Bio je 27. siječnja.. 27 je godina od tog dana prošlo. Bilo je jedanaest i pol.. ili tako nekako...

Čujete li, čujete li? Kako pod nama rumori... Čujete li Hrvati ova jama tijelima ispunjena gori...

Na Školjiću pred Prekom iz starih se fratarskih knjiga iz mraka stoljetnoga bude imena hrvatska, bude se grobovi besmrtnih,što svoje živote utkaše u vječnost jezika naroda svoga.

Desetog listopada djevojčica je jedna,od sedamnaest godina, pjegava plava razabrala da joj ubijaju selo. Najprije su je ti hici zavarali. Jer nije vidjela ni znala odmah.

Čovjek kaže ovako:«U pozadini nasrtaja na Pupovca i SDSS je očito sve raširenije uvjerenje da je koaliranje H rvata sa Srbima sramotno, čak protuprirodno, što je gola laž jer iza njih je stoljetno

Zaburavi danas na rat, na onog ća pod škrilon spi. I ne pitaj ga di je bi i ća je lini. Ne pitaj ga. Pusti ga neg spi. Denisa. Milu. Danijela. Dragana. Neka spu. Na otoku svome. Rojenu Škoju.

Čas razmišljam. Pa gledam... Pa opet razmišljam. Što je ovo? To su tako gorke misli? Gledam. I ne mogu vjerovati.

Bio je petak 13. rujna kad se nisu dali.. kada su ostali... Devedeset prve, kada su pred Islamom pali... Zoran i Dinko... Krv je zemlja kotarska primila njihovu lako.

Oni su u teškim trenutcima obranili svoju domovinu. S njima je bio samo dragi Bog. Sada je, kažu, mirnodobsko vrijeme. I opet je s njima samo dragi Bog.

Stoje preda mnom moja braća.. kao da me zovu Ive... Stoje onako jedan nalik na drugoga. Sokolovi Imotski... A na koje se nišani.. puca, tuče... Stoji Nikola Džsalto tamo gori na Kosmaću..

Nije za Hrvate Antikrist, dušmanin onaj koji nam se predstavio kao neprijatelj.Taj što je devedeset prve, druge, treće, četvrte žario i palio po Hrvatskoj.

Kad si rođen tu. Možeš biti bilo gdje. Ići bilo kamo. Daleko. Pod nekim drugim nebom hodati. Ali svi ta druga neba jadna su.. mižerjasta, falša, nestvarna..

Četuju četnici, Hrvatskom još. Četuju i smiju se... Trasparent razvili su »dogodine u Kninu« opet ćemo na vašu Domovinu. A naša pučka pravobraniteljica puk tako štiti li štiti.

Stranice