Ploča je u Jugotonu bila snimljena - polutajno!

Slika korisnika valentinam
Bernard Kotlar o zboru Vicko Zmajević, njegovoj čuvenoj longplejki iz 1979. i objavljenom audio CD-u:
- Nakon što se ideja o ploči razvila, u bitnom trenutku Daro Kalmeta je u tvrtki Jugoton dogovorio snimanje za koje nije znalo previše osoba. Imao je prijatelja koji je bio snimatelj i pitao ga je hoće li, možda, imati nekih problema. Odgovorio mu je da ga nije ni briga jer će za dva mjeseca u mirovinu - govori Bernard Kotlar
Arhiva Bernarda KOTLARA
Jedna od starijih postava zbora

U povodu Dana Gospe Loretske, koji traju od osmog do 11. svibnja, u ponedjeljak, 7. svibnja u arbanaškoj crkvi svečano je predstavljen audio CD s klasičnim i novijim crkvenim kompozicijama. Taj je CD, kako piše u popratnoj knjižici, reizdanje, digitalizacija i remaster longplej ploče (LP) iz godine 1979. Ploču je godine 1979. snimio mješoviti zbor Vicko Zmajević iz Župe Gospe Loretske iz Arbanasa i bila je to u ono vrijeme prva ploča sa sakralnom glazbom u bivšoj Jugoslaviji. 

Bernard Kotlar, ustrajni i neumorni čuvar arbanaške baštine (termin 'čuvar' predmnijeva višedimenzionalno njegovo višedesetljetno djelovanje istraživanja, prikupljanja, obrade i publiciranja raznovrsne građe o arbanaškoj povijesti, pr. a.) dosta je vremena proveo pripremajući audio CD i popratnu knjižicu da bi sve bilo spremno za svečano predstavljanje u ponedjeljak, sedmi svibnja, uoči početka ovogodišnjih Dana Gospe Loretske. Toga će se dana na prikladan način obilježiti sedam desetljeća djelovanja zbora Vicko Zmajević.

Odakle vam ideja za obilježavanje obljetnice zbora i zašto je dio toga baš objava audio CD-a s prikladnom knjižicom?

- Meni ideja kad su u pitanju Arbanasi i arbanaška baština ne nedostaje. Desetljećima skupljam i čuvam, te obrađujem raznovrsne materijale, od fotografija, filmova, publikacija, snimljenih prisjećanja i tomu slično. Ove godine je 70. obljetnica župnoga zbora Vicko Zmajević. Razmišljajući kako bi se moglo obilježiti tu veliku obljetnicu zbora koji je davno postao institucija župnoga života, palo mi je napamet digitralizirati longplejku iz 1979. Pa sam se potrudio i u 'paket' stavio i jednu knjižicu koja će svojim sadržajem ispričati priču o zboru, a time i o Arbanasima, njihovoj župi, čvrstoj povezanosti sa župnom crkvom - govori Bernard Kotlar.

Spomen na pretke

Sadržaj knjižice Kotlaru su pomogli osmisliti Serđo Dokoza i Đovani Ivica Matešić Jeremija.

- Njihovi tekstovi su puni arbanaške duše i ja im neizmjerno zahvaljujem na suradnji. CD s popratnom knjižicom na svoj će način biti uspomena za praktičnu uporabu. Odmah ističem da će po završetku svečanog obilježavanja 70. obljetnice zbora i predstavljanja CD-a, na izlasku iz crkve svatko besplatno dobiti po jedan primjerak.

Tko je neposredno sudjelovao u organizaciji i pripremi i tko je financirao CD-e?

- Organizacija i realizacija bili su moja briga odmah nakon što sam ideju odlužio provesti u djelo. Financirali su cijeli projekt Petar Uči Perović i braća Tomislav i Krsto Perović. Njih dvojica braće, usput rečeno, u prethodnim su godinama pomogli niz objavljenih publikacija o Arbanasima.

Ne možemo pobjeći od konstatacije da ste i vi svojevrsni sponzor.

- Sve vrijeme i sav trud što sam uložio u objavu CD-a i pripremu svečanosti, napravio sam za slavu naše Gospe (Zonje jon) i u spomen na naše pretke.

Što zbor kao takav znači za župljane i za župu, ali i za iseljene Arbanase?

- Puno! Povijest Arbanasa vrti se u crkvi i oko nje otkako je crkva podignuta. Snažna je to prožetost. Praktički, nema arbanaške obitelji da nije dala barem jednoga člana ili članicu toga zbora.

Pjevate li vi u zboru?

- Ne. No, pjevao je moj pok. otac Mario, a pjevao je i moj sin Mario. Ovdje kao župljanin želim reći: Velika hvala svim pjevačicama i pjevačima našeg zbora za sve godine njihovog djelovanja uz želju da nastave i dalje putem svojih baka i djedova, majki i očeva!

