Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

MARTINA DALIĆ

"Hrane će biti dovoljno, ali cijena ne ovisi samo o nama"

Autor: Jagoda Marić

11.12.2022. 08:04

Foto: Davor Kovačević/NL



Članovi Vlade, ali i parlamentarne većine, i danas svi ponavljaju kako je Vladina intervencija i uvođenje izvanredne uprave u nekadašnjem Agrokoru spasilo desetke tisuća radnih mjesta, kooperanata, dobavljača, a taj će proces dobrano obilježiti javno djelovanje Martine Dalić tadašnje potpredsjednice Vlade, koja je zbog njega na kraju dala i ostavku.


I danas je pomalo zbunjujuće kako isti ljudi koji su tražili njezinu ostavku tvrde da je riječ o procesu sjajnom za Hrvatsku, a na to se nerado ili šturo vraća i Martina Dalić, koja već gotovo dvije godine obnaša dužnost predsjednice uprave Podravke. S njom smo tako razgovarali o planovima jedne od najvećih prehrambenih kompanija u Hrvatskoj, ali i o budućnosti proizvodnje hrane i hrvatskim mogućnostima u tom važnom sektoru.


Skupa proizvodnja


Kako se svaki dan mijenjaju cijene hrane u trgovinama, čovjek pomisli da industrija hrane i trgovina imaju enormne zarade, pojedini analitičari o tome čak i ozbiljno govore. Je li to zaista tako?




– Ne bi bilo tako. Industrija hrane i prehrambeno-prerađivačka industrija je snažno pogođena rastom cijena svih sirovina, ambalaže i energenta i bila je među prvim industrijama koje su se suočile s ovim izazovima. Rast cijena energenata je zapravo došao kao posljednji udar, jer je rast cijena sirovina, ambalaže i prijevoza za prehrambeno-prerađivačku industriju počeo u ljeto prošle godine, kao reakcija na oporavak od COVID-krize.


Već u drugoj polovici 2021. smo se suočili s rastom cijena velikog broja sirovina, ambalaže i kontejnerskog prijevoza između 20 i 70 posto. Poremećaj na globalnom tržištu koji je došao nakon ruske agresije u Ukrajini, rast cijena energenata i dodatan rast poljoprivrednih sirovina bio je samo nastavak, odnosno dodatni udar na naše troškove. Pšenicu smo ljetos plaćali dvostruko skuplje nego 2021., a plin danas plaćamo u prosjeku pet puta više nego prije godinu dana.


U prosjeku prvih devet mjesece troškovi sirovina, materijala i ambalaže bili su 25 posto veći nego lani, a lani su već bili veći nego 2020. godine. Nije to sektor gdje bi trebalo tražiti neke ekstradobiti.


 


Hoće li je biti u Podravci?


– U prvih devet mjeseci smo na razini Grupe, dakle prehrana i farmaceutika, uspjeli ostvariti rast EBITDA-e, odnosno novostvorene vrijednosti kompanije za 5,7 posto, a dobit je porasla za 3,8 posto. Osim rasta prodaje, ovim rezultatima je pridonijelo upravljanje zalihama, velika borba za nabavu jeftinijih sirovina, upravljanje troškovima energije i općenito svim drugim troškovima. Ipak, rezultat ove godine će odrediti zbivanja u četvrtom kvartalu.


U ovom trenutku nije moguće zaključivati o godišnjim rezultatima na temelju rezultata u prvih devet mjeseci. Četvrti kvartal je donio iznimno visok rast troškova energenata, danas, na primjer, plin plaćamo prosječno pet puta više nego u prvoj polovici godine. S druge strane, potrošači postaju oprezniji pri kupnji, suočeni s visokim rastom maloprodajnih cijena i neizvjesnošću kako će se stvari razvijati u idućoj godini.


Ipak, hoćete li morati platiti dodatni porez na dobit?


– Zakon još nije donesen, a rezultati za ovu godinu nisu konačni i nije vrijeme za te procjene.


(Ne)poštene prakse


Kad slušamo objašnjenja o tome zašto su cijene hrane porasle, mi potrošači se gubimo u nabavnim cijenama, maržama… Tko zapravo ubire veći dio kolača u tim poskupljenjima?


