Danas je malo tovara, ali i ljudi koji će organizirati Užance

Slika korisnika admin
tovareca2
Stipe SURAĆ
Za Saljske užance članovi će se obući u svoju paradnu robu, podignut će bandiru Saljskih užanci, ali neće rukati - poručuju saljski mužikaši

"Za razbiti zlu volju i nasmijati domaći svit i furešte, a po užanci ka je bila lani i prkolani organizacija narodne omladine održava tradicionalne "Saljske trke tovarov". Zbog pravilnog odvijanja trke te održavanja reda i mira donose se sljedeća pravila: natjecati se mogu muškarci domaći i furešti od 16-116 godina, natjecati se mogu samo mali tovari /domaći rac/. Ne dolaze u obzir visoki tovari /žmanski/. Na zahtjev društva za zaštitu životinja i ljubitelja ptica pjevica određuje se da se ne smiju mučiti tovari stavljajući im pod rep papriku, papar, cimet, vaniliju, klinčiće, oraščić i prašak za pecivo te razne kemikalije organske i anorganske."

Ovo je izvadak iz pravila jedne od prvih "Saljskih trka tovarov" koje su s vremenom prerasle u "Saljske užance". Saljske trke tovarov, a kasnije Saljske užance održavaju su od 1958. godine, a ove godine bi trebalo biti obilježeno pola stoljeća od održavanja i 49. saljskih užanci. Do sada se nisu održale samo dvije godine, za vrijeme trajanja Domovinskog rata.

Počelo od maturanata

Kako je sve to počelo prije pola stoljeća pričaju braća Ivo i Ante Aunedi, čuvari povijesti koji u ladicama svojih radnih stolova i kredenci, čuvaju još uvijek spomenuti pravilnik i druga pravila za održavanje pojedinih igara. Napisani su arhaičnim jezikom Dalmacije, makinjetom, na tankome i sada već požutjelome papiru, koji vas je strah uhvatiti malo jače da se odmah ne bi rasparao, a samim time i uništio dio otočne povijesti.

- Noću nije bilo nikakve zabave i mi maturanti smo se vukli po mrižama. Jednu takvu noć dok smo svi skupa sjedili netko od nas se sjetio da napravimo trke tovarov, govori Ante Aunedi kako i kada se došlo na ideju da se organiziraju popularne utrke tovara.

Ideja maturanata bila je prihvaćena, a prve utrke bile su pravi spektakl - praznik, festival dobre zabave, smijeha, uživanja i pjesme. Iz godine u godinu uključivalo se sve više ljudi kako domaćih tako i turista. Prije utrke pružale su se ruke, jedni drugima, i željele sretne trke tovarov. Radio televizija Sali činila je svoj spektakl, a u početak utrke obvezno je trebalo uračunati dalmatinsko kašnjenje. Zadržimo se još malo u prošlosti i spomenimo kako je godine 1961. pobijedio tovar Mornar koji je u povodu svoje pobjede dao izjavu:

- Drago mi je da sam pobijedi kolegu "Fijat 600" i favorita trke "Pegulu". Zahvalan sam svom gospodaru ki me je svaku večer pelja na more, da se aklimatiziran za ovi svečani čin. Fala i mojoj virnoj publici i organizatorima na poklonu. Večeras ću se naist ka prasac i zaspat. Molim gospodara da me rano ne budi. I - ja i - ja...

- Kako se sve više ljudi uključivalo oni su unosili nešto novo u trke tovarov. Počela su se organizirati natjecanja u potakačima, u spremanju brudeta, u lovu tunjicom, pridružila nam se Tovareća mužika, nabraja Ivo Aunedi.

Umpreštalo (u sve se petlja)

Jedan od neposrednih sudionika tih prvih događaja bila je i sada osamdeset devet godina stara Arizona Raljević. Njen sin pokojni Frane Raljević bio je jedan od prvih organizatora utrka tovara. Frane koji je bio mehaničar po struci, iskoristio je svoje znanje i dao svojstven pečat prvim saljskim trkama tovara.

- Moj sin je napravio glavu i trup magarca od žice. Kad su trke išli pravit on je meni reka - mama, da nisi nikome rekla što ja pravim. Kad su bile trke, dvije cure, koje su sada žene, su učinile robu, uši, glavu, noge za tog magarca. Na dan trke njih dvojica su, moj sin i Bruno Grandov, ušli u tog magarca i šetali po portu. Kad su trke počele svi su se pitali di su njih dvojica, a oni u magarcu. Zvali su ih umpreštalo, "onaj u šta se sve petlja".

A kakve su to utrke nekada bile. Bilo je tu dvadeset, trideset magaraca, na svim mulovima se pekla i riba, brudeti kuhali, od pustog svita koji se skupio uz porat nije se moglo ni korak napraviti. Doktori su pregledavali magarce, vižitavali zube i davali zeleno svjetlo za nastup.

- Prvi je dobivao pršut i deset litara vina, drugi deset litara vina, a zadnji vriću trave za magarca. Bilo je lipo za viditi. Pivalo se i rukalo. Saljska noć je bila još lipša. Mnogo brodov ide, onda stave feralići i sviću unutra od karte plave, zelene boje pa onda tako more svitli. Prije je bilo puno bolje. Danas je malo magaraca, organizacije, nitko se ne uzda jedan u drugoga. Nisu tako složni kako su i prije bili, komentira Arizona i dodaje:

- Danas su i tovari drugačiji. Prije se tovar trka protiv tovara, ka čovik protiv čovika. Moj tovar je zna skrenuti sa staze i pobići kući. A koliko ih je znalo pobići u more. Danas su tovari leni. Ništa ne rade, samo u Parku (PP Telašćica op. a.) stoje i pasu travu.

Kamo idu Saljske užance

Kamo idu Saljske užance? Zadnjih tjedana bilo je burno oko njihove organizacije. Došlo je do sukoba između mladih Sali, članova Tovareće mužike s jedne strane i općinskih vlasti s druge strane. Sve je kulminiralo rušenjem kultnog okupljališta mladih Betula. Jaz između mladosti i bunta s jedne strane i autoriteta i "starosti" s druge strane, još više se produljio i zaprijetio neorganiziranjem Saljskih užanci. Tovareća mužika je već demonstrativno odlučila ove godine ne rukati. Tim tihim nastupom na najglasniji mogući način rekli su svoje mišljenje i iskazali svoje nezadovoljstvo.

Na kraju će se Saljske užance ipak održati. Vrućeg krumpira uhvatio se Sebastijan Raljević. U inat svima koji se igraju s tradicijom pokušat će organizirati tradicionalne Saljske užance. Po starim slikama i pričanjima starih ljudi pokušat će osmisliti četverodnevni nekomercijalni program.

- Ne trebaju nam nikakvi sponzori ni novci. Njih nije bilo ni prije četrdeset, pedeset godina, već se sve radilo s dobrom voljom. Neće nam trebati ni struja koju nisu imali ni naši stari, kao ni javna rasvjeta, kaže dugogodišnji član Tovareće mužike Sebastijan Raljević.

Tovareća mužika dosljedna sebi će šutjeti.

- Tovareća mužika ovu godinu šuti zbog raznih komplikacija i nesusretljivosti naših načelnika i donačelnika te ostalih političara. Za Saljske užance članovi će se obući u svoju paradnu robu, podignut će bandiru Saljskih užanci, ali neće rukati.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno