Ja sam čuđenje u svijetu

KAKO TO IZGLEDA KADA SE MLATI PRAZNA SLAMA NA DRŽAVNOJ TELEVIZIJI?

Točno sam znao da će jedna od emisija iz serijala »Otvoreno« biti posvećena vršnjačkom nasilju jer je to, naravno, dosta zgodno da ispadne da su u trendu, da brinu, da im je stalo i sl. Dobro, možda su imali i dobre namjere i htjeli najbolje, ali sve je to uzalud jer od tih lamentiranja nema ništa dok se konačno ne odluči tim nasilnicima stati za vrat i realno pogledati težinu njihovog nasilničkog čina i posljedica do kojih je moglo doći osim posljedica koje su već izazvali. Sve je to ponavljam uzalud, jer je i stari dobri Arthur Schopenhauer rekao da je čovjek toliko iskvareno i zlo biće da u svakom slučaju ne možemo računati na njegovo suosjećanje, nego samo na njegov strah. Doduše, rekao je i da je univerzalno suosjećanje je jedina garancija morala, ali do tog ideala je u današnjem iskvarenom svijetu nemoguće doći.

Ali, ostavimo se mi filozofije i dragog mi Arthura moga idola i vratimo se emisiji »Otvoreno«. Točno, ali točno sam znao što će se dogoditi. Nekoliko stručnjaka, zabrinuti voditelj, potresan i zabrinjavajući događaj, svi su kao zabrinuti, ali je nedostajala ona strast koju vidimo u situacijama kada se npr. političari, a osobito onda kada se radi o materijalnim senzacijama, svađaju. Ovako je svatko rekao svoje, ali na kraju ispadne da nismo ništa pametniji i da sve ostaje po starom. Grozno je bilo čuti po stoti put iste priče… Te treba ovo, te treba ono… I samo sam čekao, a znao sam da ću to dočekati, da netko počne i od nasilnika praviti žrtvu. Ma, kako netko ima obraza u ovoj situaciji izjednačavati zločinca i žrtvu? Ma poberem mu se na sve njegove (ili njene, ne sjećam se konkretno tko je to govorio) škole, doktorate, funkcije i ostalo čime su se akteri ove emisije (dobro, ne baš svi) razbacivali kao da ne znaju da u ovakvim slučajevima moramo slušati ovoga gore Arthura kojeg sam ciljano citirao. Samo strah može biti djelotvoran, a mi samo čekajmo da nam se ponovi nesretni Luka Ritz ili najveća žrtva društvenog nemara (od djetinjstva, od djetinjstva draga gospodo…), nesretni Filip Zavadlav.

JOŠ NIZ PAMETNIH TERMINA

Nikada se neću prestati čuditi kako televizijski urednici pametno odabiru termine za neke emisije. Već je uobičajeno da stupidni »šoovi« idu u udarnim terminima jer, to i ja moram priznati, ljudi to vole gledati, ali da se toliko ide u krajnost s nekim stvarima ipak nije jasno. Samo ću kratko spomenuti obiteljsku seriju »Mladi Sheldon« koja bi trebala biti nešto ublaženija verzija »Teorije velikog praska«, što ona i jeste. U originalu imamo raznih stvari, seksualnih aluzija i inih perverzija, dok je »Mladi Sheldon« ublažena verzija istog s djecom u glavnim ulogama, tj. pravo mekano štivo za cijelu obitelj. I što mislite, kada to djeca i obiteljski ljudi mogu gledati? Naravno i logično, između dva i tri poslije ponoći. To je doba kada se po mišljenju tv-urednika cijela obitelj skuplja ispred malog ekrana. Tu je i komedija »Ivkova slava« u kojoj nema politike, nasilja, perverzija, seksa i ostalog što ljudi vole, a to možemo gledati negdje oko jedan poslije ponoći. Baš svašta. Kada ljudi koji to gledaju rade i kada spavaju nije mi baš jasno, ali meni puno stvari nije jasno. Ja sam čuđenje u svijetu.

JEDNA VRLO DOBRA TV-EMISIJA

Evo, da nije baš sve negativno, ima nešto i za pohvaliti, a to nešto je nastavak serijala »Vjetar u kosi« gospodina Stankovića kojeg smo navikli gledati u »Nedjeljom u 2«. On se vozi na motoru i snima što je zanimljivo, a meni je bio jako dobar u prvom serijalu kada se skitao po Pelješcu i okolo, a sada je zalutao u Crnu Goru i tamo je snimao što je mislio da treba i to je dobro napravio. Ali, meni su se najviše svidjele dvije stvari. Prva je ta što se, iako ćelav, nije sramio nazvati emisiju tako kako je nazvao (a ćelav je ko bilijarska kugla), a drugo što mi je super je to što se vozi na jednom vrlo jeftinom i malom motorinu, a to samo govori kako nije tipično balkanski prepotentan i da sada ne nabrajam dalje. Dobra emisija i gotovo!