Subota, 27. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Mirjana Mrkela

Književnost mora skretati pozornost na neke probleme, upirati prstom, provocirati

Autor: Đurđa Baljak

28.01.2023. 16:21
Književnost mora skretati pozornost na neke probleme, upirati prstom, provocirati

Foto: Đurđa Baljak



Zadarska spisateljica, Mirjana Mrkela, svojim stvaralaštvom je s godinama postala prepoznatljivo i etablirano lice na kulturnoj, a napose književnoj sceni našega grada. Prilikom susreta s njom predala mi je svoju mapu »Upoznajmo ljepote Zadarske županije« kao znak pažnje i zahvale te je pritom, uz šalicu toplog čaja, rekla da joj je grad Zadar zasigurno jedna od velikih inspiracija. Pored ove edukativne mape, Mrkela je istaknula kako je prošle godine posvetila svom gradu i dječju slikovnicu pod naslovom »Optimist oko Zadra«, što svakako aludira i na njezinu veselu, entuzijastičnu i nepokolebljivu narav koja odlučno prkosi svim teškoćama koje su je zadesile u životu.


– Zadar je moja stalna inspiracija koja dolazi sama od sebe i tako sam prošle godine napisala ovu zbirku pjesama o zadarskim spomenicima. Ilustrirao ju je Marin Franić, a urednik slikovnice je Frane Herenda. Slikovnica je poprilično tražena i jako sam sretna zbog toga. Uskoro planiramo i drugu slikovnicu, a njezin radni naslov glasi »Optimist na hrvatskim vodama«, započela je Mrkela i zatim se prisjetila kako je počela pisati čim je naučila prva slova, prije negoli je krenula u školu, te je već tada pisala slikovnice.


Pored Zadra, ova spisateljica veliku inspiraciju crpi iz svog vlastitog života koji se drastično promijenio uslijed sljepoće.




– Intenzivno sam počela pisati kada sam oslijepila. Naime, pitala sam se što bih u takvim okolnostima mogla raditi, a budući da su se pojavili računalni programi za slijepe, zaključila sam da mogu pisati. Zapravo sam pisala i prije, ali počela sam objavljivati tek nakon toga preokreta, otkrila je Mrkela i nadalje spomenula još jedan motiv koji je zaokuplja.


– Zanimljivi su mi grafiti i rado se njima bavim. Mitja Velikonja, profesor sa sveučilišta u Ljubljani, kojega osobito cijenim, govoreći o grafitima, u jednom intervjuu je rekao »…takva je situacija, što je tu je, hajdemo iz tog problema napraviti izazov!«. Sviđa mi se takav stav i sama se uvijek nastojim pitati što mogu dalje. Dakle, moji osobni problemi su i moja velika inspiracija, govori ova književnica.


Bolje da ne vidim


Od početka svoje spisateljske karijere, nastavlja Mrkela, suradnica sam nekih časopisa za slijepe osobe, a trenutačno za dvomjesečnik »Riječ slijepih« pišem članke u rubrici »Bolje da ne vidim«. U istome časopisu je godinama pisala i nesvakidašnje putopise pod naslovom »Putovanje naslijepo«. Putovala sam po Hrvatskoj u pratnji svoje kćeri koja je tada bila dijete, a članci su godine 2016. objavljeni u knjizi istoga naslova, objašnjava Mrkela.


– Mnogi se tome čude, primjerice jednom me je i moja prva sestrična pitala zašto putujem kad ionako ništa ne vidim. I mada su se neke stvari promijenile na bolje, slijepi još uvijek nailaze na mnoge poteškoće. Doživjela sam jednu neugodnost prije desetak dana. U jednoj fotokopirnici sam pružila USB stick čovjeku koji tamo radi. Na to je on rekao da moram sama, a kada sam ga zamolila za pomoć jer sam slijepa, dobila sam ovaj odgovor: »mene to ne zanima!«, prepričava Mrkela i kaže kako, po njezinom mišljenju, u društvu manjka senzibiliteta.