– Proizvođači poput Podravke nemaju direktni dodir s potrošačima, naši su kupci trgovci. Mi se kao proizvođač ne možemo i ne smijemo, što je i zakonom zabranjeno, dogovarati s trgovcima na malo o finalnoj cijeni proizvoda na polici, tu cijenu određuju trgovci na malo. Naša cijena prema trgovcima na malo ovisi o vrsti proizvoda, snazi i prepoznatljivosti brenda, tržišnoj poziciji proizvoda i mnogim drugim elementima.


Za potrošača je najvažnije da na tržištu maloprodaje postoji konkurencija i da postoji konkurentski odnos između trgovaca na malo. Za nas kao proizvođača je važno da postoji red na tržištu čemu je značajno pridonio Zakon o sprečavanju nepoštenih trgovačkih praksi..


Ali kako onda u različitim maloprodajnim lancima pojedini proizvodi u lipu isto koštaju, pa i neki vaši proizvodi? Ili ste vi odredili cijenu ili su se oni dogovorili?


– Mi kao proizvođač određujemo naše veleprodajne cijene po kojima robu prodajemo trgovcima na malo, a svaki od njih pojedinačno određuje cijenu proizvoda na polici, bez našeg utjecaja. Niti je dozvoljeno dogovaranje s proizvođačem niti mi u tome sudjelujemo, niti je dozvoljeno dogovaranje među trgovcima.


Hoće li se situacija na tržištu hrane ikada više stabilizirati?


– Trenutno stanje je rezultat poremećaja uzrokovanih ruskom agresijom na Ukrajinu, koji su se nadodali na do tada već snažno uzburkano globalno tržište i rast cijena koji je potaknuo oporavak od COVID-krize. Rat u Ukrajini će i dalje utjecati na globalnu ponudu, ali će se tome pridodati i efekti recesije koja se sve jasnije pokazuje u različitim državama.


Upravo zbog očekivanja recesije vidimo posljednjih mjesec-dva znakove pada cijena mnogih burzovnih roba, a time i naših sirovina. Naravno, cijene hrane nalaze se i pod utjecajem klimatskih promjena. U kratkom roku smatram da je ipak početna točka u stabiliziranju na tržištu hrane stabiliziranje cijene energenata jer oni snažno utječu na cijenu poljoprivredne proizvodnje.


Put prema samodostatnosti


I prije rata u Ukrajini, oni koji se bave energijom govorili su da je vrijeme jeftine energije završeno, znači li to da je gotovo i vrijeme kad smo mogli očekivati, možda ne niske, ali stabilne cijene hrane?


– Ne treba brzati sa zaključkom. Je li hrana dosad bila jeftina ili skupa je isto relativno. Podravka, na primjer, snažno investira u povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, s ciljem da osiguramo niže troškove energenata u proizvodnji. U rujnu smo pustili u rad solarnu elektranu izgrađenu na krovovima nekoliko naših tvornica, instalirane snage 3MW.


To je najveća solarna elektrana na krovovima u Hrvatskoj kroz koju proizvodimo električne energije koja čini 15 posto naše ukupne potrošnje. Planiramo nastavak investiranja te ćemo do kraja iduće godine krovove svih tvornica prekriti solarnim panelima i dosegnuti 50 posto potrebne električne energije iz obnovljivih izvora energije. Nadamo se i da će natječaji iz Modernizacijskog fonda koje bi trebalo raspisati Ministarstvo gospodarstva uskoro biti objavljeni pa bi tada mogli krenuti s investicijom, jer smo već sve projekte pripremili.


Iz obnovljivih izvora energije proizvodimo također industrijsku paru, u ovom trenutku 30 posto potreba. Pripremamo investiciju u proširenje kotlovnice koja radi na drvnu sječku kako bismo došli do 50 posto proizvodnje industrijske pare iz obnovljivih izvora. I tom segmentu tražimo prostor za odgovor na cjenovni udar.


Od početka pandemija puno se priča o samodostatnosti, posebice u proizvodnji hrane, rat u Europi je ponovo vratio to pitanje u žižu. Možemo li mi uopće povećati proizvodnju, što može Podravka, a što država?


– Možemo i mislim da moramo jer je pandemija pokazala kojom se brzinom i u kratkom roku mogu prekinuti globalni dobavni lanci za koje smo mislili da su u cijelosti pouzdani i nesalomljivi. Mi smo stoga ove godine značajne poljoprivredne površine zasadili paprikom da bi smanjili uvoz. Intenzivno se bavimo i planovima za povećanje proizvodnje i prerade rajčice. Plan je graditi novu proizvodnu liniju za primarnu preradu rajčice i značajno povećati proizvodnju rajčice.


