Božidar Kalmeta: Kraj jedne karijere

Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ

U zadarsku političku orbitu lansiran je 1993., postavši zamjenik gradonačelnika, a već godinu kasnije započeo je svoje prvo desetljeće upravljanja Donatovim gradom - kao njegov gradonačelnik, sve do 2003. Već u startu njegove karijere bilo je jasno da je Božidar Kalmeta jedan sasvim novi, drugačiji meteor u hrvatskom političkom svemiru. Prvo je srušio višedesetljetni mit o političarima kao smrtno ozbiljnim, dosadnim likovima u tamnim odijelima. U Jazine je kao poteštat skočio u ronilačkom odijelu, na posao bi se dovezao na motoru... U tim ranim 90-im godinama, svojim neposrednim stilom, vedrinom i otvorenošću postao je nacionalnim pandanom modernog europskog političara kakvi su u ono vrijeme viđani uglavnom po skandinavskim gradovima, a ne na brdovitom Balkanu.

Mozart i Salieri

Od te, sada već davne 1993., prošlo je gotovo četvrt stoljeća, a Kalmeta je još tu, na vrhu. I ove zadnje, nedjeljne izbore odradio je, doduše u back up-u, donijevši svojoj stranci i svome nasljedniku pobjedu na pladnju. Kalmeta jednostavno traje, u ringu je već 25 godina, prima naravno udarce, često i ispod pojasa, ali ne posustaje. Naprotiv, uporno pobjeđuje. I sada kada odlazi, odlazi kao - pobjednik. Sve bi ovo bila tek jedna sladunjava priča kada ne bi bila istina. Istina koja se, znamo, svima ne sviđa, ali činjenice ne prestaju postojati samo zato što se nekome ne sviđaju.

Kada netko, poput Kalmete, odredi političku fizionomiju jednoga grada, u neprekinutom nizu od dva i pol desetljeća, onda se o takvom čovjeku više ne može govoriti samo u stranačkim, ideološkim ili 'volim-ne volim' emocionalnim kategorijama. Kalmeta je, priznao to netko ili ne - paradigma. Taj se status u javnosti ne postiže plaćenim oglasima, PR-agencijama, ponajmanje floskulama. Ljude možete prevariti jednom, ali ih ne možete varati 25 godina. A kada Zadrani nekome 25 godina redovito poklanjaju povjerenje na demokratskim višestranačkim izborima, taj netko ne može biti politički Salieri. U odnosu na svoje oponente, on je Mozart zadarske politike. Naravno, oko njega je bezbroj Salierija koji će se upinjati kako bi mu okrznuli karizmu, kako bi ga umanjili, nazivali ga pogrdnim imenima... Sve je to legitimni dio igre. Ali, na njihovu žalost, u toj ga igri već četvrt stoljeća nitko nije pobijedio.

U čemu je tajna njegova uspjeha - zapravo je banalno pitanje. Zato što tu uopće nema nikakve tajne. Ljudi jednostavno nisu glupi. Ili, kako bi u nedjeljnoj noći svojim protukandidatima poručio Milan Bandić: Zagrepčani nisu 'bedaki'. Zadar je pod Kalmetinim vodstvom, od osamostaljenja države do danas, doživio vrlo opipljiv, mjerljiv razvitak. Od ratom opustošenog i obezglavljenog grada, danas je to privlačna turistička, investicijska i kulturna destinacija Europe. Grad značajnih postignuća i, dakako, novih velikih mogućnosti. Ne treba romantizirati ni tu priču ni Kalmetu, ali isto tako treba reći da se sve to nije događalo slučajno ni spontano. Bitka za zadarske interese uvijek i svugdje, bez obzira tko je na vlasti u Zagrebu, jedno je od Kalmetinih uporišnih osobina po kojoj ga pamte i priznaju mu to javno čak i njegovi politički suparnici iz teških 90-ih godina prošloga stoljeća, kada su se udarali važni temelji budućeg razvitka ovoga grada.

Kalmet(in)a kao simbol

Kritizirati, vikati, lupetati i vrijeđati može svatko. Stvarati, ostaviti za sobom mjerljive rezultate i k tome pridobiti istinsku naklonost ljudi - puno je teža misija. Kalmeta je svoju misiju ispunio. Naravno, u granicama ljudskih mogućnosti, vremena i prostora u kojemu je aktivno djelovao. Za njim će nesumnjivo ostati jedna prepoznatljiva epoha društvenog razvitka Zadra kojemu se on, istodobno i kao njegovo dijete i kao 'otac modernoga grada', svim bićem posvetio. Kojemu je dao sve što je znao i mogao. Za njim će ostati - kalmetina. Ne kao komad ceste koji iznimno puno znači za naš geoprometni položaj, nego kao simbolička referenca o čovjeku koji je politički i razvojno obilježio svoje vrijeme i postao nerazdvojni dio zadarskog kolektivnog imaginarija. Čovjek simbol. Po kojemu će se možda jednom, kada ga više ne bude, nazvati neka ulica, trg... Čovjek koji danas, naravno, ima i svoje protivnike, kritičare, jer živimo u demokratskom društvu. Ali, za razliku od mnogih, Kalmeta se u ovih četvrt stoljeća uzdizao, dokazivao i opstajao radom i rezultatima, a ne šupljim riječima, što su mu birači vjerno, redovito i izdašno honorirali.

Džentlmen u politici

To je bilanca s kojom jedan političar može mirno i zadovoljno prigrliti mirovinu. To je, međutim, i ogroman uteg, težak izazov i nezahvalna zadaća za onoga koji ga nasljeđuje. Jer, da parafraziramo gore citiranog Zagrepčanina, Zadrani nisu bedaci. Ako su voljeli Kalmetu, voljeli su ga s razlogom, kao što će i ubuduće od svoga gradonačelnika tražiti pokriće za povjerenje. A mnogi, recimo i to, vole Kalmetu čak i bez suvišnih zašto. Jednostavno zato što je 'arbanaško dite', jer Zadar nikad nije izišao iz njega čak i onda kada je zbog službe morao napustiti svoj rodni zavičaj, jer ga znaju kao poteštata koji je zavirio u svaki kantun grada, pružio ruku, s poštovanjem se, u prolazu, osmjehnuo svakom sugrađaninu, našao prigodnu riječ za oriđinala i za akademika, kako za jednoga Beru koji je zamijenio ljeto i zimu, Ljubu na njegovu čuvenom biciklu, šjoru Vuku na pijaci, tako i za liječnika, profesora, pa i za one koji misle da su pametniji od akademika, a nema ih mali broj. Kalmeta je, između ostalog, bio i ostao džentlmen. A takvih je u politici malo, sve manje.

On je danas gradonačelnik na odlasku. Zatomimo na trenutak sve naše stranačke, ideološke i ine preferencije. Zaželimo mu sretan put u mirnije vode života. U kojima, doduše, neće vladati samo bonaca jer ga čekaju neke druge bitke iz kojih će, nadajmo se, izići kao - pobjednik.

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno