Luka iz 3. c, gubi mi se s ekrana!

Slika korisnika admin
reklama
Djevojčica u reklami kaže da bi hodala s Lukom "unatoč njegovoj frizuri", što je dosta diskutabilno s obzirom na njenu

U mailovima, pismima i osobnim kontaktima s ljudima koji prate naš Magazin, u pravilu, najviše komentara (i to negativnih) ide na račun reklama kojih je toliko da zahtijevaju posebne osvrte, naravno, onda kada ih se dovoljno nakupi. Ali ima ih toliko (i to iznimno iritantnih), da i uz sve žešću selekciju ne stignem sve iskomentirati. Ipak, u ovo "nogometno" vrijeme, osim tih tematskih reklama pojavile su se neke toliko grozne ("Luka... Cijela škola zna da mi se sviđaš") da zbilja zaslužuju poseban osvrt. Koliko materijala ima, najbolje ćete shvatiti ako vam kažem da je prije neki dan u isto vrijeme na programu šest domaćih TV-kanala, njih čak pet imalo setove reklamnih spotova, a imao bi ih i ovaj šesti (HRT1) da na njemu slučajno nije bio film "Pasija" pa bi se njegovo prekidanje u ovoj zemlji smatralo blasfemijom.

LIJEKOVI, MOBITELI, PIVO...

Ogromna većina ljudi na ovaj ili onaj način gleda televizijski program. Isto tako, ti ljudi to i plaćaju, a da pri tome nikada ne razmišljaju što dobivaju za svoje novce. A što dobivaju? Čega najviše ima na televiziji? Filmova? Serija? Zabavnih emisija? Ne. Najviše od svega na televiziji ima reklama. Reklame su sve češće i češće, ali i sve gluplje i gluplje. A što prevladava? Nakon odokativne analize, s kojom će se složiti većina gledatelja, najviše je onih reklama koje se tiču čovjekovog zdravstvenog stanja, tj. reklama koje potiču ljude da što više troše gomile lijekova i drugih zdravstvenih preparata, a o čemu smo nedavno imali i cijeli članak. Onda su tu i reklame za mobilne mreže kojih ima uistinu puno i koje su se sa svojim akterima (bilo da se radi o ljudima ili nekim domaćim životinjama) već svima popele na glavu, ali i trenutno "sezonski" najaktualnije reklame, tj. one za pivo, a koje u pravilu idu uz neki sportski događaj.

LUKA! AKO SE I JA TEBI SVIĐAM...

Kada govorimo o reklamama, a govorimo često, uvijek se najviše zadržimo na onim koje nam najviše idu na živce. To su one reklame u kojima je udružena glupost i učestalost emitiranja, što obično ide jedno uz drugo. Ovu su reklamu, a radi se o najčešće gledanoj u posljednje vrijeme, zamislili i snimili ljudi koji su daleko od stvarnog života. "Luka... Cijela škola mm... Zna... Da mi se sviđaš... Mogli bi biti super par...". U ovoj školi gdje se radnja događa za vrijeme odmora se ne zlostavljaju slabiji učenici, nasilnici ne vrše teror, ne gleda se tko ima kakve tenisice i koja je principessa obukla nešto novo i skupo, ne gleda se u kakvom je vozilu tko dovezen... Ne! Nikako! U ovoj školi svi napeto očekuju hoće li njih dvoje prohodati i kako će mu ona konačno prići, a ona pametnica, svjesna da ne živi u srednjem vijeku to napravi pomoću mobitela i školskog razglasa. I svi su sretni i zadovoljni.

Na kraju, kada mu ona kao neka sirotica ponizno i malo pogrbljeno posve priđe, govoreći svojim unjkavim i monotonim glasom, on onako s visoka, uz prezrivi smiješak klimne glavom kao da joj daje veliku milost s time što će oni sada kao "hodati". U stvarnosti, nju bi ostali učenici proglasili jadnicom i bijednicom, a on bi bio papčina kojeg je cura osramotila jer je pokazala emocije. To je naš svijet, naša škola, naša "mladež" i to je naša realnost. A što su oni s tim ustvari htjeli reklamirati? Pojma nemam.

