Zadar

Situacija koja se iz godine u godinu ponavlja kod upisa djece u zadarske vrtiće (što gradske, što privatne), očiti je pokazatelj kako, unatoč tvrdnjama nadležnih, broj vrtića jednostavno ne prati broj djece koja imaju potrebu za uslugama istih. Svake godine više stotina djece ostaje bez svog mjesta u vrtićkim skupinama, a na roditeljima je da se dalje snalaze kako znaju i umiju, od baka servisa do igraonica, dadilja...

Riječ je o knjizi koja je bila ideja mog profesora Janka Beloševića koji je u međuvremenu nažalost, preminuo, ali upravo zbog toga što je to bila njegova ideja i želja, potpisao sam ga kao kooautora. Knjiga tematizira jednu ostavu ili kako mi to arheolozi zovemo, skupni nalaz. A, zapravo je riječ o zakopanom blagu koje je nađeno prije otprilike 60 godina uz Osnovnu školu Pridraga kada su tadašnja djeca izravnavala igralište da bi se tamo mogla igrati.

Jesu li fontane u funkciji ukrasa potrebne Zadru? Zadrani su već naviknuli da nemaju fontane, a do nedavno niti javne gradske špine, no turisti koji ljeti borave u Gradu često se pitaju – zašto u gradu nema fontana, ili barem nekog »kutka za osvježenje«.
Popričali smo s glavnim gradskim konzervatorom Igorom Miletićem koji nas je poveo na putovanje zadarskom poviješću objasnivši nam zašto je Zadar od pamtivijeka poznat kao »grad zdenaca« a ne fontana.

Informatorice, mahom mlade i simpatične djevojke koje osim engleskog, govore još po nekoliko jezika, s početkom špice turističke sezone u Turističko-informativnom centru rade u smjenama, ali po cijeli dan od 9 sati, pa sve do ponoći. I turisti stalno ulaze, izlaze, razgledavaju, pitaju... Ono što je posebno zanimljivo, a što nam je otkrila voditeljica TIC-a, Martina Crnčević ima ih i koji misle da su ušli u muzej, pa pitaju koji je to muzej i koliko košta cijena ulaznice.