Cijena zdravlja

Slika korisnika admin

"Ako su to reforme, onda jadna nam majka. Nadam se da to nisu  reforme o kojima su govorili", komentirao je Špika iz Bloka umirovljenici  zajedno(BUZ) najavu ministra zdravlja Darija Nakića o povećanju cijene  police dopunskog zdravstvenog osiguranja sa 70 na 89 kuna mjesečno.  Iako je u Domoljubnoj koaliciji, o ovoj ministrovoj nakani umirovljenički  čelnik ništa nije znao, a ministar je obrazložio kako do spomenutog  poteza mora doći jer u sustavu nedostaje 2,5 milijardi kuna, pa oni koji  plaćaju dopunsko, solidarno moraju izdvojiti više da bi ga imali i oni koji  su oslobođeni plaćanja, a takvih je oko 900 tisuća. No, nije toliko problem  u dodatnih 19 kuna, već u tome da najavljene promjene mnogima "ne  mirišu na dobro".

Najradije bi ministar, kako reče, da se ne mora plaćati ništa, no to je  nemoguće. Dubioze su tu. Slovenci plaćaju dopunsko 200 kuna, a nije kod  nas lošija zdravstvena usluga. Plati, pa se liječi, uskoro bi se lako moglo  reći.

Od onih silnih reformi zasad se diskutira tek s nekim promjenama u  zdravstvu, no opet ne onima koje bi građani dočekali s odobravanjem.  Svima je jasno i vidljivo kako je suradnja između vladajućih na sto muka,  no oni unatoč tome uz kiseli osmijeh uglavnom ističu kako je suradnja  odlična, kako se o svemu ipak uspijevaju dogovoriti. Zar su se tako  munjevito dogovorili i da se zdravstveni sustav, već godinama na  financijski klimavim nogama, stabilizira dodatnim izdvajanjem za  dopunsko, a da se liječnike odobrovolji dajući im odriješene ruke za  dodatnu zaradu u privatnim ustanovama? Tako će u voljenoj domovini  raditi u više smjena, na više mjesta, da bi zaradili kao u inozemstvu.

Ceh bi, u strahu je Udruga pacijenata, opet mogli platiti oni koji ionako  imaju najmanje i oni koji su najugroženiji - bolesni. A brzo bi se morali i  educirati o tome što je hitno stanje, a što nije i ne trčati za svaku  "sitnicu" na hitni prijem u bolnicu. Nije stoga čudo što su građani  zabrinuti hoće li dobiti pravovremenu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu ili  će za nju morati platiti i dodatno zdravstveno osiguranje kao  nadstandard.

Ili će, kao što to sada mnogi rezignirani građani čine, plaćati dopunsko,  a onda zbog dugih lista čekanja, kad im zagusti, otići na pregled kod  privatnika i opet platiti?! Naravno, ako budu imali novca.

Kolike bi se mogle stvoriti liste čekanja i koliki bi se mogli pozdraviti sa  životom čekajući na zakazani termin pregleda ili operacije? Koliko će  pacijenata u strahu za vlastito zdravlje tražiti vezu za raniji termin? 

Može ministar sasvim iskreno i s najboljom namjerom, obećavati kako  će se sve nadzirati i uvjeravati kako će svatko dobiti adekvatnu  zdravstvenu uslugu u pravo vrijeme te da se zato i kreće u reformu  sustava, no građani su nakon svega što im se obećavalo i iznevjerilo,  skeptični i nepovjerljivi. Tim više što je u pitanju zdravlje. Još kada se  dodatno posije strah od privatizacije, "amerikanizacije" zdravstva, jasno  je kako ministru Nakiću neće biti nimalo lako. Ima u rukama jedan od  najosjetljivijih resora i pitanja koja se u njemu rješavaju važnija su tisuću  puta od jalovih ideoloških rasprava na kojima se političari iscrpljuju onda  kada nemaju ništa pametno reći i napraviti za bolji život ili u ovom  slučaju, pak, samo za goli život građana.

Zdravlje je biračima najveće bogatstvo i nije se političarima uputno  time kockati.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno