Prošlo je dvadeset godina od velikog uspjeha hrvatske rukometne reprezentacije

Prošlo je 20 godina od raspleta o kojem bi se mogao snimiti film. Godinu dana prije bili su posljednji (!), 16. na Europskom prvenstvu, da bi potom postali – svjetski prvaci! Hrvatska rukometna reprezentacija upisala je 2. veljače 2003. jednu od svojih najvećih pobjeda u povijesti, nakon što je u finalu SP-a u Portugalu s 34:31 svladala Njemačku. Finalu je prethodila drama protiv Španjolske u polufinalu u kojem su se igrali produžetci. Bilo je to naše prvo, a za sada i jedino svjetsko zlato. A toliko je toga zanimljivoga u ostvarenju ovog dosega s momčadi koju je nakon kraha na EP-u preuzeo izbornik Lino Červar (osvojio je i olimpijsko zlato 2004. u Ateni).

Početak nije dao naslutiti ništa dobroga budući da je Hrvatska izgubila od Argentine. Danas takav poraz ne bi išao u kategoriju senzacije, možda ni iznenađenja, ali tada je bio na razini čuda nakon kojeg se moglo zaključiti jedino da smo toliko loši da nas je pobijedila i Argentina, koja je tada spadala u kategoriju »egzotičnih rukometnih zemalja«. Agonija se nastavila i u drugoj utakmici u kojoj su naši igrači na poluvremenu gubili od – Saudijske Arabije! Ipak, Saudijce se riješilo u drugih 30 minuta, a onda je uslijedio savršen niz, u kojem su redom padali Rusija, Francuska, Mađarska, Egipat, Danska, Španjolska i konačno Njemačka.

Šutljivi Tonči

Veliki doprinos svjetskom zlatu dao je i Tonči Valčić (1978.), jedini Zadranin koji se može pohvaliti s tim dosegom. Tada je Valčić bio igrač njemačkog Grosswallstadta, a veliku karijeru završio je 2018. u PPD Zagrebu, te je nastavio radio u stručnom stožeru toga kolektiva. Tonči, čiji je brat Josip, danas sportski direktor PPD Zagreba, također bio profesionalni rukometaša, karijeru je počeo u prvoj momčadi Zadar Gortana, za koji je debitirao sa 17 godina. U klub iz Mocira došao je 1992. s 14 godina. Odmah je ubačen u juniorsku momčad koju je vodio Zoran Zubak. Kada je tadašnji Zadar Gortan nakon godinu dana ušao u Prvu ligu Valčič je sve ozbiljnije kandidirao za mjesto u prvoj momčadi. Isticao se odličnom igrom u obrani gdje je unatoč svojoj mladosti imao veliko povjerenje trenera. Da nije bilo problema s treninzima zbog neposredne ratne opasnosti u Zadru Valčić bi ionako brz napredak sigurno još ubrzao. Najbolja sezona u zadarskom dresu bila mu je 1996./97. u kojoj je Zadar i ispao iz Prve lige. Nakon Zadra odlazi dvije godine u Medveščak, potom godinu danas u Zagreb. Tri je godine proveo u njemačkom Grosswallstadtu, četiri u španjolskoj Torrevieji, jednu u Ademar Leonu, a u ljeto 2008. potpisao je za Croatia osiguranje Zagreb za koji je igrao cijelo sljedeće desetljeće. Prirodna pozicija mu je lijevi vanjski, a po potrebi može igrati i na srednjem. Najveći uspjeh u reprezentaciji mu je upravo zlato na SP-u u Portugalu 2003., a ima i srebro sa SP-a u Hrvatskoj 2009. te s europskih prvenstava u Norveškoj 2008 i Austriji 2010.

Tonči je vrlo malo javno nastupao, do njegovih izjava se teško dolazilo i za njega se definitivno može reći da više volio »govoriti na terenu«.

– Ono što zovemo medijska pompa nikad me nije posebno privlačilo. Osoba sam koja ne voli nikakvo tako ni medijsko isticanje. Druga je stvar što sam tada, a tako i danas razmišljam, polazio od toga da javnosti i nemam što posebno reći. Bila je to borba sa samim sobom i traženje svoga puta. Ono što želim napomenuti je to da s novinarima nikad nisam ni u kakvom konfliktu. Shvatio sam da tako dalje ne mogu, da posao kojim se bavim zahtjeva i to da bude na raspolaganju medijima – izjavio je u jednom od rijetkih razgovora za Zadarski list.

Početak u Mocirama

O karijeri je rekao:

– Otac Davor je rekreativno trenirao u Mocirama i čuo je da tamo postoji rukometni klub. Budući da smo mi sportska obitelj odlučio sam i ja pokušati u sportu i to rukometu. Bilo je dosta problema s treniranjem jer je to bilo vrijeme Domovinskog rata. Bez obzira na to vidio sam da mi ide i odlučio sam u potpunosti se posvetiti rukometu. Sve se odvijalo vrlo brzo. Iako sam dosta kasno počeo s rukometom, brzo sam došao u prvu momčad Zadra, napredak je išao ubrzanim ritmom da bi se kulminacija dogodila na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 1999. godine gdje sam odigrao jako dobro. Činilo mi se da me ništa ne može zaustaviti, a da su mi granice tko zna gdje. Rukomet je u tim prvim godinama za mene bio igra u kojoj sam bio jako dobar. Kad su stvari krenule ozbiljnijim tijekom nastali su problemi i moja razočaranja.

Dotaknuo se i Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009.

– Nadali smo se medalji prije SP-a i prije da me netko pitao o srebrnoj medalji odmah bih prihvatio srebro. Drugo mjesto je odličan rezultat i nemamo razloga biti nezadovoljni. Opet, uvijek će nas pratiti taj poraz od Francuske. Bilo bi sjajno da smo u svojoj domovini postali svjetski prvaci. To se nije dogodilo, ali naš je narod pokazao da cijeni i drugo mjesto tako da smo i mi kao igrači odmah zadovoljniji. Možda smo u natjecanje krenuli malo bojažljivo, nismo imali dovoljno samopouzdanja i nismo zapravo znali koja je naša stvarna vrijednost. Bilo je i još nekih manjih problema s ozljedama poput one s kojom se mučio Ivano Balić i sve je to utjecalo na tijek priprema. Kad su počele utakmice vidjeli smo da možemo, igrali smo sve bolje i zato ostaje mala tuga što medalja na kraju nije bila zlatna.

Atena 2004.

Hrvatska je 2004. bila zlatna na Olimpijskim igrama u Ateni. Bez Valčića u momčadi.

– Jako mi je žao što nisam sudjelovao u osvajanju olimpijskog zlata 2004. Na to danas gledam kao na razdoblje u kojem nisam imao visoko mišljenje o sebi, mislio sam da u onakvoj formi u kakvoj sam tada bio reprezentaciji ne mogu pomoći u Ateni.

Put do zlata

Prvi krug: Hrvatska – Argentina 29:30, Hrvatska – Saudijska Arabija 25:18, Hrvatska – Rusija 28:26, Hrvatska – Francuska 23:22, Hrvatska – Mađarska 30:29. Drugi krug: Hrvatska – Egipat 24:23, Hrvatska – Danska 33:27. Polufinale: Hrvatska – Španjolska 39:37. Finale: Hrvatska – Njemačka 34:31.

Finale SP-a 2. veljače 2003.

HRVATSKA                     34

NJEMAČKA                     31

HRVATSKA: Matošević, Šola, Kaleb 2, Sulić 4, Jović 3, Lacković 4, Zrnić, Dominiković 1, Džomba 8, Valčić 1, Goluža 3 (2), Špoljarić, Metličić. Izbornik: Červar.

NJEMAČKA: Fritz, Ramota, Hens 4, Dragunski 1, Immel 1, Schwarzer 3, Petersen, Weber, Baur 8 (5), Zeitz 2, Jensen, Stephan 2, Kermann 7 (1), Rose 3. Izbornik: Brand.

Sedmerci: Hrvatska 3 (3); Njemčka 9 (7).

Isključenja: Hrvatska 14 minuta; Njemačka 6 minuta.