ŠTO RADITI KADA VAŠE DIJETE NE ŽELI PRATI KOSU?

Ovo je jedna od onih reklama nakon kojih poželite razbiti televizor i baciti ga kroz prozor, nožinom presjeći antenski kabel i počupati sve izvore struje da nikada više ne budete u situaciji vidjeti ovako nešto. "Što raditi kada vaše dijete ne želi prati kosu?" - pita nas ugodni ženski glas, a na ekranu vidimo jednu prekrasnu plavokosu malu djevojčicu koja bi trebala simbolizirati dječju nevinost i čistoću. Ona onako nasmijana trči i bježi ispred roditelja (po velikoj kući i prikladnom dvorištu kakve ima većina Hrvata) jer ne želi prati kosu i svima je to jako dražesno i simpatično. Svima osim meni i ostalim realnim ljudima u Hrvatskoj.

Prvo i prvo, ta mala ima svježe opranu kosu i ne treba je uopće prati, a drugo i drugo, kakve su to gluposti s djetetom od 3-4 godine koje "ne želi" prati kosu? Što se tu uopće ima pregovarati i razgovarati želi li to ona ili ne? Kako ona to može reći "neću" svojim roditeljima? Nećemo naravno tući malo dijete koje ne sluša starije, ali da je možemo uhvatiti za uho i odvući (tako da hoda na vršcima prstiju) do kupatila - možemo. Kakvi pregovori, kakvi razgovori? Ne želi prati kosu? Pa vidjet ćemo kako će poželjeti kada je se stavi malo u red. Kakva demokracija? Kakvi bakrači? Ne želi prati kosu? He, he, he... Ima načina, ima.

GLUMICA KOJA SE RAZUMIJE U DJEČJU HRANU

Bojana Gregorić Vejzović jedna je jako lijepa žena i vrlo dobra glumica, bar koliko se ja u to razumijem. Pa što joj onda treba sudjelovati u jednoj ovakvoj reklami? Kao, ona priča o tome što je za njenog sina dobro i zdravo, a dobro je i zdravo od rana jutra jesti čokoladno-šećerne pripravke. Najgore je to što je ova glumica tu prikazana kao neki stručnjak, gastro-autoritet do čijeg mišljenja o prehrani treba držati i obavezno tu istu hranu davati svome djetetu.

- Mom će sinu zacijelo pružiti sjajan početak dana - veli nam Boja. Mo'š mislit' sjajnog početka. Možda se zbog toga to dijete toliko krevelji? Da moje dijete onako mlati glavom lijevo-desno i da se onako smijulji, ja bih se ozbiljno zabrinuo za njegovo zdravlje, a poduzeo bih i neke druge, konkretne mjere da se ta pojava ne razvije. Zanimljivo je da inače na televiziji djeci glumaca i ostalih javnih ličnosti zamagljuju oči da ih "zaštite". Ovdje ne samo da se to ne događa, nego je njeno dijete snimano "an face" u krupnom planu. Kako to? Gdje je tu logika? Zar je on nešto posebno? Ili, možda, snimanje za reklamu spada u neku sasvim treću kategoriju u kojoj su djeca automatski zaštićena?

GLUMICA KOJA SE RAZUMIJE U GUBITAK KILOGRAMA

Druga naša poznata glumica Ksenija Marinković (to je ona koja kada je sudjelovala u humanitarnom Miljunašu nije znala da je Vittorio de Sica snimio "Kradljivce bicikla", to valjda nisu morali učiti na Akademiji), također iznosi svoja životna iskustva putem reklama. Ona je pak izgubila na težini i sada je naravno preporođena, i samo što se ovako lagana ne vine u nebeske visine. Osjeća se fantastično, ne može bolje i želi tu radost podijeliti s nama koji nismo imalu tu sreću da pijemo čudotvorni čaj i sada smo ružni i debeli. I ovdje je glumica prikazana kao "dijetolog" koji se razumije u ljudsko tijelo i metabolizam pa nam o tome mudro i stručno divani.

