cetiri kantuna

Utorak, Srpanj 9, 2019 14:35 1

Doista što se događa kad ovi naši papkari doslovno shvate narod kao zdravo za gotovo političko - državno tkivo, a ne kao povijesno – kulturni pojam, društvo s moralnim i etičkim zasadama. Što se onda dešava? Nekakva REALPOLITIKA. Politika uglavnom korita mladih prasaca. Gdje je na dnu ispražnjena korita ostalo nešto spirina koje se i dalje kusaju sve dok jezik ne otkine caklinu dna. Stružu li ga stružu. Gdje god taknu proračuni, izračuni, privrede, uglavnom stečajne uprave..

Utorak, Lipanj 25, 2019 10:52 1

Ova zemlja plod je stvarnosti branitelja, stvarnosti, kojoj povijesna bojažljiva obrada nije ni do koljena. Priče i crtice o događaju tome, kao i u svim predhodnim, doista se ne mogu usporediti sa stvarnošću propadanja svih ideala Garde hrvatske. U ratu domovine nitko ali baš nitko više od Garde želio nije da Hrvatska pobjedi. Nitko ko Garda ne pati zbog tragike, u hrvatskoj sudbini danas. Pokušavam dokučiti tu sudbinu. Jer ratnika su hrvatskog oči izvor, ne samo ogledalo domovine.

Utorak, Lipanj 11, 2019 13:53

Vrijeme izbljeđuje sjećanja. Jedan dvor, konji, karovi, kokoši, stara  murva i jedan čovjek koji lijepi dašćice istesane od te murve pod njom.  Opsjednut glazbom. Gradi svoju prvu gitaru. Mulci, crni od soka što  curio im je niz usnice, na murvi gledali su u njega onom nehajnom  dječjom zainteresiranošću. Sad ih oboje vidim istodobno. Loča i gitaru.  To ne biva kao da je gitara od murvina drveta, prije bih rekao da je to  neka magija... Loća i strasti njegove da je načini.

Utorak, Lipanj 4, 2019 14:09

Za njega su sjećanja - i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i  Branitelji. U ratu i miru, za  njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni  su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima  se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo  svojstvenim ponosom. Često se je pitao..

Utorak, Svibanj 28, 2019 17:18

Vojsko postrojena što si dvadeset osmog svibnja bila. Krv pobjednička  koja se zemljom Hrvata dragovoljno lila. Pobjednička u vatri i željezu.  Pobjednička u jamama i pepelu. Pobjednička u mukama. Pobjednička u  smrti... Pobjednička u onom ledenom pogledu ukočenih lica. U nebo  gledala si. Krv naših gradova.. krv naših ulica... Tekla si  kao Drava... Kao  Sava.. kao Dunav što silu, nadu ne gubi... Velika si bila .. Vojsko  pomirenih Hrvata Ljudi. Duboka rano kao More.

Srijeda, Svibanj 22, 2019 11:32

Bože prosvjetli im pamet.. omekšaj te tvrde kože... Proljeće je bilo..  proljeće.. kad se onoliko jama Hrvatima napunilo... Već zaboravivši one  sjene. Sad kažu zabranjeno je slaviti pogubljene... Smijući se horda je  opet išla pokazujući prstom. Na Mene. "Gle zločinca što se otima... Ne  da se... Svjedoči.. a vezali smo ga žicom.. izvadili oči... Probili im bubnjiće.. učinili ga nevidljivim.. taj narod Hrvata. A to  sjeme opet niče... Iz  svih tih tisuću šesto pobrojenih jama..

Utorak, Svibanj 14, 2019 15:29 1

Ušli su tog dana u mjesto godine devedeset prve... Kažu  Topusko...  Oskvrnuli crkvu, oltare. Ušli su četnici i JNA onako kako ta vojska šesta  u Europi zna. Razderali svete knjige, popljuvali trideset mrtvih branitelja... Iscijepali ih kundacima i nogama... Zapalili sve što bi moglo  izazvati sjećanje. Ili bolje reći što bi na njih moglo baciti prokletstvo. Jer  Patrijarh im onaj "veliki" što blagoslovi oružje njihovo reče kako katolika s tog prostora nestati mora.

Utorak, Travanj 23, 2019 14:55

U Mjestu onome koje nastalo je po zagovoru Vladarice Neba, kasnije  i  Loreta. Kažu uz pomoć Nadbiskupa onog koga Zmajević su zvali. Bokeljana što hrvatsko sjemenište u Zadru utemelji. Godine one u Gospodina 1727. Uz more tamo podno Preparandije stoji Zdenac Fontana...  Izvor vode mjesta Onoga. „Fonte Hoc in vitreo Ludit nunc Candida  Nais in QvoLucebat AMARA Privs.

Utorak, Travanj 16, 2019 17:29

Rekoše jučer da se Jasenovac s Blajburgom usporediti ne može. Kao  da ljudi nemaju iste kože. Kao da krv svima ista nije. Valjda crvena.  Teško da ću znati. Meni je pustili nisu... Mene je na grudima stiskala  mati, kad su nas u okno rudnika slovenskoga utjerali... Ona se pitala ne  radi li se o šali. Bila sam jedno dijete od dvjesto, kažu, tristo tisuća Hrvata.. koje ubili su nakon rata. Ustvari imaju pravo doista Jasenovac i  Blajburg nisu isto. Ovih naših jama ne zna se broj...

Utorak, Travanj 9, 2019 19:15

1903 Nestali... Govorio je, sjedeći na kamenu koji sličio je na ostatak  nekog oltara. Suton se spuštao na Forum. Poema je svuda naokolo,  Njegov glas prolazio je postrojenim redovima sinova Oluje... Kao maestral rivom što prati šetača onako nakratko, a onda.. stiša se.. utihne…  Nestane. Poema je odasvud okolo. Poema jednog vremena. Nestala u  vjetru.. ko pero laka odnešena, galeba nemirna.. slobodnjaka. Kao i sve  što nosi u našim životima vrijeme.