Laka, Lela i zašto Balkan zaslužuje cajke

Gledajući tvoje intervjue po netu u kojima kritički analiziraš postojeću situaciju, ali i život općenito, a kojih ima jako puno, evidentno je da si elokventna i zanimljiva osoba zahvalna za razgovor. Ostavlja se dojam da je prava šteta što nisi studirao filozofiju ili sociologiju.

Ja sam nekoliko puta pričao s profesorima s te filozofije da bi volio da sam završio filozofiju, a oni su mi rekli – ne moraš to završavati, uzmi knjigu koja te god interesira i pročitaj. Škola služi samo zato da postaneš državni termit. Tako su oni to rekli meni i onda sam ja tražio te knjige, ali, ali, knjige su puno opširne tako da mi je lakše na instagramu naći ovih kratkih i brzih misli koje su genijalne. Evo recimo baš jednu s kojom sam se u zadnje vrijeme oduševio, a koja kaže – uzdigni se poniznošću.

Jesi li čitao Schopenhauera?

Nisam čitao, samo nekoliko… mislim, nisam čitao, ali je divno. On je nihilista, ali divan je bio.

Ja te osobno svrstavam među najpametnije ljude u ovom podneblju, što i nije teško biti, pa mi reci vidiš li neko rješenje ove balkanske situacije gdje je sve izgleda naopako.

Jedna od osnovnih stvari koje postoje na zapadu je ljubaznost. Kod nas nema stavke ljubaznosti. Kada sam prvi put počeo raditi u humanitarnoj organizaciji (Laka je neko vrijeme radio i na »zapadu«), oni govore stalno tenkju, tenkju, tenkju, a ja kažem – ljudi pa ne morate stalno se zahvaljivati za svaku malu sitnicu. Pa sam zaključio: bolje je da ti netko kaže hvala iako to možda i ne misli. Vjeruj da je bolje.

Ljudi malo znaju da si ti bio i perspektivan nogometaš. Kakve su šanse Hrvatske na svjetskom prvenstvu?

Ja baš i ne gledam nogomet jer kad gledam engleski ili španjolski pa usporedim – kod nas ide sporo lopta pa ne gledam to uopće. Hrvatska je već jednom iznenadila. Možda bi volio da Hrvatska osvoji kup, ali da ovaj put građani iskoriste tu priliku da svrgnu vlast, da kažu – može, samo da dođe političar koji će raditi. Nijedan drugi.

Ali kakve to veze ima s osvajanjem prvenstva?

Nogomet je toliko popularan da može da… Kada se razvode brakovi, muškarci ostavljaju žene i djecu zbog utakmica… Nogomet je vrlo moćan. Ja mislim da je za muškarce poslje novca nogomet najmoćniji.

S obzirom da smo bliski po godinama, a obično se u razgovorima s muzičarima tih generacija često spomene pitanje prve kupljene ploče koja je na tebe utjecala, reci mi tvoja iskustva.

Ja sam živio u Goraždu tako da nisam ja uopće kupovao ploče. Ja sam bio duboko neinteligentna osoba. Bio sam seljak. Ja sam tek kasnije to shvatio, kada sam se dužio s strancima pa poslije kada sam otišao u New York, tek mi se tada otvorio mozak. Volio sam puno EKV i Disciplinu Kičme. Sviđa mi se mnogo Obojeni Program, jedna od originalnijih grupa. Imaju divnu pjesmu za koju mislim da je mesijska – »Kad se netko nečem dobrom nada«.

Nećemo sada trošiti riječi na cajke…

Pa Balkan i zaslužuje cajke. Nema se tu što trošiti riječi. Oni su najpopularniji.

U što bi ti svrstao svoju muziku?

Ja sam išao u nižu muzičku, nisam volio solfeđo, tako da sam samo naučio akorde. Ja samo onako sirovo, kako znam da sviram, tako i nastanu te pjesme. Na mene najviše uticao britiš pop i ostali pa mislim da to najviše na to podsjeća. Na Cure, na Coldplay…

Kako ti se sviđa naš grad?

U Zadru sam bio, ali samo turistički. U Hrvatskoj je to isto. Postoji crkva u centru grada i onda se grad širi. Mada je lijepo ovo što ovdje more svira, mada ne može dugo da se sluša, ne može onaj tko je muzičar. Ha ha ha…

Ti si za jednog muzičara u srednjim godinama u odličnoj kondiciji. Poznato je da puno vježbaš. A omiljena hrana?

Kada sam bio u New Yorku, ja nisam ni znao da postoje takvi ukusi. I ovdje ima kod nas hrane koja ima jako djelovanje na usta. Jako volim luk.

Kod nas kada kažeš luk, misli se na češnjak. Mi luk zovemo kapula.

Ja najviše volim kapulu sa svime.