Danas imamo proizvodnju rajčice u Istri, a preradu u centru grada Umaga. Ubuduće ćemo intenzivno nastaviti suradnju s kooperantima u Istri na proizvodnji rajčice, a planiramo proširiti proizvodnju rajčice i na kontinentu. U Istri ćemo izgraditi otkupnu stanicu kako bismo olakšali i ubrzali prijem i otkup rajčice od kooperanata.


Pogon se danas nalazi u centru grada Umaga i na ovaj način ćemo osloboditi centar grada od ovakve vrste prerade i ulaska kamiona i traktora u grad tijekom sezone. Nakon 1. siječnja 2024. više nije ni moguće obavljati preradu u tom pogonu jer otpadne vode te vrste nećemo moći ispuštati u novi pročistač voda. U razrješavanju ovih pitanja imamo izvrsnu suradnju s gradom Umagom.


Domaće sirovine


Što će biti s ljudima koji tamo rade?


– Ne trebaju se brinuti za svoja radna mjesta jer danas u Umag za vrijeme sezone prerade dovodimo ljude iz Mirne. Nastavit ćemo podržavati naše kooperante i poljoprivrednu proizvodnju rajčice u Istri i u idućim godinama. Svu rajčicu koju naši kooperanti proizvedu ćemo otkupiti, jer u Istri trenutno proizvedemo šest tisuća tona rajčice, a naše su današnje potrebe 20 tisuća tona. U budućnosti ćemo prerađivati 40 tisuća tona, to je količina koja je nužna da bi novi pogon bio isplativ.


Zašto već nemamo tih 20 ili 40 tisuća tona?


– Najveća prepreka je nedostatak navodnjavanja i to postaje sve veći problem zbog klimatskih promjena. Sva proizvodnja rajčica je na navodnjavanim površinama. Tako je i proizvodnja paprike koju smo počeli ove godine imala smisla jer su površine navodnjavanje. Proizvodnju rajčice širimo na kontinent jer je dostupnost poljoprivrednih prostora veća, dostupnost navodnjavanja je veća, ali je i jeftinije.


Je li za preradu jeftinije uvesti rajčicu, ili bilo koji drugi poljoprivredni proizvod, ili je jeftinija domaća proizvodnja?


– Danas kao vrlo značajan kriterij u odlučivanju o mjestu proizvodnje poljoprivrednih sirovina uzimamo sigurnost opskrbe poljoprivrednim proizvodima. Osobito u kontekstu visoke cijene goriva i visoke cijene transporta, ali i neizvjesnosti oko dostupnosti sirovina iz udaljenijih destinacija. Nakon pandemije se postupno i lagano mijenja i ta paradigma odnosa prema izvorima dobave sirovina.


Ne možemo se više sa stopostotnom sigurnošću osloniti na pretpostavku da će se sirovina moći nabaviti u trenutku kad je to potrebno i u količinama kad je potrebno. Tehnološka modernizacija koju intenzivno provodimo u Podravki ima punog ekonomskog smisla ako iza nje stoji predvidiva, dostupna poljoprivredna proizvodnja po, naravno, konkurentnim cijenama. Naš je plan da sva rajčica koju ćemo prerađivati bude domaća. Istarska rajčica je važna jer je riječ o iznimnoj kvaliteti sirovine pa ćemo poticati naše kooperante da povećavaju proizvodnju i sve što proizvedu ćemo otkupiti.


Uz organiziranje proizvodnje na kontinentu imamo i dio kooperanata u Hercegovini na koje ne zaboravljamo. Sve što proizvedu i budu voljni prodati Podravki, mi ćemo otkupljivati.


Dovoljno hrane


Koliko povrća, primjerice graška, krastavaca, paprike, nabavljate doma, a koliko uvozite.


– Sav grašak koji koristimo u proizvodnji je proizveden u okolici Koprivnice. Sva cikla je s naših poljoprivrednih površina. Što se tiče krastavaca dio proizvodi Podravka, dio kooperanti, dio uvozimo iz Bosne i Hercegovine. Papriku dijelom uvozimo, ove smo godine smo krenuli s proizvodnjom crvene paprike na našim površnima da bi smanjili uvoz. Nije realno očekivati da bi se uvoz poljoprivrednih proizvoda mogao u potpunosti eliminirati, jer je to pitanje perioda dozrijevanja. Nastojimo taj otkup rastegnuti na dulji period da bismo u relativno kratkom razdoblju sezone mogli proizvesti dovoljnu količinu finalnih proizvoda za cijelu godinu.