Polutajno snimanje

Kako ono, neki Arbanas ili Arbanaška koji žive vani, pa dođu doma, nedjeljom idu na misu samo u 10, 30...

- Da, da... Na toj misi pjeva župni zbor i gotovo svi koji žive negdje drugdje, a zateknu se u Arbanasima u bilo koje doba godine, pohode misu isključivo u 10, 30 jer tad nastupa župni zbor. Od mnogih sam iskreno čuo da im nastup župnoga zbora znači itekako puno.

Kako je 1979. nastala longplejka? To je zanimljiva priča.

- Nastala je jednim dijelom zhvaljujući upornosti tadašnjega kapelana i voditelja zbora don Josipa Stepana. On je bio silno zaljubljen u glazbu.

Poštovani čitatelj treba se podsjetiti ili doznati da je riječ o vremenu kad je u bivšoj socijalističkoj državi još bio živ njezin predsjednik Josip Broz Tito. Komunisti su vladali čvrstom rukom i na vjersko se djelovanje s aspekta vlasti nije blagonaklono gledalo. Samo i ideja da se u to vrijeme snimi longplejka sa sakralnim sadržajem bila je smiona. Bilo je delikatno uopće razmišljati o takvoj ploči. Koliko je poznato, do tada nije bilo sličnih izdanja. Ovdje dolazimo do druge osobe koja ima neizmjerne zasluge što je ploča snimljena i objavljena.

O komu je riječ?

- O Daru Kalmeti, arbanaškom čuvenom tenoru, svojedobno i članu nadaleko poznatoga ansambla Dalmacija. On je živio u Zagrebu gdje je bio profesionalni pjevač na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb. Nakon što se ideja o pločni razvila, u bitnom trenutku Daro Kalmeta je u tvrtki Jugoton dogovorio snimanje za koje nije znalo previše osoba. Imao je prijatelja koji je bio snimatelj i pitao ga je hoće li, možda, imati nekih problema. Odgovorio mu je da ga nije ni briga jer će za dva mjeseca u mirovinu.

Snimanje je obavljeno tijekom jednog vikenda...

- Tada u Jugotonu nije bilo previše ljudi. Članovi zbora koji su mi iznijeli svoja sjećanja na to snimanje, redom ističu golemi entuzijazam, veliku uzbuđenost, ali i snažan osjećaj ponosa. Kako osim snimatelja nije bilo drugog osoblja, pjevačice i pjevači sami su u studiju postavljali zvučnu izolaciju, razmještali bale slame koje su se tad koristile u tu svrhu.

Mare Nostrum Croaticum

Tko je financirao longplejku?

-  Prema izjavama koje sam dobio od relevantnih osoba, nekoliko članova i prijatelja zbora, te onodobni predsjednik Društva Gospe Loretske Vinko Perović.

Ploča je snimljena u tisuću i 429 primjeraka. Njezine su objava i distribucija razveselile sve župljane, ali i druge vjernike i ljubitelje sakralne glazbe.

- Kako mi je kazao lala Uči Perović među mještanima je bilo puno istinskog oduševljenja kad su dobili ploču. No, bilo je i ponešto tužnih situacija.

Zašto?

- Mnogi nisu imali gramofone pa nisu mogli u kući slušati pjesme! No, kupovali su svi, neki i po nekoliko primjeraka da bih poslali svojima u svijetu. 

Mješoviti zbor Vicko Zmajević bio je rado viđen gost na nizu različitih manifestacija, susretima crkvenih zborova, festivala...

- Recimo, godine 1981. na Mare Nostrum Croaticum zbor je pozvala velika operna pjevačica Ljiljana Molnar Talajić, a godinu poslije istovjetno je napravila i Radmila Bakočević. Već i to puno govori kakvi bili kvaliteta i ugled zbora.

U novije doba, zbor Vicko Zmajević došao je i u - Vatikan!

- Članice i članovi zbora potaknuli su organizaciju hodočašća Sv. Franji u Assisi godine 2001. U sklopu toga hodočašća bio je i posjet Vatikanu. Sve je organizirao i financirao msgr. Šime Duca. U sklopu posjeta Vatikanu bila je 30. svibnja i audijencija kod onodobnog poglavara Rimokatoličke crkve, svetoga Oca Pape Ivana Pavla Drugoga. Valja istaknuti da je zbor Vicko Zmajević pjevao u Assisiju 29. svibnja na sv. misi i to ujutro, a predvečer u Civitavecchiji, također na misi. Predstavnici zbora bili su sudionici prosvale Dana državnosti u Veleposlanstvu RH-a u Vatikanu, a 31. svibnja u crkvi sv. Jeronima nastupio je zbor. Msgr. Šime Duca na kraju je zbor počastio objedom.