Glavni adut ove reklame je činjenica da je gospođa smršavila 15-ak kila, ali se pri tome zaboravlja napomenuti koliko je ista bila debela prije nego što je počela konzumirati čudotvorni čaj. Nije isto ako 15 kila izgubi netko tko je imao 85 kila, ili netko sa 150. To je drastična razlika.

MUŠKARAC SE POSTAJE KAD IMAŠ AFTERSHAVE

"Mislio sam ovo, mislio sam ono. Mislio sam da ako ne brinem o sebi postajem muškarac. Glupo zar ne?" Da, jako glupo, kao i cijela reklama. Neki tip nešto fantazira, a na kraju drži u naručju jednu malu bebu (vjerojatno mušku) koja bi trebala simbolizirati sazrijevanje njega kao osobe. Pa poznato je da svaki nezreli idiot može napraviti dijete. Dobar dio roditelja privilegiju imanja djece uopće i ne zaslužuje. Kakve to ima veze s nekim dezodorantskim setom nije mi jasno, ali se očigledno ozbiljan i zreo život jednog muškardina ne može ni zamisliti bez pjene za brijanje, dezodoransa i afteršejva. Glupo do daske.

MINERALNA VODA NAJBOLJI JE AFRODIZIJAK

Ovo je jedna duhovita reklama... Ovo je reklama zanatski dobro napravljena... Ovo je reklama koja ide na živce jer povezuje, rat, ratne traume, seks i plodnost... Ovo je, kako kažu, priča o Martinu Vrbancu. To je kao neko općenito ime iz sjeverne Hrvatske. Tip je traumatiziran za vrijeme rata (uniforma vuče na napoleonske ratove), tj. obolio od neke neobične groznice pa su ga odveli na Kalnik gdje se on pijući vodu iz Kalničkih izvora, čudesno oporavio i počeo ganjati žene i dobijati djecu, a sve zahvaljujući toj "vodi koja drži priču". Ovo "voda koja drži priču" trebalo bi značiti kako je ta mineralna voda neki strašni afrodizijak i kako, zahvaljujući njoj, u tim krajevima svi imaju po desetero djece kao što je počeo ovaj naš junak. Mali je problem u tome što u reklami vidimo njega i dvije žene koje drže bebe što će reći da je u pitanju i mnogoženstvo. A o tome da se djeca dobivaju svaki put kada se legne u krevet bolje ne govoriti jer bi nas to dovelo daleko u jednu drugu priču. Dobro zamišljeno, ali i pretjerano!

REZULTATI BEZ ULOŽENOG TRUDA

Još su nas kao malene učili da "Bez muke nema nauke" i druge poslovice i izreke koje jasno daju do znanja da ništa ne dolazi samo i bez uloženog truda. Ova pak reklama trvdi suprotno. Radi se o nekom pojasu koji na prirodan način topi masne stanice, a uzbuđen glas nam napominje: "Štoviše! preporučuje ga i ova kozmetičarka". Ova je pak "kozmetičarka" jedna bucka kojoj se posebno svidjelo to što je na jako stručan način objašnjeno kako pojas radi. Opet se priča o toksinima koji su omiljena tema većine zdravstvenih reklama, a posebno je naglašeno kako se rezultat dobije "bez ulaganja truda". Dobije se i neka knjižica s pametnim savjetima o zdravom životu i prehrani koje mi do sada nismo mogli naučiti jer živimo na pustom otoku i hranimo se samo onim što padne s drveća. A sve to za samo tri obroka po 145 kuna. Svi na ekranu vide tu brojku, a ne pomišljaju da je tri puta 145 ustvari 435 tj. skoro 500 kuna, a sve to za običan pojas. Doduše, čudotvoran pojas, ali ipak samo pojas.

