Krčanka Ana Antonova s riječkom adresom DJ-ica godine po izboru publike

Druga dodjela nezavisne glazbene nagrade Elector preksinoć je u zagrebačkoj Tvornici kulture okupila najprominentnija imena domaće glazbene scene. Uz sjajno raspoloženu voditeljicu, ali i natjecateljicu, Idu Prester, okupljeni strukovnjaci i svi njihovi podržavatelji, prepustili su se globalnom valu entuzijazma, koji elektroničku glazbu, napokon, dovodi u središte pozornosti.

Čak devet nagrada nominiranima je dodijelio žiri od 30 novinara eminentnih domaćih medija, posvećenih praćenju elektroničke glazbe.

U najprestižnijoj kategoriji, onoj za koju je presudnu riječ imala sama publika, trijumfirala je Ana Antonova. Ova rođena Krčanka s dugogodišnjom riječkom adresom u razgovoru za naš list se osvrnula na značenje koje ova nagrada ima za nju, ali i na cijeli glazbeni put koji ju je učinio najzapaženijom DJ pojavom 2022. godine na domaćoj sceni.

Time To Sleep, dobitnik nagrade ELECTOR za najbolji House singl/EP godine, Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Uvijek se nadaš…

Kako se osjećate s pobjedničkom statuom u ruci? Prilikom preuzimanja nagrade, zahvaljujući spontanosti i uzbuđenju, činilo se kao da pobjedu baš nimalo niste očekivali.

– Iskreno, uvijek se nekako nadaš. Podijelili smo poveznice, koje smo prethodno dobili za glasanje za nagradu. I logično je da ako podijeliš link, onda i očekuješ da netko da svoj glas tebi. Međutim, nikad ne mogu znati koliko drugih od, doista sjajne konkurencije, zapravo ima svojih glasača. Sudeći po objavi koju sam podijelila putem privatnog profila, a koja je kasnije kako se to kaže – izgorjela, za mene su glasali uglavnom Krčani, ekipa iz osnovne škole i iz Krka, odakle i dolazim.

A što je s Rijekom? Ipak, već neko vrijeme stanujete i radite u Rijeci.

– O, da. Rijeka ima tri-četiri kluba u kojima sam konstantno. Znate, puno je lakše iz Rijeke potegnuti do Zagreba, Ljubljane, Beograda…

Ma, na kraju krajeva, život na kopnu je sam po sebi, barem u ovom poslu, puno jednostavniji. Prije nekoliko godina sam gotovo zakasnila na gažu zbog Krčkog mosta i tada sam dobila savjet: Ako hoćeš ovo raditi kako treba, baci se na glavu i radi samo i isključivo ovo.

Sve do početka pandemije, jedino tako sam i živjela. Isključivo sam svirala i producirala te od toga, srećom, živjela. Korona nas je sve malo poremetila, ali stvari opet postaju bolje.

Možete li nam kratko prepričati svoj put do uspjeha? Koliku je ulogu preseljenje u Rijeku odigralo?

– Vjerujete mi, često razmišljam o tome. Naime, ja ne dolazim iz sredine gdje je elektronička glazba bila popularna. Na Krku u mojim formativnim godinama uopće nije postojao klub s elektroničkom glazbom.

Čak ni na rejvu nikad nisam bila, prije nego sam ga sama počela svirati. Također, moja familija se bavi klasičnom glazbom, a ja sam dugo vremena sanjarila da ću raditi na radiju kao glazbena urednica, da ću probrati trake koje će ljudi tijekom dana slušati i u mojem glazbenom izboru uživati.

U više se navrata propitkujem, pitam se kako i što se točno desilo i nemam odgovora. Ali, činjenica je da je glazba moj cijeli život i zahvaljujući tomu, vjerujem da sam danas tu gdje jesam.

DJ Ivna Ji, dobitnica nagrade ELECTOR za najbolji Electronic singl/EP godine, Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Klasika, jazz, elektronika

S obzirom na glazbenu obitelj iz koje ste stasali, je li točno pretpostaviti da vladate znanjima klasične glazbe?

– Da, da. Pohađala sam klasičnu gitaru te pjevala u zborovima. Također, pjevala sam i oratorije te opere s orkestrima. Glazba me dosita prati cijeli moj život.

Logično, ako se rodiš u ribarskoj obitelji, svi ćete znati loviti ribe. Eto, tako je i meni s glazbom. Svi su doma i svirali i pjevali, djed mi je bio kompozitor i dirigent. Kroz svoje mlade godine sam prošla klasičnu glazbenu edukaciju, ali me život odveo u drugom smjeru.

Možete li detektirati taj ključan trenutak tranzicije s klasične na elektroničku glazbu?

