Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

SLOBODNI KAPITAL

Iduće godine moguć je odljev bankarskih viškova iz Hrvatske

Autor: Aneli Dragojević Mijatović

27.12.2022. 21:48
Iduće godine moguć je odljev bankarskih viškova iz Hrvatske

Foto: Reuters



Hrvatska narodna banka ove je godine, s obzirom na to da ulazimo u eurozonu, morala spustiti stopu obvezne pričuve na 1 posto te ukinuti minimalno potrebna devizna potraživanja, čime je bankama prepuštena ogromna količina likvidnosti koju su one dijelom spremile i na račun kod Hrvatske narodne banke.


Tako na računu kod HNB-a trenutačno drže 80 milijardi kuna likvidnosnih viškova. Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić nedavno je za naš list, u Studiju 20A, potvrdio da trenutak otpuštanja tih rezervi nije bio najsretniji s obzirom na to da smo u razdoblju pojačane inflacije.


Da ne ulazimo u eurozonu (zbog čega se to moralo napraviti), rekao je, sigurno ne bi sada smanjivao i otpuštao rezerve. No, pravila su takva, tako se poklopilo. Hrvatska ulazi u eurozonu i ne može više voditi samostalnu monetarnu politiku.




Moguće je da je to povećanje likvidnosti dodatno i poticalo inflaciju, umjesto da se poduzimaju mjere da se ona barem s potražne strane malo smiri. Naime, kada postoji inflacija, ne ide se još i povećavati količinu novca u optjecaju, nego smanjivati. Dakle, logično bi bilo da se novac povlači iz sustava, a ne još u njega i upumpava. Tajming u tom dijelu nije najsretnije pogođen.


No, s druge strane, ta ogromna likvidnosna injekcija mogla je utjecati na odgodu prijenosa rasta kamata iz eurozone. Tako visokolikvidne, sa snažnom depozitnom bazom, koja također iz dana u dan raste, banke zasigurno još nisu imale razloga podizati kamate. No, tu nije kraj priči. Moguće je, rekao je dalje Vujčić, da ćemo iduće godine vidjeti odljev dijela te likvidnosti iz Hrvatske.


»Domaći policajac«


– Očekujem da bi dio od tih 80 milijardi kuna, naravno ne sve, jer to je ogroman višak likvidnosti, mogao ići na otplatu dugova koje ovdašnje banke imaju prema svojim bankama-majkama. Utjecaja na tečaj naravno više nema jer ulazimo u eurozonu, ali nam se smanjuje višak likvidnosti, a to nam onda opet odgovara zbog zaoštravanja monetarne politike i utjecaja na inflaciju, pojasnio je guverner.


I tako, ono što bi nekad bila lampica za uzbunu, sada je postalo normalno: kune više nema, a s njom ni tečajnog rizika. Kapitalni tokovi su već odavno internacionalizirani, ali više nema »domaćeg policajca« koji će ih regulirati. Manja likvidnost znači i veće kamate koje ćemo ionako početi i izravno preuzimati preko ključnog kamatnjaka eurozone jer ECB-ove kamate postaju naše.


Monetarna politika na koju ćemo se »prikačiti« drukčija je od one koju smo imali: do sada smo bili orijentirani na tečaj jer su o njemu ovisile i cijene i dugovi, a sada će u fokusu, kako i priliči, izravno biti inflacija. I profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijana Ivanov nedavno je za naš list potvrdila da očekuje odljev kapitala iz bankarskog sektora.


»Silna likvidnost koja se oslobodila je novac banaka koje su mahom u stranom vlasništvu, a rizik da njihove banke majke dođu u probleme raste«, rekla je Ivanov. Podsjetila je da su gospodarstva Njemačke, Francuske i Italije najviše pogođena i pod najvećim rizikom od recesije, a nama je kapital banaka naslonjen na Italiju, Austriju i Njemačku.


»U takvim okolnostima nije isključeno da će banke taj kapital vraćati svojim majkama, za njihovo spašavanje ili rješavanje njihovih problema«, upozorila je Ivanov. Likvidnost, kazala je, više neće ostajati u tolikoj mjeri kod naših banaka, već će biti povučena. »Banke sada više ništa ne priječi da je povuku u svoje matične zemlje, a obvezna rezerva je i bila tako visoka svih ovih godina, baš zato da to ne bi napravile«, podsjetila je Ivanov.


Godinama skupljano


Znači, ulaskom u eurozonu ukida se regulativa koju je HNB svih ovih desetljeća gradio da bi marljivo skupljao rezerve koje su nam bile oslonac u krizama, a sada se slobodno raspuštaju.


Te su rezerve gomilane baš zato da bi, kad zagusti, kada se uvjeti financiranja vani pogoršaju i kada svatko počne gledati samo sebe – i mi imali dovoljno novca da si sami osiguramo financiranje, prije svega javnog sektora. Pokazalo se to 2009., kada je HNB u jeku globalne krize oslobodio dio rezervi koje je ranije prikupio i tako osigurao funkcioniranje sustava.


Bivši guverner Željko Rohatinski tada je ukinuo i graničnu obveznu pričuvu (GOP), svojevrsnu carinu na uvoz kapitala od strane banaka koju je HNB, kao jedinstvenu mjeru na ovim prostorima, a i šire, uveo nekoliko godina ranije. GOP je 2004. uveden isto kako bi se regulirao tijek kapitala – banke su onda unosile ogromne količine jeftinog novca koji su ovdje skupo prodavale.


GOP je početkom 2000-tih izvršio svoju funkciju, usporio zaduživanje bankarskog, a onda i svih drugih sektora, a ponovo je pomogao i 2009., samo u obratnom smjeru. Tako je jedini istinski instrument koji je HNB imao u uvjetima čuvanja stabilnosti tečaja (ali ne radi samog tečaja, već je tečaj bio uvjet stabilnosti cijena, dugova i cijele ekonomije) bilo manevriranje tokovima kapitala.


Monetarna politika koju smo imali početkom ovog tisućljeća nije se vodila suptilnim metodama i instrumentima, čak ni tipičnim transmisijskim mehanizmima, jer to nismo mogli: s bankama u stranom vlasništvu, zaduženi, mali i ovisni o stabilnosti tečaja.


No, ona se ipak vodila, pomalo grubo i rudimentarno, kroz kapitalne tokove: kada je kapitala bilo previše, bankama se branio njegov unos, a kada bi prijetila situacija da ga je premalo, onda su se dizali kapitalni zahtjevi ili se pak bankama davalo do znanja da će se u slučaju njegovog značajnijeg iznošenja sve učiniti da se to spriječi.