Sve što radim, radim za svoje unutarnje dijete

Prošloga je utorka Gradsku knjižnicu Zadar posjetila poznata hrvatska ilustratorica Marsela Hajdinjak te održala dvije radionice, prenijevši znatiželjnim polaznicima svoje bogato znanje i iskustvo. Svoje radove Hajdinjak objavljuje u dječjim časopisima, ilustrira udžbenike, knjige i slikovnice, a da je riječ o renomiranoj ilustratorici potvrđuju i brojne nagrade. Naime, dobitnica je više priznanja na području ilustracije, kao i četiri nagrade Grigor Vitez. Uz to, sa slikovnicom »Nezadovoljna bubamara« 2014. godine ušla je na Časnu listu IBBY-a (The International Board on Books for Young People).

Svijet bajki

S njom smo porazgovarali u želji da se bolje upoznamo sa svijetom ilustracije, ali i pričom koja se krije iza uspjeha nagrađivane umjetnice. Hajdinjak, čiji se talent za crtanjem nazirao još u ranoj dobi, prisjetila se svojih početaka. Kao djevojčica, Hajdinjak je često odlazila u pratnji svoje majke u kino gdje je otkrila svoju ljubav prema bajkama.

– Uvijek sam voljela crtati i bila sam fascinirana slikovnicama. Obožavala sam Disneyeve bajke i vjerujem da je to ostalo u meni kao jedna lijepa uspomena, prisjeća se.

Zbog ljubavi prema crtanju već je krajem osnovne škole odlučila da želi biti tekstilni dizajner, zbog čega je kasnije i upisala Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu. Ipak, u međuvremenu je spoznala da je ne zanima šivanje.

– Shvatila sam da ne želim ići u tom smjeru jer se kao umjetnik mogu bolje izraziti kroz crtanje. Više me je zanimala modna ilustracija, nego sama proizvodnja odjevnih predmeta, objašnjava Hajdinjak koja se kasnije, po završetku fakulteta, zaposlila kao dizajner u jednoj tekstilnoj firmi u Zagrebu. Ipak, želja za većim posvećivanjem crtanju sve je više rasla.

– U meni se počelo nešto jače događati, u smislu da sam sve više i više shvaćala da svoj budući život ne vidim u tome što radim trenutno, objašnjava. Nije dugo trebalo da odgovori na taj poziv u sebi, pa je tako odlučila posjetiti svojeg profesora u Školi primijenjenih umjetnosti i kazala kako nije zadovoljna svojim poslom. On ju je tada, kazuje ilustratorica, uputio svojoj kolegici kostimografkinji Diana Kosec-Bourek, tada djelatnici zagrebačkog HNK i rekao da joj pokaže svoje radove. Da je taj savjet bio pun pogodak, pokazala je i reakcija same Kosec-Bourek. Nakon tog susreta, ilustratoričina je karijera krenula dugoiščekivanom putanjom.

– Gospođa Diana bila je oduševljena mojim radom i odmah mi kazala da sam rođeni ilustrator. Potaknula me je tada da napravim ilustracije za svoj portfolio, a ja sam u tom procesu izrade shvatila koliko to volim, priznala je Hajdinjek i prisjetila se onoga što se događalo nakon tog preokreta.

– Dala sam otkaz na što su moji doma ostali iznenađeni. Ipak su to prihvatili, a njihova mi je podrška bila od velike pomoći. Na sreću, brzo sam se uhodala i nije dugo prošlo dok su me prepoznali izdavači. Uskoro su se tako počeli redati poslovi, a to se nastavilo do danas, kazuje nam.

Strani vs domaći izdavači

Iako ima iskustva u radu sa inozemnim tržištem, priznaje da preferira ono domaće, pa je tako ovom prilikom iznijela i svoje iskustvo rada za strane izdavače.

