Autohtone proizvode prodaju na sajmovima i kod kuće

Slika korisnika admin
Arif SITNICA

Listopad je, pa kiša i tmurni oblaci u Lici nisu nikakva novost, koja kod većine ljudi izaziva loše raspoloženje. Ali boje lišća na drveću ono je što mnoge privlači da baš u ovo doba godine uživaju u mirisima jeseni.

„Jesen u Gračacu" jedan je od događanja koji redovito u ovaj dio Zadarske županije privlači izlagače s različitom ponudom malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, škola i udruga. Na štandovima, a bilo ih je 10-ak, koji su u petak bili raspoređeni u velikoj dvorani HKD Napredak, nudilo se mnogo toga vrijednoga. Od domaćih marmelada, različitih medova, među kojima čak i med od maslačka, sirup od samoniklog bilja, filcane papuče, kolači i još puno toga što su marljive ruke Ličana ponudile gostima ovog jedinstvenog sajma. Ove godine po deseti put, unatoč tmurnom danu, došlo je dosta i Zadrana u Gračac, kako bi uživali u jeseni koja nigdje nije tako raznobojna kao u ovom dijelu Lijepe naše.

- Na štandu imamo svega, od keramičkih figurica s filcanom vunom, za što smo dobili i Zlatnu kunu, zatim od vune koju dobivamo i papuče, a od plastičnih vrećica izrađujemo torbe koje na tkalačkom stanu obrađujemo. Imamo dosta proizvoda, a pomažemo i starim i nemoćnim susjedima, kazala nam je Tatjana Tomić iz udruge Prospero, koja dodaje da nezaposlenost ostaje najveći problem onih koji su ostali živjeti u Gračacu, ali i da se, uz posredovanje udruge, mnoge žene zapošljavaju kroz javne radove.

Među izlagačima se našla i Srednja škola Gračac, koja već dvije godine ima svoju učeničku zadrugu nazvanu po rijeci Otuči.

- Unutar zadruge imamo ekološku sekciju, a kako smo mi kraj u kojemu ima dosta drva, većina proizvoda je upravo od ove sirovine. Potičemo timski rad, a učenici sve sami rade. Trenutačno imamo 20-ak članova zadruge, a uključeno je i dvoje profesora. Nastojimo reciklirati, a šumarstvo je jedan od smjerova u našoj školi, ispričala nam je Sandra Fulanović, profesorica stručnih predmeta u SŠ Gračac.

Mirisi i boje jeseni privlačili su posjetitelje da kušaju domaće proizvode koje su vrijedne žene iz ovog kraja prikupljale ili same uzgojile. Jedna od onih koja je na svom štandu nudila domaće pekmeze i sokove je gospođa Zora iz sela Bunić, u općini Udbina.

- Imam pekmeze od samoniklog bilja, poput šipka, kupine, ali i maline i marelice, kao i sirupe od bazge, kadulje, koprive, kupine i maline. Treba se samo okrenuti oko sebe jer svega ima u prirodi, ali se od toga može živjeti samo ako se ozbiljno shvati ovaj posao. Prodajem na sajmovima i nemam problema s time kome ću prodati svoje proizvode, naglasila nam je na kraju ova stanovnica sela, za koje mnogi nikada nisu ni čuli.

Dok su sajam pratili zvuci klapske pjesme, na štandovima je vladala gužva kušača domaćih proizvoda, koji nisu mogli, a da ne kupe poneki domaći proizvod. Na jednom od štandova bilo je i domaćeg sira i base, kako to u Lici kažu, a osoba koja se bavi proizvodnjom je Mira Čobrić iz Donje Suvaje, sela u kojemu prema posljednjem popisu živi tek 53 stanovnika.

- Imamo svoje mlijeko, pa imamo sira i base, a zajedno s prijateljicom proizvodim i džemove. U našoj mini sirani proizvodimo sir i to uglavnom prodajemo na kućnom pragu, a od ovoga moja obitelj može pristojno živjeti. Oni koji dolaze na Unu dođu i kod mene kupiti sir, pa tako nemam problem s prodajom. Mogu kazati kako sam dobila i bespovratna sredstva za gradnju mini sirane, ispričala nam je na kraju susreta ova Ličanka, koja je do sada dobila i nagrade za njezine proizvode.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno