Utorak, 7. veljače 2023

Weather icon

Vrijeme danas

0 C°

Iz porodice ljubičica

Vrt i terasa i zimi mogu biti puni boja: maćuhice blistaju i bez sunca

Autor: Jelena Sedlak

18.01.2023. 07:49
Vrt i terasa i zimi mogu biti puni boja: maćuhice blistaju i bez sunca

Foto: iStock

Možemo ih saditi i u jesen ili ranu zimu, kada biljke imaju dovoljno vremena da razviju korijen i ojačaju



Maćuhice spadaju u porodicu ljubičica i imaju mnogo podvrsta i formi, veoma su raznolike po veličini, ali i po boji cvjetova.



Lagane su za uzgoj i vrlo otporne na zimu, pa se savjetuju i potpunim početnicima u hortikulturi. I u prirodi rastu bez ljudske brige, i to najčešće podvrste: Viola tricolor subsp. arvensis s manjim, bijelo-žutim cvjetovima, i Viola tricolor subsp. vulgaris s većim ljubičastim cvjetovima.




Dekorativnija vrsta koju često srećemo u našim vrtovima je Viola tricolor subsp. hortensis (Viola wittrockiana) s raznobojnim cvjetovima. Često se međusobno križaju, pa otuda i njihova velika raznolikost.


Čak i u pogledu dugovječnosti se dosta razlikuju, pa mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje ili kratkotrajne trajnice. Cvjetaju od svibnja do rujna, ali njihovi cvjetovi su najraniji i ostaju do kasne zime jer su vrlo otporne na hladnoću.


I inače su vrlo ne zahtjevne biljke, pa i u pogledu mjesta na koje se sade. Dobro uspijevaju i na osunčanom terenu i u polusjeni, ali ne vole vlažno tlo, već rahlo i dobro drenirano.


Maćuhice se najčešće razmnožavaju sjemenom, i to krajem kolovoza ako ćemo ih saditi zimi, ili do sredine svibnja u vrtu. Nakon sjetve, sjeme se pokrije tankim slojem sipke zemlje i folijom koja održava vlažnost površinskog sloja.


Skida se kada počnu nicati, što traje tjedan-dva, na temperaturi od 15 do 20ºC.



Što je toplije, to više treba paziti da se ne osuši površinski sloj zemlje jer tada neće nicati. Nakon što maćuhice niknu, treba im sniziti temperaturu na oko 10ºC. Mogu se presaditi u pojedinačne posudice kada imaju tri listića.


Dobro ih je pincirati, odnosno zakinuti vrhove, kako bi se bolje razgranale i samim tim više cvjetale. Nakon mjesec do mjesec i pol dana, maćuhice se mogu posaditi na stalno mjesto.


Mogu se razmnožiti i reznicama čime se dobivaju istovjetne boje cvjetova. Reznice se uzimaju tijekom svibnja i lipnja, trebaju imati tri čvora i sade se na dubinu od pola cm. Treba ih svaki dan zalijevati otprilike mjesec dana. Ovako razmnožene, maćuhice će procvjetati krajem ljeta i tijekom jeseni.


Ako razmnožavanje reznicama obavimo poslije lipnja, nove biljke će cvjetati sljedeće godine u proljeće. Ako se odlučimo kupiti gotove biljke, obratimo pažnju na njihove listove koji moraju biti jarko zeleni, a biljka puna cvjetnih pupoljaka.


Možemo ih saditi i u jesen ili ranu zimu, kada biljke imaju dovoljno vremena da razviju korijen i ojačaju, ili u rano proljeće, već krajem veljače, što je manje dobar izbor. Sadimo ih na razmak 20 do 30 cm.


Pri zalijevanju ne smijemo močiti lišće. Precvjetale cvjetove treba odstranjivati, a ako se pokaže potreba, cijelu biljku treba skratiti za 15 cm, pa će dulje cvjetati.



Postoje i viseće maćuhice koje su naročito dekorativne na terasama i balkonima, u posudama i košarama, duž staza i drvoreda.


Maćuhice su prava poslastica za puževi i lisne uši, pa ih treba držati pod kontrolom.


Od bolesti na maćuhicama su najčešće pepelnica, plijesan, trulež korijena, virus mozaika krastavca i pjegavost lista, ali ako ih ne držimo u prevlažnim uvjetima i ako im osiguramo dobru drenažu, ostat će nam zdrave.