– Jazz je bio moja ulaznica u svijet elektronike, posebno trenutak kad sam otkrila jazz house, a htjela sam se odmaknuti od klasičnog muziciranja. Pomalo istraživajući, počela samo dolaziti do nove glazbe koja me je sve više obuzimala.

U tom momentu, moja najdugovječnija prijateljica je bila u Austriji pa je od tamo donosila prve kompilacije. Pazite, govorimo o vremenu daleko prije interneta.

Toliko nam je manjkalo znanja o ovoj glazbi, da je prijateljica kompilacije birala prema omotu, ponekad kupujući i mačka u vreći.

Tko su vam bili uzori na samom početku?

– Možda nije pravi izbor riječi uzor, ali se sjećam da se u to vrijeme Tamara Obrovac dosta snažno probijala svojim jazz momentima, oplemenjenima našim čakavskim kantom i pet tonskom ljestvicom.

Tu sam negdje i ja počela razumijevati da jazz ne mora biti samo standard. Također, jedna od ključnih stavki su bili prekrasni ljudi iz mojeg okruženja, a imala sam sreću da su uvijek svi bili barem malo stariji od mene.

Danas pretpostavljam da se njima sviđala moja energija i entuzijazam pa su me baš oni i naučili što je to muzika i vječno sam im zahvalna.

Filip Motovunski, dobitnik nagrade ELECTOR za najbolji Bass singl/EP godine, Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Život od glazbe

Može li se elektroničkom glazbom zarađivati za dostojanstven život?

– Ja sam sve do prije pandemije isključivo živjela od toga. Radeći tri do četiri gaže mjesečno u Rijeci, zarađivala sam dovoljno za skroman život. Međutim, znala sam da je to moj full time posao pa sam u ponedjeljak sjedala za kompjuter, sve do petka kopala za muzikom, a vikendima nastupala.

Petak i subotu sam uvijek gledala odsvirati, idealno je bilo kad bi mi se spojili petak i subota odnosno, dvije gaže za redom, a što se češće događalo u Zagrebu.

Što biste savjetovali mladima koji sanjare postići vaš uspjeh?

– Najbolje se baciti na glavu pa da nemaš alternative. Tada si aktivan i potpuno prisutan.

Koliko su kolege bili otvoreni vama davati savjete, kada vam je to bilo potrebno?

– Iznimno su bili otvoreni i tu se posebno ističe Marina Karamarko. Marina je osoba koju tada nisam poznavala, a svejedno sam je pitala za nekoliko savjeta jer je i ona s otoka, živi u Rijeci, a dosegla je puno velikih nastupa. Danas smo najbolji prijatelji i vodimo label zajedno.

Jeste li takav karakter da ćete si moći na neko vrijeme priuštiti samo uživanje u ovoj velikoj pobjedi?

– Ne znam ni sama, trebat će mi neko vrijeme da mi se sve ovo slegne u glavi. Mobitel mi ne prestaje svijetliti od poruka koje stižu. Jedna od njih kaže: Skočila sam kao da smo dali gol! Evo, stvarno nemam pojma. Već sutra se moram vratiti na posao, jer radim i za stranu firmu koja je isto dio glazbene industrije.

Znam da su i oni glasali za mene. Vjerojatno ću sutra ujutro svima na zajednički chat poslati: I won!!!

Elena Mikac, dobitnica nagrade New (S)elector godine, Foto: Josip MIŠKOVIĆ

Ponosna obitelj

Hoće li vaš otac Anton za trijumf saznati na peškariji, čitajući Novi list ili ste već svoju radost podijelili s obitelji?

– Nisam se mogla suzdržati, odmah sam im preko Vibera poslala sliku. Obitelj mi je velika podrška cijelog života i logično je bilo da što prije saznaju! Također, moje umjetničko ime jest Ana Antonova, po domaću, po mom ocu.

Mislim da je dosta ponosan na mene. On je bubnjar koji je svirao i fešte i pireve i uvijek mi je govorio da sam počela fešte svirati, da bih već dva kata digla. Međutim, ja sam ipak uvijek htjela svojim putem.

Najvažnije je da su oboje roditelja ponosni na mene, unatoč tomu što ne razumiju uvijek put koji sam izabrala. Imam i sestru, koja je u potpuno drugim vodama i živi vani. Često kažem da je to moja pametnija sestra, a nedavno je moju nominaciju podijelila na Twitteru i to me jako razveselilo!

Može li se Rijeka radovati nekom slavljeničkom nastupu?

– Nakon karnevala, 17. veljače sviram jedan after, tipično za Rijeku. Zapravo, 15. travnja slavimo Thank you Label, čija je vlasnica Marina Karamarko, a ja sam menadžerica te ćemo tada proslaviti naš osmi rođendan u Pogonu kulture. E, tad ćemo baš zakucati!