DANI DOMOBRANSTVA Kotlar: Domobranske postrojbe ravnopravno su sudjelovale na svim ratištima

U organizaciji 7. Domobranske pukovnije obilježeni su Dani domobranstva, 150. obljetnica utemeljenja kraljevskog hrvatskog domobranstva 1868.-2018. i 100. obljetnica prosinačkih žrtava 1918.- 2018.
Svečano obilježavanje ovih dana započelo je u jutarnjim satima polaganjem vijenaca na centralnom križu Gradskog groblja Zadar te svetom  misom u crkvi sv. Šime, a završeno je  u koncertnoj dvorani Kneževe palače tribinom  na kojoj je prikazan film o domobranstvu u Domovinskom  ratu "Hrvatski domobrani u obrani imovine" autora Edija Mudronje te  izlaganjem dr. sc. Tade Oršulića na temu Hrvatsko domobranstvo kroz  povijest i umirovljenog brigadira Danijela Kotlara koji je govorio o domobranstvu u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Osnivanje Narodne zaštite
Kotlar je uvodno istaknuo kako je 15. ožujka 1991. godine osnovana  Narodna zaštita u Republici Hrvatskoj koja je ubrzo postala jedinstveni i  organizirani oblik otpora na cijelom teritoriju RH.
– Narodna zaštita ustrojila je vlastitu službu motrenja i obavješćivanja,  a potom je organizirana samostalna neprekidna radioveza i osposobljene postrojbe kako bi što učinkovitije obavljali svoju dužnost. Velika uloga  Narodne zaštite pokazala se u blokadi prometnica, mostova i željezničkih pruga, zatim u držanju straža i čuvanju objekata i ustanova od vitalne važnosti, a jedan od osnovnih zadataka koji je Narodna zaštita  imala bio je opsada i osvajanje vojarni JNA, kazao je Kotlar dodajući kako je zauzeto više od četrdeset vojarni i skladišta.
Podsjetio je na sporazum o potpunom primirju koji je uz posredstvo  Cyrusa Vancea potpisan između predstavnika RH i JNA u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine i koji je podrazumijevao deblokadu vojarni kako bi  se JNA povukla iz Hrvatske, kao i primjenu mirovnog plana, odnosno  dolasku UN-ovih snaga u Hrvatsku.
– Mirovni plan potpisan je u Ženevi 23. studenog 1991. godine. Potpisali su ga prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, predsjednik Srbije Slobodan Milošević i general JNA Veljko Kadijević, uz posredstvo predstavnika UN-a i EU, što je bio preduvjet za međunarodno priznanje Hrvatske. Cilj Vanceova plana bio je razdvajanje sukobljenih strana i demilitarizacija područja na koja su došle mirnovne snage UN-a UNPROFOR.  Također, podrazumijevalo se i raspoređivanje UNPROFOR-a na okupirano područje i zaštita tamošnjeg stanovništva te povlačenje JNA s njega,  stavljanje teškog naoružanja JNA pod nadzor UN-ovih snaga te povrat  prognanika u svoje domove, kao i uspostava lokalne vlasti na ovim područjima, no UNPROFOR to nije ispunio, kazao je Kotlar dodajući kako  su JNA i srpski pobunjenici nastavili s maltretiranjem, ubijanjem i protjerivanjem hrvatskog stanovništva na okupiranim područjima.

Mirovni plan
Naveo je kako je odluka o osnivanju domobranskih postrojbi donesena 24. prosinca 1991. godine, čime je domobranstvo obnovljeno i postalo posebni dio Hrvatske vojske kao pričuvni sastav pod jedinstvenim  sustavom zapovijedanja, na čijem je čelu bio general Zvonimir Červenko, a napomenuo je kako je ujedno propisano i da se vojni obveznici,  pripadnici odreda Narodne zaštite koji nemaju ratni raspored,  prevode u  postrojbe domobranstva, dok ostali ostaju. Dodao je kako je odlukom  ministra obrane Gojka Šuška  27. srpnja 1992. godine imenovano zapovjedništvo 7. domobranske pukovnije koje je potom pokrenulo osnivanje  postrojbi od uglavnom već provjerenih boraca iz drugih postrojbi. Kotlar  je istaknuo kako je osnovni cilj domobranskih postrojbi bio preuzimanje  prve crte obrane od rasformiranih postrojbi, kao što su bile 159., 134. i  169. brigada ili onih preustrojenih u taktičke grupe poput TG 112. brigada, mirna reintegracija okupiranih područja, ulazak u okupirana sela i  povrat prognanika, odnosno hrvatskog stanovništva.
– Pripadnici postrojbi morali su biti vojni obveznici s okupiranih područja ili iz mjesta koja su bila na prvoj crti bojišnice, a popunjavale su  se po teritorijalnom kriteriju uglavnom iz rasformiranih i preustrojenih  postrojbi. Odlukom hrvatskog državnog vodstva na čelu s dr. Tuđmanom krenulo se u provedbu VRO ograničenog dometa i s glavnim ciljem  ponovnog prometnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, a tada su prvi  put domobranske postrojbe sudjelovale u izvođenju borbenih zadaća.  Cilj je, dakle, bio osloboditi Novsko ždrilo i zračnu bazu Zemunik te uspostaviti promet na pravcu Karlobag- Maslenica – