Izbornik hrvatskih rukometaša uoči početka SP-a: "Naravno da želimo medalju, ali moramo biti oprezni"

RIJEKA Hrvatski rukometaši, kao uostalom i ostatak konkurencije, sa specifičnim željama i ambicijama očekuju prvu utakmicu na Svjetskome prvenstvu, domaćin kojega će do 29. siječnja biti Švedska i Poljska. U dogovorima i pripremama režirane su predstave za koje se u različitim rukometnim ansamblima nadaju da će polučiti željene rezultate. Režiseri sada samo čekaju izlazak svojih glumaca na scenu, tako i onaj hrvatski, Hrvoje Horvat. Poslovično miran i staložen, odaje dojam hladnokrvnog vojskovođe, on sam, međutim, najbolje zna kako se osjeća dok čeka start Mundijala. U međuvremenu javnosti poručuje da je zadovoljan obavljenim poslom uoči prvih hrvatskih juriša na bodove na SP-u.

– Mogu reći da smo obavili dobre pripreme i da nam to daje dozu optimizma te zadovoljstva – kaže Hrvoje Horvat mlađi, sin Hrvoja Horvata Cvebe, bjelovarske igračke legende svjetskoga glasa. – No, svjesni smo i da moramo biti oprezni. Znamo što nas čeka na prvenstvu. Imamo ogromnu odgovornost, u pitanju je plasman na Olimpijske igre. Iza nas je nastup na Croatia cupu. Naravno da vlada zadovoljstvo kada pobijedite u dvjema utakmicama, ali sigurno je da postoji jedna doza opreza, jasno da promišljamo svaki dan o svemu što je pred nama. Sve oči su uprte prema natjecanju i svi jedva čekamo da prvenstvo počne.

Horvat je u stožeru okružen ljudima za koje je pun riječi hvale, a navijačima na tribinama te onima uz televizijske ekrane lijepo je uz izbornika vidjeti njegovoga prvog suradnika Ivana Balića, asa čijim igrama je Hrvatska toliko puta uspješno krčila prolaz do pobjedničkog postolja na najvećim natjecanjima.

Zajedništvo

– Da bi jedan kolektiv funkcionirao i da bi se napravile velike stvari, moramo imati i dobar tim u stručnom stožeru. Mislim da nikada nije vladala bolja atmosfera. Pogodili smo apsolutno sa svima koji su tu. Imamo fenomenalnog kondicijskog trenera, dečki ga vole, stvarno radi fantastičan posao. Tu je i Ivano o kojem ne treba trošiti puno riječi, spomenimo tek njegovo oko za detalj. Čovjek je čija svaka rečenica sigurno ima duplu težinu. Jako se dobro nadopunjujemo i surađujemo. Naši fizioterapeuti su odradili rudarski posao od jutra do mraka. Bilo je dosta problema, dosta je igrača došlo iz klubova s ozljedama i sitnim zdravstvenim poteškoćama. Sve se uspjelo sanirati. Doveli smo Martinovića do razine da može igrati. Uglavnom, u stožeru smo napravili pravi tim koji odiše zajedništvom, što je jako bitno. Isto tako su i dečki između sebe stvorili jednu homogenu grupu. To je prvi preduvjet da na Svjetskom prvenstvu napravimo velike stvari, da smo tamo kao mala obitelj, što i jesmo.

Spominjanje ozljeda u hrvatskom je taboru kao dodirivanje bolnog zuba. Zbog njih je bilo i prinudnog mijenjanja sastava za SP, Horvat se može samo nadati da je hrvatska reprezentacija ispunila bonus ove vrste pehova.

– Vrijeme je da nekako stanu ti pehovi. Zasad je situacija takva da su svi igrači s posljednjeg popisa na broju te možemo računati na cijeli roster koji je okončao pripreme. Naravno da nas to raduje.

Rukomet stalno traži puteve napretka. U modernim vremenima vrhunske momčadi traže što brži izlazak na streljačku liniju, teži se što bržoj igri koja omogućava »lake« golove. I Hrvatska nastoji igrati brzo, no izbornik u toj priči ne zaboravlja da sve počinje od obrane.

– U svijetu sve više postaje trend ta nekakva trka i sve više ekipa se posvećuje trci prema naprijed. Mi upravo tu negdje pokušavamo napraviti razliku. Želimo da nam temelj bude obrana. Taj defenzivni dio mora biti dobar i tek onda razmišljamo o trci, tek onda ide napadački dio. Ono što je sigurno i točno jest da je Hrvatska, kada je osvajala medalje, imala bedem ispred vratara, a onda je iz te granitne obrane zabijala lake golove u kontranapadima. To je mantra koju mi u reprezentaciji stalno ponavljamo, da moramo biti defenzivno najjači, da tu moramo steći sigurnost i da ćemo onda doći do lakših golova. Skinut ćemo i tako pritisak s napada. Inače, vidi se da nam je napad jako vođen od strane dva srednja vanjska igrača, ciljan i točan. Svaka akcija i gol padaju iz kolektivne igre, to me raduje jer ne volim slučajne golove. Volim uvijek znati gdje smo napali, koja je bila ideja napada. Uz to volim da napadamo s više igrača i to je dobro odrađeno u ovim pripremnim utakmicama.

Hrvatski navijači u ova tri desetljeća pamte mnoge sjajne hrvatske momčadi s mnogim zvijezdama svjetskog sjaja, sada je pred njima obnovljeni hrvatski rukometni ansambl.

Dug put

– Ovo je jak kolektiv, jedna homogena grupa. Bez obzira na to što imamo nekoliko starijih, iskusnih igrača, oni su dobro povezani s mladima koji dolaze. Prisutna je dobra energija i pravi karakter. Jako raduje kada vidimo koliko igrači ozbiljno pristupaju svakom treningu, koliko su dali od sebe. Ja vjerujem da su ti dečki svjesni situacije u kojoj se nalazi hrvatski rukomet, da jednostavno moramo napraviti dobar rezultat, ne samo zbog nas i ne samo zbog toga što želimo osvojiti medalju, već i zbog cijele situacije oko rukometa u Hrvatskoj. Klubovima je, naime, jako teško, rukomet se bori s egzistencijalnim problemima, baza je sve tanja. Jednostavno imamo veliku odgovornost. Od prijašnjih generacija preuzeli smo veliku ulogu, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, u Europi smo prepoznatljivi kao brend. Hrvatski rukometaš je jako cijenjen i to smo naslijedili od nekih prijašnjih generacija. Želimo taj status predati generacijama koje dolaze.

Vrijeme najava je pri kraju, sada na red dolaze utakmice. Prva je na rasporedu sutra protiv Egipta (20.30 sati) u skupini G, nakon čega slijede utakmice sa SAD-om i Marokom.

– Koja god da dolazi prva, ta je najvažnija utakmica. Sada smo fokusirani na Egipat, sve je tijekom ovih priprema bilo usmjereno na taj susret. Otvaranje prvenstva je jako bitno, naravno, prenose se svi bodovi pa je svaki bod jako bitan. To onda olakšava daljnji put kroz turnir. Egipat ima jako dobru i respektabilnu momčad koja je posljednjih nekoliko godina u vrhu svjetskog rukometa. Stoga zaslužuje maksimalan respekt, ali svjesni smo svoje kvalitete i snage. No, idemo korak po korak.

Put je jako dug i zahtjevan, ciljevi su visoki, a javnost poslovično ima velike rezultatske apetite.

– Unutar reprezentacije smo dogovorili svoje ciljeve. Naravno da želimo medalju, ali i da budemo fokusirani i koncentrirani na putu do ostvarenja ciljeva. Meni je bitno da mi idemo u smjeru u kojem idemo, da prepreke zaobilazimo jednu po jednu. Mislim da je to jedini pravi put, da poput nogometne reprezentacije odišemo zajedništvom i da imamo obiteljsku atmosferu. Svaki turnir nosi teške situacije, ekipa može upasti u veliku krizu, a jedino jak kolektiv i obiteljska atmosfera mogu je izvući iz toga.