Dani na dokumentarcu

U knjižici uz CD navodi se da je u zboru od njegova utemeljenja 1948. do danas pjevalo više od 150 ljudi. A tko je cijelo to vrijeme vodio zbor?

- Rekao bih prije toga da je cijelo mnoštvo zaslužnika za sedam desetljeća života toga zbora. Njegovo djelovanje ne bi bilo moguće bez prevelike ljubavi prema arbanaškoj tradiciji, prema rimokatoličkoj vjeri, bez snažne prožetosti sa župom i župnim životom. Svi mi župljani neizmjerno smo im zahvalni za njihov doprinos kvaliteti i ugledu zbora. Ovdje nije moguće poimenično svima njima zahvaliti, ali izdvojit ću voditelje. Koliko mi je poznato u početku je zbor vodio Daro Kalmeta, a poslije njega Šime Dešpalj, pa don Josip Stepan, Irena Nikpalj,  Žan Morović, Tomislav Košta i Dražen Habuš.

Predmnijevam da vam se glavom već 'motaju' nekolike ideje za obilježavanje Dana Gospe Loretske godine 2019.

- Istina je. Imam već svojevrsnu skicu jednoga projekta za kojih bih silno želio da bude oživotvoren.

O čemu se radi?

- Ukratko ću reći da su Dani Gospe Loretske veoma sadržajni. U njima se zrcali naša tradicija i naša povezanost s vjerom, s mjesnom crkvom, zaštitnicom naše župe. Osimi svibnja je prvi dan i tad se Gospa iznosi iz svoje niše u crkvi i prenosi u Župni ured. Djevojke i gospođe imaju zadaću Gospu okititi zavjetnim darovima, što predvodi Luciana Karuza. Dana devetoga svibnja priređuje se poseban oltar u crkvi, a 10. svibnja je procesija i središnji dan Arbanaškoga čuda. Sutradan, 11. svibnja običaj je pjevati marijanske pjesme, cvijeće se daruje arbanaškim obiteljima i one ga čuvaju kao suho zlato. Dakle, sve to imam snimljeno i pohranjeno...

Pa biste htjeli izraditi dokumentarac?

- Svakako! Ako bude moguće, ako budu postojali uvjeti, rado bih to napravio za sljedeću godinu. Tako bi cjeloviti Dani Gospe Loretske kao naša baština u digitalnom obliku ostali sačuvani za budućnost.

Daro Kalmeta i dio njegova doprinosa

- Cijenjeni arbanaški pjevač Daro Kalmeta poslije osnutka zbora ručno je ispisivao note za svakog člana. Nešto se bilo pokušalo uz pomoć indiga, ali nije išlo. Tada je Daro odlučio ručno ispisati sve, radio je danima i noćima, ali sve je bilo spremno. To je golemi posao kakav je danas, u digitalno doba, teško zamisliv, a mi možemo samo zamišljati koliku je razinu motiva, energije i truda imao taj čovjek.

Što se poslije događalo s tim notama?

- Služile su i dalje, svatko je to ljubomorno čuvao. S vremenom se papir 'trošio', često i rasparao, pa je trenutak kad je netko otkrio u Italiji i donio proziran selotejp, zamalo bio svečani trenutak. Moglo se 'popraviti' partiture i dalje ih rabiti.

Teta Ana 

Već je 17 ljeta da je umrla teta Ana Perović. U zboru je pjevala sopran, bio je to čaroban glas, a na ploči ona nije na popisu glasova jer je pjevala solo dvije pjesme. Ona prilikom snimanja nije pjevala sa zborom iako je bila članica. Bilo je određeno da se pjeva u četvoroglasju.

Inače, teta Ana je uzorna osoba. Predana svom domu, obitelji, arabanaškoj tradiciji, duboka i iskrena vjernica. Živjela je skromno, kad je trebalo otkidala je od usta i davala potrebitima. Uspomena na nju živa je stalno...

Jeremija o zboru:

... U vremenu progona križa, župnik onaj … don Albino Česlar  s Darom Kalmetom u jutru nedjelje jedne ... godine gospodnje 1948. i ne sluteći ponudi okupljenima šezdeset godina slave u  vremenima tešera, svježih rana rata i progona vjere.  U nedjeljnom jutru. Na Misi Velikoj… Tamo na horu… Na kome je uvjek  tijesno. Na kome mjesta nema... pa ga te ruke kvrgave i grube… Šire… nadograđuju Prostor taj godine pedeset druge... One zavjetne crkve Gospe naše. Loretske. Ostavljajući im u duši onu misao. Da tako mora biti. Da je ta pjesma veza između Nje predvodnice njihove i njih sljedbenika Njezinih... razapetih na zemlji. Očeva naših i matera. Muke njihove...  i nebeske nade... Usamljeni glas. Inata Arbanaškog... U gradu svome. U katedrali Stošije svetice, pred rakom Šimuna bogoprimaoca, u crkvi prosjaka Asiškoga glas njihov zvoni... usamljen… Sam  i ne da se... godinama...

