Foto: Reuters
PAR GREŠAKA KOŠTALO NAS FINALA
I eto tako smo došli do kraja svjetskog nogometnog prvenstva koje, budimo realni, i nije bilo nekako stvarno, kao što smo navikli. Gledati mundijal uz upaljenu grijalicu, ili u zimskom kaputu jednostavno nije normalno. A još je čudnije kada utakmica počinje u 11 sati ujutro kada pošten čovjek radi i ne može si priuštiti trošenje dragocjenog godišnjeg odmora u sred zime.
Osim toga, kako nas to lijepo reklame na televiziji uče, znamo da se nogomet igra isključivo zbog pive i nikakav si navijač ako je ne piješ u hektolitrima, a sigurno se nećeš rashlađivati s pivom na pet stupnjeva iznad nule. A i ta parola »budi navijač«… U ovom sustavu poremećenih vrijednosti i podobnosti to »navijač« je stavljeno na razinu nekoga zvanja, neke ugledne profesije i ja samo čekam kada će se nekome odobriti i (beneficirani) radni staž i povlaštena mirovina.
Od nečega što bi trebala biti samo razbibriga u vikend dokolici stvorila se velika filozofija u kojoj se daje važnost mediokritetima koji se jedva znaju i potpisati, a htjeli bi donositi odluke i nametati svoje, najčešće opskurne, stavove.
Ali, vratimo se mi realnosti. Sve ono što se događalo u Rusiji prije četiri godine bilo je kao jedan divan san za sve nas normalne koji vole nogometnu reprezentaciju. Nadmašila se ta čuvena Ćirina generacija, stiglo se do finala, i što je najvažnije, svi smo nekako bili zajedno, ujedinjeni tim uspjehom, a pogotovo mi iz ove županije iz koje su potekla čak četiri nogometaša te momčadi.
Bio je i veličanstveni doček, dobro organiziran (pogotovo s pjesmom »Moja domovina«), lišen bilo kakvih političkih konotacija i niskih strasti (osim jedne male iznimke s kojom ne bi sada kvario tekst), i sve je bilo lijepo. U jednom dijelu smo taj san živjeli i ovih dana, osim što moramo biti realni i priznati da nije sve bilo tako kao prije četiri godine. S
tigli smo do polufinala što je ogroman uspjeh, ali činjenica je kako nismo baš »umirali u ljepoti«, da smo protiv Kanade imali samo jednu čistu pobjedu, a sve ostale utakmice remizirali, što i nije neka atraktivna sreća, ali je isto tako činjenica da ni jednu utakmicu nismo izgubili i da nam je netko to ponudio prije prvenstva svi bi to objeručke prihvatili. Ovako, ostaje žaljenje jer nas je napustila sreća i par grešaka nas je koštalo finala, ali, što bi pjesnik rekao – bilo je lijepo dok je trajalo.
KAKO JE TO OVAJ PUT NAPRAVILA HRVATSKA TELEVIZIJA? ODLIČNI JOŠKO JELIČIĆ I OSTALI
Kako ne bi ispalo da sam se umjesto tv-kritičara pretvorio u nogometnog komentatora, vratimo se mi malo na glavnu emisiju o ovom događaju, a ona se zove »Qatara« i u njoj gostuju stručnjaci koji nam opisuju što se tamo događa. Svi oni nešto znaju, a meni je najbolji majstor, naravno, Joško Jeličić, koji evidentno ima znanja, šarma i duhovitosti i kojega sam redovito pratio, a pogotovo onda kada je pozvao na rušenje ustavnog poretka, što je bilo neobično šarmantno i zanimljivo, toliko da se i voditelj morao umiješati jer je evidentno dobio nalog iz režije premda je u tom Jeličićevom istupu bilo više domoljublja, iskrenosti i istine nego što smo navikli gledati na HRT-u.
Voditelj Ferlin se standardno dobro (ustvari odlično) snašao i u nogometnoj sferi, a osim prekompliciranih kompjutorskih analiza na video zidu, sve je osim autizma bilo u redu. Kakvog sad autizma? Dobro, nije baš autizam, ali činjenica je da osobe koje imaju taj poremećaj mogu nekada zapamtiti cijeli telefonski imenik, a bio je prilog o jednom čovjeku koji se sjeća svega sa svih prvenstava i to je sada kao super zanimljivo. I on tako nabraja rezultate sa prvenstva u Njemačkoj 1974. g., a na to se javi gospodin Samovojska koji eto ne dozvoljava da netko zna više od njega i kaže – »pa i ja znam sastav Brazila koji je tada igrao«.
Mislim… Inače, ovoga gospodina na malom ekranu viđam tek u posljednje vrijeme iako je stariji i od mene, ali ne smatram da je biflanje enciklopedijskog znanja nešto bogznakako zanimljivo, a da splasne oduševljenje moram napomenuti da priču o Boroti i Šestiću zna svatko čije nogometno pamćenje seže u prošlost dalje od osnutka Hašk-Građanskog, a osobito ja koji sam gledao tu utakmicu.
najnovije
najčitanije
Zadar
HEP JAVLJA
DONOSIMO VELIKI POPIS LOKACIJA Više ulica u Zadru i županiji sutra ostaje bez struje
Zadar
ČAROLIJA KNJIGA I RIJEČI
‘Noć knjige’ donosi brojne aktivnosti
Zadar
AKROBATSKE SKUPINE
„Krila Oluje“ i „Red Arrows“ predstavile iznimne letačke sposobnosti u vojarni u Zemuniku
Scena
TUŽNA VIJEST
Odlazak legende: Preminuo novinar i urednik Damir Matković
Scena
pratitelji oduševljeni
Sonja Kovač pokazala trudnički trbuh i pohvalila se novim kolicima
Zadar
ryanair
NOVA AKCIJA Iz Zadra letite u više od 30 europskih destinacija za 13 eura!
Nogomet
TRENER MLAĐIH KATEGORIJA
Zadarski trener Patrik Puljić o borbi s bolešću: ‘Najteža faza bila je suočavanje s dijagnozom…’
Zadar
velika promjena
NOVI KONCEPT Od sljedeće godine uvodi se devetogodišnje obrazovanje. Evo kako će funkcionirati
Rukomet
bliži se kraj sezone
Dvije generacije Zadrana potvrdile titulu prvaka Dalmacije
Crna Kronika
NAPAD