– Osobno mi se nije svidjelo zbog brzine koja se nametala kao ključan faktor. Očekivala se jednaka kvaliteta, a proces izrade je trebao biti u pola kraći. Moj portfolio nakon godine dana nije izgledao onako kako bih voljela da izgleda, pa sam se odlučila maknuti iz toga, pojasnila je Hajdinek dodavši kako često imamo drugačiji pogled kada je u pitanju rad za inozemno tržište.

– Imamo neku ideju da je raditi za nekog stranog izdavača, recimo engleskog i američkog, puno bolje. Međutim, to su često bajke i nije tako idealno kao što se ljudima često izvana čini. Ipak, ističe kako je to njezino iskustvo, te da su možda drugi imali suprotan doživljaj.

U razgovoru smo se osvrnuli i na novitete u svijetu izrade ilustracije. Razvoj tehnologije nije zaobišao ni to polje, pa je zbog toga prilagodba neminovna.

– Novi vas medij naprosto počne mijenjati. Tradicionalna ilustracija ima jednu svoju čar koju digitalni mediji nikad ne može zamijeniti. Dodaje, ipak, da se i dalje može jako dobro i kvalitetno raditi.

Kada je riječ o omiljenim motivima i likovima, Hajdinjak veliku ljubav gaji prema crtanju životinja i prirode. Pritom su joj posebno dragi životinjski karakteri s ljudskim osobinama koji se mogu susresti u basnama. Među posebno dragim projektima, istaknula je one novijeg datuma za što je vežu lijepa sjećanja.

– Ovoga sam ljeta za Mozaik knjigu radila knjigu basni i to je bio jedan veliki gušt, kao i naslovnicu knjige Najljepše bajke, pohvalila se ilustratorica.

Također je posebno istaknula i prošlogodišnji projekt Veljka Barbierija, »Bajke za Zoe«, za kojega kaže da ju inspirirao te da je zaista uživala radeći na ilustracijama. Istaknula je da je pritom od velike važnosti biti u sinergiji s autorom i njegovim tekstom.

– To je jako bitno iako nije uvijek tako. Međutim, ako nemam baš nikakvu motivaciju, onda ne radim. U slučaju da se ne pronalazim u nekoj priči koju bih trebala raditi, odbijem ju jer smatram da onda to nema smisla raditi. Možda bi se netko drugi u tom projektu više pronašao i zbog toga je tada bolje prepustiti ilustraciju njemu, smatra Hajdinjak.

«Što bude, bit’ će«

U razgovoru je, između ostaloga, objasnila svoje viđenje onoga čime se bavi.

Sve što radim, radim za svoje unutarnje dijete. Kad radim nešto ne razmišljam hoće li se to djeci svidjeti ili ne, već naprosto stvaram. Ako se to svidi ljudima, jako mi je drago. Nismo sami na svijetu. Međutim, nije to ona početna točka iz koje počinjem nešto raditi. U tom procesu se poklopilo da se taj rad sviđa djeci i zbog toga sam sretna, kazala je.

Ipak, svako zanimanje sa sobom nosi i ne uvijek pozitivne situacije.

– I posao koji volimo ponekad ima i frustracije. U mome poslu, recimo, postoji i taj element neizvjesnosti. Naime, vi ne znate što će biti za nekoliko mjeseci. Hoćete li dobiti neki projekt ili ne. Međutim, kad nešto volite poteškoće se puno lakše prebrode, pojašnjava.

Vodeći se onom »Što bude, bit će«, Hajdinjak vjeruje da je važno prihvaćati situacije koje nam život donese bez obzira bile one dobre ili loše.

– Normalno je doživljavati neuspjehe. To je sastavni dio života i tako sam to prihvatila, rekla je.

Za kraj, na upit o tome što je ključ za uspjeh u onome čime se bavimo, ilustratorica je istaknula kako je od presudne važnosti – ljubav.

– Može zvučati patetično, ali odgovor je ljubav. Uz nju onda dolazi sve drugo, ustrajnost i strpljivost u krizama. Voljeti ono što radi jedna je od presudnih stvari u životu, zaključila je.sve što radim, radim za svoje unutarnje dijete.