– Ljudi bi trebali biti fleksibilniji i susretljiviji, a invalidi bi trebali biti slobodniji i odlučniji u svojim zahtjevima i ne povlačiti se u kuće. Ono što bi jamačno moglo pomoći jest iskustvo. Ja sam po navici didaktična, znam da mi je to mana, ali ne volim kritizirati ako pri tome ne nudim neko rješenje. Primjerice, kad gostujem u nekoj knjižnici rado govorim o sljepoći. Ponekad se dogodi da nitko od nazočne djece do tada nije vidio bijeli štap koji nije samo pomagalo, nego i svojevrsni znak za okolinu. Ukratko, ne vrijedi kukati, nego činiti, mijenjati na bolje, priča ova književnica.



Mirjana Mrkela ne skriva svoje godine, ali kaže misli da, iako je u trećoj dobi, još može pridonijeti općem boljitku. Dodaje kako zato, između ostaloga i piše. Glede pisanja, stekla je neka iskustva. Otprije joj je, kaže, bilo krasno kad je netko kucne po ramenu i obaspe je pohvalama. Sada joj to nije dostatno. Ono što očekuje je povratna informacija, iskreno i po mogućnosti stručno mišljenje, a ne prazne riječi.


Financiranje književnosti


Nezaobilazna tema je i financiranje.


– Grad Zadar mi svih ovih godina izlazi ususret, a i Zadarska županija također, koliko-toliko. S Ministarstvom kulture uvijek imam manje sreće. Na državnoj razini ni financiranje invalida nije u potpunosti regulirano i velike su razlike među nama. Navest ću samo jedan od pojmova koji ne znači svima isto, a to je osobna invalidnina. Neki je imaju godinama, a neki ni ne znaju da je mogu imati i to ako svladaju barikade koje postavlja birokracija. Nadalje, položaj slobodnih umjetnika nezavidan je, uglavnom žalostan, govori Mrkela.


I tako se razgovor vratio na književnost, knjige i književnike. Pisci za djecu našoj su spisateljici važna i zanimljiva tema.


– Velika većina izdavača ne poštuje naša prava, često smo podcijenjeni i gurnuti u stranu. U našoj županiji, nažalost, jedva nas ima. Tu i tamo netko objavi poneku slikovnicu, a kad to učini, ostaje uglavnom nezamijećen. S druge strane, imamo Sveučilište i stručnjake koji izvrsno poznaju ovo područje i mogli bi pomoći u razvoju našeg lokalnog stvaralaštva za djecu, priča ova književnica..


Koliko se Mrkela ozbiljno i predano bavi pisanjem za djecu, svjedoče njezine knjige, tekstovi u emisijama i časopisima i sudjelovanja na mnogim gostovanjima i književnim događanjima. Na pitanje što bi ovom prigodom izdvojila, autorica odgovara.


– Napisala sam zbirku za djecu mlađeg školskog uzrasta, a naslov je »Moja zadarska čitanka«. U njoj sam posvetila pozornost starim zadarskim crkvama i patronima. Podsjetit ću vas, naš grad ima četiri patrona i već taj broj ukazuje na golem kulturni kapital, dodaje ova Zadranka.


Mrkelina inspiracija je i suvremeni život, suvremeni problemi.


Književnica koja je kasno procvjetala


– Književnost mora skretati pozornost na neke probleme, upirati prstom, dirati u bolne točke ovog društva, provocirati, pokazati gdje boli, zašto boli. Tako sam, između ostaloga, napisala zbirku stvarnosne proze za djecu, naslov je »Vrabac«, a likovi su jedan dječak i njegovo šaroliko susjedstvo. U svemu, galerija likova s različitim manama, brigama, vrlinama i zadovoljstvima, priča Mrkela.


Ove i druge priče zastupljene su u čitankama, a osobitu slavu doživio je epistolarni roman »Dragi Olivere«, godine 2013. ovjenčan književnom nagradom »Grigor Vitez«. Uvijek dobro raspoložena, naša Mirjana Mrkela je još bolje volje kad se prisjeća ove knjige koja joj je bila prva, a tako uspješna.


– U odnosu na moju životnu dob, prva knjiga je stigla poprilično kasno. Znači, kasno sam procvjetala. A povod je bio jedan datum – 200 godina od rođenja Charlesa Dickensa. Jer u naslovu nije ime Olivera Dragojevića, kao što bi neki pomislili, nego Dickensovog junaka Olivera Twista, sa smijehom je pojasnila ova književnica dodajući kako se pitala kako djeca nakon 200 godina žive u nekom europskom gradu, ima li sretne ili nesretne djece. Iako je svijet napredovao, u temeljima se malo toga promijenilo. U mojemu romanu, podsjetila je, jedna djevojčica je ostavljena, baš kao i Oliver Twist, dok jedan njezin vršnjak dječak nije ostavljen, nego se o njemu previše brinu. Drugim riječima svega ima ali nije sretan.


