Muka s apoenima: Što je vrijedilo za lipe, ne vrijedi i za krupne eure

– Ipak, pri tome postoje objektivne okolnosti vezane za praktičnu primjenu u poslovnoj praksi, koje uvjetuju odstupanje od navedenoga. Primjerice, nedostatak gotovog novca eura u blagajni za uzvratiti, slučaj disproporcije uobičajenog iznosa koji se plaća kod tog trgovca i nominalne vrijednosti novčanice kojom se plaća, ili ako tehničke mogućnosti prodajnog mjesta ne omogućuju prihvat svih apoena (samoposlužni uređaji za naplatu roba i usluga) i tome slično.

Navedene okolnosti se odnose i na neprihvaćanje većih apoena euronovčanica u razdoblju dvojnog optjecaja koje traje do isteka dana 14. siječnja 2023. S tim u vezi, smatramo potrebnim ukazati i na odredbu članka 8. stavka 5. Zakona o zaštiti potrošača sukladno kojem trgovac može odbiti sklapanje ugovora o kupoprodaji proizvoda samo ako to proizlazi iz okolnosti slučaja, kažu u HNB-u.

Iz odgovora HNB-a proizlazi da okolnosti koje su ovdje navedene, a odnose se na specifično razdoblje dvojnog optjecaja, prema mišljenju središnje banke očito jesu valjani razlog da neki dućan i može odbiti novac u apoenu za koji je samostalno odlučio da ga neće primati.

Odbijali lipe

Treba reći da je prodajnim mjestima, od kojih se u pravilu očekivalo da u razdoblju dvojnog optjecaja uzvraćaju eure, ostavljen i prostor da, ako ih nemaju, mogu vraćati i kune. Jasno je i da su neki građani trgovine koristili kao mjenjačnice gdje bi došli s kunama, a zauzvrat dobivali eure i tako praktički mijenjali valutu.

No, odbijati zakonsko sredstvo plaćanja ipak je rubna praksa koja se ovdje maksimalno rastegla i »pokrila« okolnostima koje je, čini se, moguće i različito tumačiti. Ovaj slučaj inače podsjeća na situacije u kojima su neka prodajna mjesta svojevremeno, dok je kuna bila službena valuta plaćanja, naprosto odbijala primati sitne lipe – jer im nije bilo zgodno, nije im se dalo to zbrajati i slično.

No, na reakcije javnosti i potrošača HNB je tada vrlo oštro reagirao. Nedvojbeno su tada iz HNB-a »osudili« takvu praksu, poručivši da su i lipe novac te da je takvo ponašanje da se odbijaju – protuzakonito. Sve apoene službenog sredstva plaćanja, poručio je tada HNB, gospodarski su subjekti dužni primiti.

Očito ono što je nekada vrijedilo za sitne lipe, sada ne vrijedi za krupne eure, a za ovakvu promjenu mišljenja i tumačenja »okriviti« se mogu jedino okolnosti.