Stada koza uspijevaju pronaći hranu i na sprženom velebitskom kršu

Žega i suša traju i dalje, a za zalijevanje povrća koriste se posljednje kapi vode. Osim povrća sušu trpe masline i vinogradi. I jedno i drugo drži se na dubokim tlima, ali u plitkim nastaje problem. Maslinari su prionuli zalijevanju maslina, jer većina maslina nema sustav za navodnjavanje, već se voda dovozi u cisternama. Dobro gdje se može prići traktorom i cisternom, ali na otocima to je nemoguća misija.

Nikica iz Tinja ovih dana je zalio masline. Oko svakog stabla ulio je oko dvjesto litara vode. Nakon toga ću ih kultivirati pa kako im bude. Nikica nije zatravnio masline kao većina maslinara na našem području. Bolje je kultivirati jer tada masline manje pate od suša. Trava uzima značajne količine vode, a u ovakvim vremenima kao što su ova kultiviranje je odlična agrotehnička mjera.

Nezapamćeno visoke temperature odgodile su let maslinove muhe, govori maslinar Ivan iz Raštana Gornjih koji je bez obzira na vremenske uvjete uz pomoć prijatelja Zorana po maslini povješao žute ploče i redovito prati let maslinove muhe. Ivan je išao i korak dalje pa je po rubnim maslinama stavio mamke za hvatanje muhe, zlu ne trebalo.

Mamci za maslinine muhe

– Mamke sam pripremio na način da sam u 10 litara vode dodao 60 ml hidroliziranog proteina (Buminal) uz dodatak insekticida Imidan dozvoljenog za suzbijanje maslinine muhe. Pripremljenom otopinom punio sam lovke – boce s otvorima u koje sam ugurao spužvu da se otopina duže zadrži. Svakih 10-12 dana lovke treba nadopunjavati ili ih mijenjati, priča Ivan.

Onaj tko u vrijeme ove paklene žege želi malo mira, a umjesto u moru želi se osvježiti u hladnoj vodi otići će do Zrmanje ili Krupe. U subotu nakon vižitanja Ravnih kotara naša se ekipa uputila u Golubić u Bukovici.

Onaj tko hoće istinski odmor bježi od gužve u oazu mira gdje će napuniti baterije za cjelogodišnji stresni život. Seoske kamene kuće, dvorišta s domaćim životinjama, ali obavezno s bazenom pružaju sve mogućnosti odmora. Dok je za neke odmor izležavanje na plaži, drugi ga koriste šetnjom ravnokotarskim i bukovačkim bespućima ili vožnjom bicikla.

Mir i ljepotu koji pružaju takva bespuća nitko ne može zamijeniti. Iako takvi prostori, pogotovo u Bukovici, su vrlo malo i gotovo nikako stavljeni u funkciju turizma, ipak se nešto događa. Radi se o tipičnom pejzažu kao iz filmova Krste Papića, samo što umjesto jedrih seoskih djevojaka zagrnutih fuštanom i u debelim vunenim kalcama, susrećemo turistkinje iz neke azijske zemlje gdje tjeraju bicikl bez obzira na sunce i žegu s obaveznim slušalicama na ušima.

Dračik odolijeva suši

Tko može odoljeti ljepoti. Tipičan je to bukovački ili bolje reći velebitski krš s oskudnim pašnjacima gdje se izmjenjuju šumarci hrasta i graba s mediteranskim travama. Suša je i ovdje ostavila traga. Sprženi su trava i nisko raslinje. Jedino dračik odolijeva žegi i suši. Teren je to na kojem mogu obitavati samo koze i to naše autohtone bukovačke ili kako ih zovu tamošnji žitelji »Šare koze« zbog boje dlake koja je većinom kombinacija sive i crne boje.

O kvaliteti mesa ove pasmine nije potrebno govoriti. Pravi bonkulovići i iskonski gušticiri tvrde da nema ničeg boljeg od šare jarice spremljene na lešo. U tajne šare jarice pokušala je proniknuti i naša ekipa i to uz pomoć dobrog poznavatelja tajni jaretine, našeg domaćina Saše, vlasnika respektabilnog stada koza u Bukovici.

Ova koza u ishrani 70 posto koristi brst, a samo 30 posto travu. Da je tome tako može primijetiti svaki putnik namjernik koji putuje velebitskim i dinarskim bespućima. Tamo gdje je intenzivna ispaša koza vegetacija drvenastih sastojaka, prvenstveno hrasta i graba je niska jer su je koze pobrstile, pojašnjava Sašo zvani Sale. Osim toga, skačući s kamena na kamen po pašnjacima mišići im ojačaju i meso je kompaktnije nego kod koza koje žive na pašnjacima u drugim područjima, a pogotovo onih što su u štalskom uzgoju.

Koza može pretvoriti širok spektar vegetacije u ukusno i hranjivo mlijeko i meso, što predstavlja svojevrsni fenomen. Koristi širi izbor biljaka od ovaca i krava, može opstati na podnebljima gdje druge domaće životinje ne mogu, iako je daleko od istine izreka da »koza jede sve«.

Drugi razlog je u sastavu ispaše. Veliki je broj aromatičnih i ljekovitih biljaka koje daju poseban okus mesu. Takvog bilja ima kroz cijelu godinu. Upravo za vrijeme našeg boravka započela je cvatnja vrijeska kojeg dolaze sakupljati dobri poznavatelji ljekovitog bilja za pripremu čajeva i raznih napitaka, ali ove godine suša je ostavila tragove i na vrijesku.

Koze vole vrijesak

Da naša ekipa okusi čari prave bukovačke lešane jarice pobrinuo se je naš domaćin Sale. Najintenzivnije vrijeme jarenja koza je u ožujku, tako da upravo polovicom srpnja, kolovozu i početkom rujna jarići postižu idealnu težinu od 20 do 22 kilograma i tada im je meso najbolje kvalitete, pojašnjava Sale.

Spremiti lešo jaretinu nije kao reći »Daj Mare onu stvar«, već puno sitnih detalja čine lešo jaretinu krunom u gušticirskoj ishrani. Osim kvalitete mesa važna je i njegova priprema. Jaretina se mora lešati u brunzinu sa što manje vode. Prije stavljanja u brunzin – široku posudu, mora se rasjeći na veće ili manje komade ovisno o poziciji mesa. Butovi i plećke na manje, a rebra na veće komade. Vrlo je važno da se jaretina ne prekuha. Kada zakuha vrh glave mora lagano krčkati pola sata ili kada se iskuhaju veći krumpiri. Jaretina se servira vruća, posoljena krupnom morskom solju štrkomice. Za one koji ne znaju što je soljenje štrkomice evo kratak naputak. Sol se uzme između tri prsta i lagano baca po mesu s udaljenosti oko dvadeset centimetara.

Naravno tu je i juha s manestrom, ali opet ne s bilo kojom. Najbolja su špagete broj jedan. Manestru treba kuhati posebno u malo vode, tako da se odmah stavi u juhu kada je kuhana jaretina, jer u protivnom bez obzira na vrućinu meso se počinje hladiti i to u nijednom slučaju nije dobro.

Lešo jarica je posebna delicija, u što se uvjerila ekipa gušticira koji su isprobali ovogodišnju prvu mladu jaretinu. Naravno uz jaretinu bez obzira na žegu odlično su klizili dobro ohlađeni Rose iz vinarije PZ »MasVin« i Maraština OPG-a Serdarević.