Neki građani zovu HNB i pitaju mogu li dobiti novi primjerak novčanica kune

Na kraju 2022. gotov novac u optjecaju iznosio je 14,7 milijardi kuna, što je za 21,5 milijardi kuna, ili 59,4 posto manje nego na kraju 2021., odgovor je Hrvatske narodne banke na naš upit koliko je kuna do sada od strane građana konvertirano u eure te mogu li konačno procijeniti nekakav euroefekt za bankarski sustav.

Iako se ne može podvući apsolutni znak jednakosti između onog iznosa kuna koji su građani položili u banke s ciljem konverzije u euro, te smanjenja količine novca u optjecaju, ipak je razlika u smanjenju gotovog novca u optjecaju stanoviti pokazatelj da je tijekom prošle godine konvertirano jako puno kuna, više od 20 milijardi, od čega je dio sasvim sigurno i trajno završio u depozitima banaka.

HNB dalje navodi da je »tijekom prvih 13 dana siječnja gotov novac u optjecaju dodatno smanjen za 2,4 milijarde kuna te se na dan 13. siječnja 2023. u optjecaju nalazilo 12,3 milijarde kuna, a s 18. siječnja ta je svota pala na 11,9 milijardi kuna«.

No, moguće je da dio građana kune drži doma i da ih uopće i ne misli konvertirati.

Njemački slučaj

Poznato je, recimo, da su, iako je njemačka marka 2002. prestala biti zakonska valuta plaćanja, još uvijek milijarde maraka u optjecaju, koje između ostalog drže i njemački građani.

Kako smo neslužbeno čuli u HNB-u, i neki naši građani zovu i pitaju mogu li dobiti novi primjerak neke novčanice kune u zamjenu za onu koju imaju, što svjedoči da žele trajno zadržati kune, iz numizmatičkih, nostalgičarskih ili možda i ekonomskih poriva jer, primjerice, ne vjeruju da će euro opstati i slično. To se može samo nagađati.

HNB dalje pojašnjava da je »sličan intenzitet smanjenja iznosa gotovine u optjecaju u godini uoči uvođenja eura zabilježen i u usporedivim zemljama koje su uvodile euro, pri čemu je proces bio najintenzivniji u mjesecima neposredno prije uvođenja eura«.

– Treba spomenuti kako nakon uvođenja eura više nije poznato koliko je gotovine eura u Hrvatskoj. Naime, poznat je isključivo ukupan iznos eura koji je u optjecaju, ali nije poznata distribucija eura među pojedinim članicama europodručja, kao ni iznos eura koji cirkulira izvan europodručja.

Prema posljednjim dostupnim podacima, na dan 13. siječnja neto izdavanje gotovine eura (razlika između gotovine eura izdane bankama i gotovine eura koju su banke vratile HNB-u iz optjecaja) iznosilo je oko 1,85 milijardi eura, no iznos eura u optjecaju je vjerojatno veći od neto izdavanja jer su se građani vjerojatno potkraj godine opskrbljivali gotovinom eura, što je vidljivo u padu deviznih depozita u tim mjesecima, a neki su i od ranije čuvali gotovinu eura, ističu u HNB-u.

Rast depozita

Dakle, ovaj iznos od 1,85 milijardi eura, što po fiksnom konverzijskom tečaju daje iznos od gotovo 14 milijardi kuna (13,94 milijarde kuna), možda je najbliži onome što su banke trebale da bi iskonvertirale kune koje su kod njih položili građani.

No, točan euroefekt, odnosno iznos kuna koje su u bankama konvertirane u eure, te kao euri zadržane u depozitnoj bazi, znat će se kada dobijemo podatke o štednji za prosinac, ali i siječanj.

Za sada HNB ima podatak za studeni, pa su tako krajem studenog prošle godine ukupni depoziti stanovništva u bankama, kao najveća pojedinačna komponenta financijske imovine (uključuju depozitni novac, kunske štedne i oročene depozite, kao i devizne depozite), iznosili 270 milijardi kuna.

Na godišnjoj su razini, tumači HNB, »u studenom zabilježili znatan rast od 24,3 milijarde kuna, ili 10 posto (na osnovi transakcija), što je nešto više od porasta ostvarenog u prethodnoj godini (20,7 milijardi kuna, ili 9,2 posto), ali zamjetno više od rasta u ranijim godinama«. No, prosinac će biti ključan.

– Intenzitetu godišnjeg porasta ukupnih depozita stanovništva pridonose depozitni novac (kunska sredstva na transakcijskim računima) i devizni depoziti, dok se kunski štedni i oročeni depoziti smanjuju.

Tijekom 2022. godine primjetno je intenziviranje doprinosa deviznih depozita rastu ukupnih depozita, što se može objasniti oporavkom turizma i procesom pristupanja europodručju.

Dio rasta depozita u bankama rezultat je prelijevanja gotovog novca u optjecaju u banke u kontekstu pristupanja europodručju kako bi se kunska sredstva automatizmom konvertirala u eure, ističe HNB.

Treba, dakle, pričekati podatke za prosinac, pa i siječanj, da bi se točno vidio prirast depozitne baze, no već i podatak o konverziji i neto izdavanja gotovine eura bankama (koliko su više trebale eura nego su vratile) daje temelj za zaključak da je konvertiran veliki iznos kuna, od čega dvije trećine u bankama.

Oslobođene stare zalihe

Može se, dakle, pretpostaviti da su se građani u najvećoj mjeri ipak riješili bivše valute koju su možda čuvali kod kuće, što se procjenjivalo na oko tridesetak milijardi kuna, te da je zapravo proces konverzije uvelike »izbacio« neke stare zalihe novca u optjecaj.

Ipak, puno se trošilo na trajna dobra, a neki su ulagali i u nekretnine kako bi se riješili kunskih viškova, na način da zaobiđu banke.

Ukidanje marke i lire

Treba podsjetiti da kada je euro 2002. uveden u eurozoni, te je zamijenio stare europske valute, njemačku marku, talijansku liru i druge, u Hrvatskoj su građani iz čarapa i ladica također izvukli milijarde maraka i lira i donijeli ih u banke gdje su ih promijenili u kune ili eure.

Tadašnji je euroefekt, odnosno iznos koji su u banke donijeli, ali ga u njima i trajnije ostavili, procijenjen na oko 2,3 milijarde eura, što je bilo više od 17 milijardi kuna.

S obzirom na to da su građani nakon toga ipak većinom štedjeli u eurima, a manje u kunama, za očekivati je da će ovaj put, kada, dakle, mi uvodimo euro, odnosno iz kućnih se zaliha izvlače kune, taj iznos ipak biti nešto manji.