KAKO GRIZNE, TAKO BRIZNE

Slika korisnika valentinam
GLIGORIN POUČAK
Autor: 
Mljekara Zadar je u svom proizvodnom pogonu proizvodila i trajno mlijeko u tetrapaku. Taj proizvod je nosio naziv "Mlijeko velebitskih pašnjaka". Od nekada uspješne tvrtke, danas nije ostalo ništa. Ostalo je samo "Mlijeko velebitskih pašnjaka", ali na trajnom mlijeku Dukata!

Prema analizi Croatiastočara u pet godina u Hrvatsku je uvezeno 300% više mlijeka, a samo lani smanjila se dobit prerađivača mlijeka, tj. mljekara, za 50%.

CROATIASTOČAR GIU je gospodarsko interesno udruženje za proizvodnju, preradu i promet stoke, stočnih proizvoda i stočne hrane u Zagrebu. Dakle, taj Croatiastočar je koristeći bazu poslovnih podataka iz POSLOVNE HRVATSKE je napravio prije spomenutu analizu, koja je sve samo ne povoljna za stanje hrvatskog mljekarstva i hrvatske poljoprivrede uopće. Ne da nije povoljna, ona zvoni na uzbunu. Ona je alarmantna!

Uvoz mlijeka premašuje domaći otkup

Nastavak negativnih trendova - smanjenja broja krava, proizvodnje mlijeka, niske proizvodnosti, te uvoz mlijeka, ugrožava opstojnost cijelog sektora govedarstva i mljekarstva te prateće industrije. Zbog toga je, navodi se dalje, potrebno oformiti tim za izradu vladinog projekta revitalizacije govedarstva u Hrvatskoj u srednjoročnom periodu. Ja ću ovdje u stilu vrhunskog cinika Winstona Churchilla ponoviti onu njegovu: "Ako želim da se neki problem nikada ne riješi, osnujem komisiju." Naravno, to ne znači da probleme treba prepustiti stihiji, ali zasigurno za to treba jaka, jaka politička volja, a nje, postaje svakim danom sve izglednije, očigledno nema. Ili je bar nema u takvoj mjeri da to ministru poljoprivrede i predsjedniku vlade postane noćna mora.

Podaci zaista zabrinjavaju, jer je industrijska prerada mlijeka iz godine u godinu suočena sa sve većim nedostatkom osnovne sirovine, mlijeka za preradu. Političkim rječnikom rečeno, situacija je eskalirala do te mjere da zadnje dvije godine uvoz mlijeka, izračunato ekvivalentom mlijeka uproizvodima, premašuje domaći otkup.

Deflacija veleprodajnih cijena

Zbog trenda rasta uvoza mliječnih proizvoda nakon ulaska u EU, u mliječnoj industriji je stalno prisutna deflacija veleprodajnih cijena, posebno u segmentu sireva, ističe Branko Bobetić, direktor Croatiastočara.

Odnos domaćeg otkupa mlijeka i ukupne potrošnje tzv SAMODOSTATNOST, je u 2017. godini iznosila samo 53 posto, što znači da je kod nas svako druga litra mlijeka uvezena! U isto vrijeme Slovenija, ah ti Slovenci, ima viška mlijeka i raste joj proizvodnja. Ali tamo su kamate na ulaganja tek 1%, a na obrtna sredstva maksimalno 3%. Ma ne samo Slovenija, i Bosna i Hercegovina ima viškove mlijeka i bilježe rast proizvodnje.

Naravno, svi ovi pokazatelji odnose se na kravlje mlijeko koje čini glavninu u proizvodnji svih vrsta mlijeka u svijetu i kod nas. Kod nas, nažalost, bilježimo trend pada i u ovom segmentu, a kako se raslojavanje i pauperizacija hrvatskog sela nastavlja, teško da se u skoro vrijeme mogu očekivati pozitivni pomaci.