Ako hrana neće biti jeftina, hoće li je biti dovoljno?


– Vjerujem da hoće. I naš investicijski ciklus vrijedan 1,5 milijardi kuna u tri godine čiju smo prvu trećinu već odradili je usmjeren na povećanje proizvodnje uz niže troškove. S druge strane, poljoprivredna proizvodnja i prehrambeno-prerađivačka industrija djeluju u kontekstu klimatskih promjena i to donosi brojne izazove za našu proizvodnju.


Hrane će, vjerujemo, biti dovoljno, ali u proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i prehrambenih prerađevina će se morati ulagati i više znanja, podići je na višu tehnološku razinu. Morat ćemo se baviti izazovima klimatskih promjena u različitim dijelovima društva, ne samo kod proizvođača. Proizvođači se bez snažne potpore drugih institucija neće moći sami izboriti s posljedicama klimatskih promjena.


Postupila bih opet isto


Hoće li se Fortenova izvući iz sadašnje neugodne situacije oko vlasničke strukture i koliko će to ugroziti njezino poslovanje, može li ovo preživjeti?


– Fortenova Grupa ima svoje vlasnike i menadžment koji o tome treba brinuti. Vidjeli smo da je kompanija objavila dobre rezultate, prema tome zašto ne bi preživjela i sadašnju situaciju. Ne volim kad netko o mome poslu daje definitivne i precizne savjete bez da raspolaže svim informacijama. Pa se onda ne volim miješati u poslove drugih kompanija i to nije fer.


Da ponovo možete odlučivati o tome kako spašavati Agrokor, biste li ponovili isti model?


– Osobno nisam u toj priči bila sama ili jedina. U onome što sam ja pridonijela toj priči ne bih ništa promijenila jer je taj proces ostvario sve zadane ciljeve u pogledu očuvanja radnih mjesta i opstanka brojnih gospodarskih subjekata. I to vrlo često ističe i premijer. Bi li neki drugi ljudi i institucije koji su u tom procesu donosili odluke, Vlada ili Sabor, odlučili drukčije, to ne znam.


Dodatni porez na dobit nije u skladu s EU propisima


Da ste u poziciji odlučivati, na koje sektore biste primijenili dodatni porez na dobit?


– Mislim da treba provesti uredbu Europskog vijeća i to na način kako je u uredbi propisano i primijeniti na one gospodarske subjekte koje uredba predviđa, a to su oni koji su ostvarili visok rast dobiti zbog neočekivanih okolnosti koje su nastale uslijed agresije Rusije na Ukrajinu. Štoviše, europske uredbe su akti koji su direktno primjenjivi, što znači da za njihovu primjenu nije nužno donositi nacionalne propise.


Mislite samo na energetski sektor ili na cijelo gospodarstvo?


– Mislim da uredbu koju je donijelo Europsko vijeće treba provesti upravo onako kako u njoj piše. A piše da poduzeća koja se bave sirovom naftom, prirodnim plinom ugljenom i rafinerijama trebaju platiti doprinos solidarnosti. Dakle, Europska uredba za njih predviđa doprinos solidarnosti, ne porez nego doprinos, jer su oni dobitnici rata u Ukrajini zbog rasta cijena plina i nafte.


Ostali sektori, ili cijelo gospodarstvo, koji su pak pogođeni rastom cijena energenata se niti na koji način u toj europskoj uredbi ne spominju kao mogući obveznici doprinosa solidarnosti. Naša Vlada, naročito premijer, iznimnu energiju i političku volju usmjerava u promoviranje europske perspektive i tome daju podršku svi razumni ljudi u ovoj zemlji, naročito gospodarstvo. I to je nesporno put od kojeg Hrvatska ima velike koristi.


Kao što vidimo baš ovih dana kada ćemo postati dio šengenskog prostora. Razumno je i logično očekivati, željeti i zagovarati da naši propisi budu što je moguće sličniji europskim propisima, a zamišljeni dodatni porez na dobit to sigurno nije.