Zanimljiva je i činjenica da je autorica umirovljenica te je za tiskanje ovoga djela u banci podigla potrošački kredit.


– U međuvremenu sam dobila sredstva od Grada i Zadarske županije koja sam uložila u tiskanje zbirke »Ljubavne pjesme« koja je objavljena 2013. godine, dodala je Mrkela, uz pojašnjenje da su te pjesme nastale davno, u njezinoj mladosti.


Ljubav u trećoj životnoj dobi


Tijekom 2021. godine Mrkela je objavila i svoju drugu zbirku ljubavnih pjesama pod naslovom »Botanika i tropjesma«. O tome pjesnikinja kaže-


– Život zaista piše čudne priče, tako sam se i ja ponovno zaljubila u trećoj životnoj dobi pa sam napisala još jednu zbirku ljubavnih i pomalo začudnih pjesama. Ta zbirka se uvelike razlikuje od prethodne, prije svega po stilu. Svaka pjesma u ciklusu »Botanika i tropjesma« sastoji se od kratkog proznog teksta i stihova. Pjesme su posložene abecednim redom i svaka je posvećena određenoj biljci. Počinjem s agavom, koja je simbol kasnog cvjetanja, baš kao što je i moj slučaj. A u uvodnim, proznim dijelovima referiram se na neka književna djela, filmove, glazbu, popularnu kulturu i sl. Većinom sam bila isprovocirana nesretnim završetkom kojim se ne želim pomiriti. Primjerice, doktor Živago se nije mogao odlučiti između dvije žene koje je volio da bi jedna bila ostavljena, a on je patio za njom do kraja života. S druge strane, scena iz filma »Oficir i džentlmen«, kada glavni junak dolazi po tvorničku radnicu i iznosi je na rukama iz pogona, nezaboravna mi je scena prepuna simbolike, ističe ova književnica.


Za Mrkelin opus ovaj opis nije jedinstven, jer je ona već napisala cijelu knjigu o nekadašnjem zadarskom tekstilnom kombinatu »Boris Kidrič« koja još uvijek nije našla izdavača.


— Napisala sam i nekoliko kratkih priča o tim vremenima, a samo je jedna, »Lovac na krokodile«, objavljena u zajedničkoj zbirci Udruge zadarski pisci (ZaPis). U toj priči tematiziram radnike u tvornici tijekom noćne pauze, objasnila je Mrkela i nastavila.


– U ZaPisu još uvijek držimo glavu iznad vode i uskoro pripremamo novu zbirku. Ove godine je vrlo teško po pitanju izdavaštva, sve je strašno poskupjelo, prokomentirala je ova Zadranka.


Suradnja s kolegama puno joj znači, članica je nekoliko udruga koje okupljaju pisce. Uz to čita i piše gotovo svakodnevno i to uz pomoć tehnologije.


– Pisac koji ne čita ne može puno postići. Dakle, slušam zvučne knjige zahvaljujući tehnologiji koja je toliko napredovala. Jednostavno odem u knjižnicu, posudim knjigu, skeniram i program pretvori sken u tekst, a drugi program mi to pročita, sažela je Mirjana Mrkela i osvrnula se na svoj stil pisanja.


– Volim provocirati, pisati višeznačno i višeslojno. Ponekad to bude i duhovito, no nikako ne želim ispasti patetična. I usvojila sam te neke modernije forme, ili se makar nadam da jesam, govori ova književnica.


Na kraju je pitamo za omiljene riječi, moto, krilaticu. Ona izdvaja ljubav i optimizam, što potvrđuje svojim držanjem, a i stvaralaštvom. Sve to, nadamo se, može biti inspiracija svima koji se na ovaj ili onaj način nalaze u neizvjesnom vrtlogu života, satkanog od dobrih i loših niti. Mrkelin primjer pokazuje da se i u teškim životnim situacijama može izvući snaga i nadahnuće, te optimizam i radost življenja u stvaranju za sebe, ali i za svijet.