Sjećanje na Mljekaru Zadar

Zla kob hrvatskog mljekarstva započela je famoznim procesom pretvorbe i privatizacije početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. O tim procesima, koji su mene zatekli u Mljekari Zadar na mjestu šefa proizvodnje, nebih trošio riječi, jer o njima je ionako sve rečeno, a nikad do kraja dorečeno. Pisao sam već o djelatnicima Mljekare Zadar, kao o junacima Domovinskog rata, koji su pod kišom granata proizvodili mliječne proizvode, a zatim ih razvozili po Gradu i okolici. Ostao sam, međutim, dužan reći nešto više o tom nekad uzornom kolektivu u kojemu je radilo preko 200 ljudi koji su živjeli kao jedna obitelj. Bilo je tu, kao i u svakoj obitelji, ponekad nesuglasica i svađa, ali kada god je trebalo pomoći jednom članu te obitelji, svi su pokazivali složnost, zajedništvo i solidarnost. Nikada neću zaboraviti, kada sam započeo graditi kuću u rodnom Kolanu, cijela je ekipa mojih kolega iz Mljekare u jedan dan podigla kat kuće, tj. zidove u betonskim bloketama. Da divljenje bude veće, ja toga dana nisam mogao otputovati za Kolan, jer me išijas prikovao za krevet. Da nebi bilo nesporazuma, svakom radniku Mljekare se išlo pomagati kod gradnje kuće, dakako, bez naknade.

Mljekara Zadar je tada imala osiguranu sirovinsku osnovu tj. mlijeko na području Like i Ravnih Kotara. Svaki dan se u kamionskim cisternama dovozilo mlijeko iz Otočca i Ličkog Lešća, gdje smo imali izgrađeno i opremljeno sabiralište za mlijeko. Iz Like se dopremalo dnevno do 25000 litara mlijeka, a iz farmi na Vrani i Bokanjcu još 10 000 litara mlijeka. Osim toga imali smo i dva veća individualna proizvođača, Baila iz Arbanasa i Jusupa iz Briševa. Pogon prerade mlijeka bio je na Murvičkoj 21, nasuprot Vinilplastike gdje smo imali zajedničku abmulantu. Danas su, na žalost, na tim prostorima nikli nekakvi poslovni i stambeni objekti.

Od Gospića i Karlobag do Šibenika

Mljekara je opskrbljivala mlijekom i mliječnim proizvodima široko područje, od Gospića i Karlobaga na sjeveru, do Šibenika na jugu. Pored toga, u istom tvorničkom krugu nalazio se i Pogon za proizvodnju bureka i krafni. Burek i krafne su se proizvodili noću, da bi se ujutro topli našli u zadarskim prodavaonicama hrane. Kada se samo sjetim kakav je to burek bio, pun kvalitetnog svježeg sira! Danas se u burecima od sira u zapečenom lisnatom tijestu, nalazi meki sir, i to u tragovima.

Da, bila je Mljekara Zadar ozbiljna i prava, tehnički i kadrovski opremljena tvornica mliječnih proizvoda. Mljekara je bila konzumnog tipa, što znači da je proizvodila konzumno mlijeko i fermentirane mliječne proizvode, ali proizvodili smo mi, jedno vrijeme, i polutvrdi sir koji je zrijao u talijanskom bunkeru u Arbanasima. Mljekara je u špici ljetne sezone dnevno proizvodila oko 50.000 litara svježeg pasteriziranog mlijeka u PVC vrećicama i oko 20.000 litara jogurta. Valja još nešto reći, da mi duša bude na mjestu. Mljekara Zadar je u svom proizvodnom pogonu proizvodila i trajno mlijeko u tetrapaku. Taj proizvod je nosio naziv "Mlijeko velebitskih pašnjaka". Od nekada uspješne tvrtke, danas nije ostalo ništa. Ostalo je samo "Mlijeko velebitskih pašnjaka", ali na trajnom mlijeku Dukata!

Pašnjaka je, istinabog, sve manje u Hrvatskoj, i krava, ovaca i koza je sve manje, pa blago sve manje "grizne" i zato sve manje "brizne" mlijeka. A kod nas na Pagu postoji izreka:

"Kako grizne, tako brizne!" Izreka se može primijeniti na sva područja ljudske aktivnosti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)