(dio teksta iz 2008.)

Legenda o Arbanasima

Odavno su Arbanasi pred Turcima napustili svoje kuće.

Da bi vjeru svoju sačuvali, bosi išli su noćima

i danima ne znajući gdje su došli.

Navečer kad su se zvijezde pojavile i Isusu s neba

Ujutro kad je sunce zasjalo jedan je čovjek učen

znak dao im je kako ne bi išli dalje i netko će im doći

U bjelini ih dočekao, zemlju im dao kako bi kuće mogli sagraditi.

Tu žive i dan danas u Arbanasima.

(Autor teksta i glazbe je Šime Relja, a prijevod je sačinio Bernard Kotlar)

Longplejka

Na ploči je 15 klasičnih i novijih crkvenih kompozicija, domaćih i svjetski značajnih autora među kojima su Šime Dešpalj, Mijo Čurković, Jerko Gržinčić, Cesar Franck, Rimski Korsakov, Georg Fridrich Hdndel i Charles Gounod. Skladbe su izvedene na visokoj profesionalnoj razini, a solo vokali bili su Ana Perović, Berto Matešić, Petar Uči Perović i Šime Relja.

Glasovi: Daro Kalmeta, Berto Matešić, Krsto Petani, Mario Bajlo, Miško Vižentin, Ante Ćići Jović (prvi tenori); Nikola Nino Perović, Ante Tono Nikpalj, Pero Kalmeta, Marijo Jelenković, Mladen Košta (drugi tenori); Šime Relja, Petar Ante Matešić, Feručo Kalmeta, Venci Bajlko, Marino Ćurković (prvi basi), Petar Uči Perović, Jakov Mino perović, Ante Toni Matešić, Renato Vladović, Franko Bajlo (drugi basi). 

Impressum: Dirigent i voditelj don Josip Stepan, orgulje Željko Marasović, ton-majstor Vladimir štefanac, nacrt omota Budimir Perović, gl. i odg. urednik Dubravko Majnarić.

Početak

Organizirano pjevanje u arbanaškoj župi počelo je svesrdnim zalaganjem župnika don Albina Česlara, te župljanina Dara Kalmete. Godine 1948. počelo se ozbiljnije djelovati, probe su bile redovite nakon Velike Gospe da bi se do Božića bilo spremno za nastup. U zboru su, uz ostale, kao orguljaši djelovali znameniti jezikoslovac Kruno Krstić, te glazbenik Pavle Dešpalj, a kao dirigent jedno vrijeme i njegov otac Šime Dešpalj. Zbor je prvotno bio muški, a od godine 1954. pjeva u mješovitom sastavu.

Ispred tebe Gospo Marijo

Poštovani čitatelju, velika je vjerojatnost da na naslovnici ovoga priloga nisi razumio rečenice iz nadnaslova i naslova. To nije neobično jer su obje rečenice ispisane po pravilima arbanaškoga govora. Stjecajem okolnosti još je malo govornika arbanaškoga, ali obje su rečenice ispisane baš tim govorom s određenom namjerom. One kao takve simbolično najavljuju glavni tekst, priču o longplejki i djelićima povijesti arbanaškoga župnoga zbora Vicko Zmajević koji djeluje sedam desetljeća. Autor nadnaslova i naslova je Bernard Kotlar.

Današnja postava

Ljubica Habuš, Mira Magaš, Lidija Vladović, Marina Oštrić, Ana Mazija-Modrinić, Kate Magaš,Sonja Petani, Nela Vanjak (soprani); 

Dubravka Matešić, Milena Petani, Marina Kardum, Miranda Vukić, Sandrina Bajlo, Nada Oštrić (alti);  Šime Relja, Đani Duka, Pjero Kalmeta, Ćići Jović, Đeno Jović, Pino Kotlar, Mario Petani, Ivica Čirjak, Romeo Mužanović, Mladen Lenkić, Mario Duka (tenori); Nado Bajlo, Renato Vladović, 

Tonči Krstić, Bepi Perović, Tomislav Dadić, Božo Petani, Krešo Perović, Leo Perović (basi). Orguljašica: Suzana Petani. Dirigent: Dražen Habuš.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2.5 (2 glasova)