Uspjeh reprezentacije u Katru ponovno je pokazao da je Hrvatska mala zemlja za velike uspjehe

ZAGREB  Suhe brojke govore da je hrvatska nogometna reprezentacija od 1994. godine, odnosno otkada igra natjecateljske utakmice pod kapom FIFA-e i UEFA-e, sudjelovala na šest od sedam svjetskih prvenstava, što samo po sebi predstavlja ogroman doseg za zemlju čija je populacija od 1991. do 2021 spala sa 4.784.265 na 3.871.833. Kada se tome dodaju dvije brončane i jedna srebrna medalja, postaje savršeno jasno da se radi o fenomenu globalnih razmjera.

Netom okončano Svjetsko prvenstvo samo je dodatno potvrdilo da Hrvatska u nogometu zaslužuje maksimalnu razinu poštovanja i uvažavanja. Katar je donio drugu uzastopnu medalju na najvećoj mogućoj pozornici, a to je nešto o čemu gomila većih zemalja može samo sjetno maštati, uz ljubomorno omalovažavanje tuđih uspjeha.

Neumoljive brojke

Krajem prošle godine, u trenutku kada je izborena viza za Mundial, Zlatko Dalić je postao jedini izbornik Hrvatske s tri plasmana na velika natjecanja, a samim time i najuspješniji u povijesti. Naravno, svatko o njemu može misliti što god želi, ali brojke su neumoljive. Dalić je u nešto više od pet godina svog izborničkog mandata dohvatio svjetsko srebro i broncu, osminu finala Europskog prvenstva i završni turnir Lige nacija, koji je na rasporedu sredinom lipnja iduće godine.

Pri tome se ni slučajno ne smije zanemariti činjenica da je nakon svakog uspjeha u prvi plan gurao svoje štićenike. Savršeno je jasno da je u proteklih pet godina na raspolaganju imao sjajne nogometaše, ali u sličnoj, možda čak i boljoj situaciji nalazili su se izbornici zemalja puno jače nogometne tradicije pa nisu stigli ni blizu pobjedničkog postolja.

Osim toga, Dalić je svoj mandat obilježio bezbolno provedenom smjenom generacija. Preciznije, u momčadi koja je otputovala u Katar ostala su samo osmorica igrača sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Takvu promjenu osjetile bi i zemlje s puno većom bazom igrača, a Hrvatska se kući opet vratila s medaljom.

Dobitna formula

Uz sve navedeno, u obzir treba uzeti i još uvijek prisutne probleme s napadačem i desnim krilom. Iako na tim pozicijama morao dosta improvizirati, Dalić je uspio pronaći dobitnu formulu s igračima koje je imao na raspolaganju. Zapravo, u Rusiju je vodio samo dva igrača iz HNL-a, a sada je takvih bilo šest, s time da je njihov doprinos ovoj bronci itekako opipljiv.

Posebno poglavlje u toj priči bez ikakve dvojbe predstavlja eliminacija Brazila u četvrtfinalu. Dok je ogromna većina svjetske populacije sklone nogometu smišljala nove hvalospjeve za prvog favorita Svjetskog prvenstva, nadajući se južnoameričkom klasiku u polufinalu, Hrvatska pripremila veliku senzaciju. Da je sve stalo na toj utakmici, Dalić i njegovi štićenici zaslužili bi svoje mjesto u sportskoj besmrtnosti.

Dvije medalje na zadnja dva Mundiala definitivno su potvrdile Hrvatsku kao konstantu u svjetskoj sceni. Budućnost, pak, nudi jednako svijetle tonove jer spomenuti završni turnir Lige nacija otvara novu priliku za potvrđivanje zasluženog statusa nogometne velesile vrijedne maksimalne razine poštovanja i uvažavanja.