Pijančevanje - olakotna okolnost

Kao što sam i pretpostavljao, početak Europskog nogometnog prvenstva opet se poklopio s gomilom reklama kojima je glavna tema alkohol tj. pivo. Ove su reklame posebno iritantne s obzirom da se obraćaju kriznoj skupini mladih ljudi o kojima najčešće čitamo u crnoj kronici nakon što naprave neku nepodopštinu. Umjesto da ih se kazni jer su pijani premlatili nekog momka u prolazu, njima je to "olakotna okolnost". U svakom slučaju, ovdje se podrazumijeva da pravi navijač mora prije, za vrijeme i poslije utakmice popiti desetak litara piva jer to tako mora biti i ako to ne napravi onda nije muško. A ima ih svakakvih.

Šaljivci i bekrije

Pojavio se jedan set reklama koji ima istu tematiku, tj. predstavlja navijače kao specifičnu skupinu. Oni su dakle navijači, što automatski znači da su šaljivci, bekrije i ženskaroši koji nedužnim djevojkama u prolazu pjevaju šaljive pjesme, doskočice. Jedna od tih genijalnih dosjetljivih pjesama ide doslovno ovako: "Kad sam kući zabijem u trenu, al najslađe je na tuđem terenu." Druga pak "Mojoj snaši bolji sam neg' Messi / svako veče hat-trick mi se desi!" Jeftino, vulgarno i glupo, kao i većina takvih dosjetki u obliku slavonskih bećaraca. Najgore je vidjeti njihova blentava lica dok to pjevaju, kako se samo međusobno pogledavaju, kao "poslušajte kako sam ja duhovit i inovativan."

A bilo bi zanimljivo da se jedna od tih uznemiravanih djevojaka, inače mastorica borilačkih vještina, naglo okrene i tog balavca koji joj nepristojno dobacuje zalijepi nogom, onako u Cro Copovom stilu preko tih bezobraznih ustiju pa da drugi put drži poganu jezičinu za zubima.

Kratko, ali jasno

Ova je pivska reklama fantastična. Kratka, ali jasna. Ide snimka pive koja se prelijeva iz boce u čašu, a preko ekrana ide tekst. "Dok potoci pive cure / nema sreće za azzure". Kakva nevjerojatna inventivnost! A tek rima! "Cure - azzure". Talijani će sigurno izgubiti zato što Hrvati piju ovu vrstu pive. Rezultat utakmica zaista najviše ovisi o tome koju pivu piju navijači koje ekipe. Kako to prije nismo znali?

Glupo i opasno

Uvjerljivo najgora, najodvratnija, najbesmislenija i najopasnija u ovom nizu "nogometnih" reklama je ona u kojoj u prepun tramvaj ulazi mladić u Dinamovoj majici, a unutra ga dočekuju mrki pogledi jer je cijelo vozilo ispunjeno Hajdukovim navijačima. Nastane strašan tajac, svi ga gledaju mrkim pogledima i logično se očekuje da će sada hrpa divljih Dalmatinaca nasrnuti na tog dobrog Purgera i srediti ga tako da završi na traumatologiji. Ali ne!!! Nema opasnosti! To su se samo naši, kako bi Tuđman rekao, "dragi, plavi dečki" prerušili jer su htjeli malo uplašiti ovog momka, pa uz smijeh skidaju Hajdukove majice (ispod su naravno Dinamove) i veselo zapjevaju "volim te Dinamo", ili neku sličnu njihovu revalicu (glupo je to nazivati pjesmom).

Smiješno i simpatično? Ne! Tužno i odvratno, ali i glupo i opasno. Reklama je ovo koja dodatno povećava neke umjetno stvorene tenzije između dvije hrvatske regije, a koje su stvarne samo kada su u pitanju sukobi navijačkih skupina. Što blagajnica iz Zadra može imati protiv svoje isto tako iskorištavane i potplaćene kolegice iz Zagreba? Ništa naravno. Mogu samo zajedno sjesti i plakati. A što se ovdje, na ovaj način uopće i reklamira? Pivo? Mobitel? To nije ni važno. Važno je ovo smeće što prije skinuti s TV-ekrana da nam dodatno ne kvari već ionako subspektnu mladež!

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno