Ukrajinci objavili video moćne oklopne kolone koja se sprema na Herson: “Krećemo u pakao”

Na videu je vidljivo barem 20 oklopnih transportera VAB, koje je Francuska donirala Ukrajini iz svojih vojnih zaliha, kao i više doniranih američkih Humveeja.

Ukrajinski vojnik koji je snimio kolonu nema nikakvih iluzija, svjestan je da je pred njim i suborcima teška bitka za oslobađanje Hersona.

“Ako netko pronađe moj telefon…”

“Šalju nas ravno u pakao. A ako netko pronađe moj telefon – nemojte plakati zbog mene…”, kaže ovaj ukrajinski vojnik prije nego je prekinuo snimanje.

Istovremeno, nove satelitske snimke pokazuju da Rusi ubrzano utvrđuju položaje na drugoj strani Dnjepra, a rovove kopaju čak i na crnomorskoj obali, nastojeći tako spriječiti eventualno ukrajinsko iskrcavanje s boka nove obrambene linije na Dnjepru koju se nadaju održati nakon što konačno budu prisiljeni na povlačenje iz Hersona.

“U svakom slučaju njihove nove aktivnosti sugeriraju da se spremaju izgubiti Herson i cijelu zapadnu obalu Dnjepra. Trenutno se spremaju za obranu istočne obale rijeke”, tvrdi analitičar Benjamin Pittet.

Tri linije rovova i bunkera

Satelitske snimke koje je analizirao Pittet pokazuju da Rusi trenutno grade tri linije rovova i bunkera na istočnoj strani Dnjepra. Ovi obrambeni položaji koriste prirodne i umjetne barijere, kao što su sama rijeka Dnjepar, te brojni kanali kojima obiluje ova ukrajinska regija.

Obrambene linije sastoje se od rovova poduprtih ukopanim položajima za oklopna borbena vozila. Snimka koju je podijelio pokazuje situaciju u gradiću Hola Prystan, ali slični obrambeni položaji, ističe, mogu se naći na sve tri linije i duž većeg dijela istočne obale Dnjepra.

Na većini tih obrambenih položaja Rusi su iskopali dva reda rovova i pozicije za vozila. Na mjestima gdje je teško kopati rovove, Rusi su postavili montažne “bunkere”.

“Čisto sumnjam u učinkovitost ovih cementnih kutija… Ova slika je, na primjer, navodno snimljena u Kakhovki”, kaže Pittet.

Rezervna “granica” poprima oblik

Međutim, ističe, na nekim mjestima Rusi su stvorili impresivne obrambene položaje. Na trećoj liniji obrane, 18 kilometara od Dnjepra, nedavno je stvoren ovaj obrambeni položaj.

“Ovaj položaj se sastoji od tri različite obrambene linije uz kanal!”, ističe Pittet.

Od kasnog ljeta kijevske oružane snage izvode protunapade na dva posve odvojena dijela goleme linije fronta duge preko tisuću kilometara. Oslobodili su gotovo cijelu Harkovsku oblast na sjeveroistoku zemlje i napredovali u ruralne dijelove regije Herson, goleme stepe. Rusija sada kontrolira sve manji dio zapadne obale Dnjepra.

U rujnu je Vladimir Putin “anektirao” pokrajine Herson, Zaporižje, Donjeck i Luhansk. Svako povlačenje iz grada Hersona bilo bi stoga neugodno.

Unatoč tome, čini se da nova rezervna “granica” poprima oblik, s Dnjeprom kao “neosvojivom” prirodnom barijerom protiv budućih ukrajinskih napada.

Tijekom prošlog tjedna, ruski vojnici istjerali su Ukrajince iz njihovih domova na lijevoj obali rijeke. Zatim su se uselili.

Uspostavlja se obrambena crta koja se proteže od grada Velyka Znamyanka u Zaporiškoj oblasti do Nove Kakhovke u regiji Herson. Rusija je prebacila svoj vojni stožer u lučki grad Skadovsk, bliže Krimu.

U Hersonu stvari nestaju velikom brzinom

Na drugoj obali Dnjepra, u Hersonu, pak, stvari nestaju velikom brzinom. Ruske trupe odvoze kola hitne pomoći, traktore i ukradene osobne automobile. Odlaze i kulturne stvari: arhivi, te slike i skulpture iz umjetničkih i zavičajnih muzeja. Čak su i kosti prijatelja i ljubavnika Katarine Velike, Grigorija Potemkina, iskopane iz kripte u katedrali, odnesene.

Ruski vojnici prevoze ovaj plijen preko rijeke Dnjepar, na lijevu obalu regije Herson. Također su deportirali lokalne građane pod krinkom humanitarne misije spašavanja. Drugi su odbili otići. Uveden je cjelodnevni policijski sat.

Nitko ne zna koliko je od prijeratnih 300.000 stanovnika Hersona ostalo. Prema rođacima onih koji su još tamo, grad je uglavnom prazan, a njegova će se sablasna sudbina vjerojatno odlučiti tijekom sljedećih nekoliko tjedana u nizu krvavih bitaka.

Prošlog četvrtka ruska zastava skinuta je s neoklasične zgrade regionalne državne uprave u Hersonu. Ta je gesta potaknula nagađanja da se Moskva sprema napustiti grad koji je zauzela početkom ožujka, otvarajući put trijumfalnom povratku ukrajinske vojske. Iz vojne perspektive to bi imalo smisla, budući da je ruski kontingent učinkovito okružen. U isto vrijeme čini se nategnutim da bi Vladimir Putin i njegovi generali napustili Herson bez borbe.

Ruski trik ili…

Mještani nisu uvjereni u makinacije Moskve.

“To je vjerojatno trik”, rekla je Aljona Lapčuk za Observer. “Rusi se oblače u civile i skrivaju po kućama.”

Lapčuk je Herson napustila u travnju, a drži da je vjerojatnije da se ruske trupe pripremaju za žestoke ulične borbe tijekom jeseni i zime. Ako ova strategija ne uspije, ruska bi vojska vjerojatno “uništila” Kherson, otprilike na isti način na koji je sravnila Mariupolj, ubivši desetke tisuća civila, sugerirala je.

Ukrajinski dužnosnici također su skeptični da Moskva odlazi nakon devet mjeseci. Rekli su da novomobilizirane ruske trupe stvaraju obrambene položaje na periferiji Hersona, dok su kontrolne točke u susjednim mjestima, Černobaevki i Stepanovki napuštene.

Nestanak ruske zastave sa zgrada bila je “informativna smicalica” da se ukrajinske snage namame u zamku, vjeruju.

“Dobijamo kontradiktorne informacije. Postoji kretanje s desne obale na lijevu obalu. Teško je razumjeti što je točno ruska namjera”, rekao je Serhii Khlan, zamjenik čelnika regionalnog vijeća Hersona.

Stižu vjerodostojna izvješća da su ruski vojnici išli od pristaništa do pristaništa uz rijeku, krali neke brodove i potapali druge.

“Dobre brodove odvuku i odvezu. Ono što im se ne sviđa, sijeku sjekirom – rekao je jedan mještanin.

Khlan je rekao da su okupacijske ruske vlasti digle u zrak stupove, ostavljajući Herson bez internetske ili mobilne telefonske veze. Usred ovog zamračenja vijesti, ruski dužnosnici pozivali su mještane da odu i upozoravali na neminovne “terorističke” akcije ukrajinske vojske koja napreduje.

Moskva je također minirala akumulaciju Hakovka uzvodno, s očitom namjerom da poplavi Herson i izazove ekološku katastrofu ako padne u ukrajinske ruke.

“Orci” okupiraju kuće Ukrajinaca

Postovi objavljeni na Telegramu iz sela u regiji govore priče o “orcima” (ruskim vojnicima) koji su okupirali privatne posjede. U Hladkivki, u okrugu Skadovsk, postavili su dva reda betonskih trokutastih piramida uz šumu i kopali su rovove i obarali stabla, kažu mještani.

U Novoj Mayachki su se preselili u zgradu vijeća, donoseći sa sobom poljske kuhinje i tenkove. Vojnici u trgovinama kupuju posuđe i izvode vježbe, dodaju mještani.

Prema riječima Natalije Bimbiratye, volonterke iz regije Herson, prisilno evakuiranim stanovnicima rečeno je da sa sobom ponesu samo toplu odjeću, dragocjenosti i dokumente. Dobili su upute da za sobom ostave kokoši, pse i imovinu.

“Ovo je humanitarna katastrofa. Deportacije traju već dva tjedna”, rekla je.

“Oni koji su do sada ostali uglavnom su bili umirovljenici ili ljudi koji imaju bolesne rođake. Ne znamo koliko ih je otišlo, a koliko ih je ostalo.”

Ukrajinske organizacije za ljudska prava kažu da su neki prisilno raseljeni stanovnici bačeni u sanatorije u blizini Skadovska. Drugi su otpremljeni u rusku regiju Krasnodar, međutočku na putu koji završava u Sibiru, tvrde oni.

“Herson je pakao, ljude kidnapiraju i muče”

Nekoliko stotina djece koje su roditelji iz Hersona poslali u ruske ljetne škole nije vraćeno, gdje se nalaze nije poznato. A 2000 ljudi trenutno je u kampovima u krimskom gradu Jevpatoriji, izvješćuju grupe za zaštitu ljudskih prava pozivajući se na poruke Telegrama.

Uz iznimku nekolicine kolaboracionista, većina stanovnika Hersona je proukrajinski orijentirana.

“Herson je pakao. Ljude kidnapiraju i muče”, rekla je Lapčuk.

Dodala je: “Imaju isti algoritam. Ljude žestoko premlaćuju, lome im rebra i onda ih siluju. Trenutno je u tijeku prisilna deportacija iz Hersona. Svijet mora znati. Rusija uništava Ukrajinu i ukrajinski narod.”

Lapčuk govori iz užasnog osobnog iskustva. Krajem ožujka njezin suprug Vitalij – policijski pukovnik i pripadnik Teritorijalne obrane Hersona – otišao je s prijateljem isporučiti humanitarne potrepštine. Ruske trupe vratile su ga nekoliko sati kasnije, prekrivenog krvlju, s modricama čeljusti i slomljenim nosom.

“Rekli su da smo teroristi”, prisjetila se Lapčuk. Vojnici su pretražili stan i uhitili nju, supruga i sina tinejdžera.

Odvedeni su u policijsku postaju, s vrećama na glavi.

“Rekli su da smo nacisti koji mrze Ruse. Rekla sam da je to nemoguće jer govorim ruski i Židovka sam. Bilo je glupo”, rekla je Lapčuk.

Jeziva istina isplivala u Dnjepru

Rekla je da je postala histerična kada su, nakon početnog “ispitivanja”, vojnici odveli Vitalija u podrumsku komoru za mučenje.

“Rekli su mi da je ‘terorist’ koji je priznao i da će mu se suditi u Rusiji”, rekla je.

Lapčuk i njezin sin pušteni su te noći. Vratila se kući i otkrila da je netko ispalio raketu u dnevnoj sobi, raznijevši krov i prozore. Sve ostale zgrade u blizini bile su netaknute.

Slala je očajničke poruke na telefon svog supruga. Odgovorio im je službenik FSB-ove obavještajne službe, rekla je, pretvarajući se da je Vitalij. Nastavila se nadati da je živ i da bi mogao biti razmijenjen kao ratni zarobljenik.

Jeziva istina izašla je na vidjelo krajem svibnja kada je jedan mještanin otišao plivati ​​u rijeku Dnjepar tražeći rakove. Ugledao je teško raspadnuto tijelo.

Na njegove noge, koje su bile vezane zajedno, bio je pričvršćen uteg. Liječnica sudske medicine nazvala je Lapčuk i ona je uspjela identificirati Vitalija po vidljivoj točki na lijevoj podlaktici.

“Imala sam veliku sreću što sam pobjegla iz Hersona. Bilo je preopasno vratiti se na sprovod mog supruga”, rekla je, govoreći prošlog tjedna u Kijevu.

Plačući je opisala Vitalija kao obrazovanog čovjeka s doktoratom psihologije koji je predavao policajcima na Hersonskoj akademiji. Prisjetila se njihovih posljednjih zajedničkih trenutaka.

“Pogledala sam muža u oči dok su nam stavljali vreće na glavu i rekla: ‘Preživjet ćemo sve ovo’. Bio je to posljednji put da sam ga vidjela.”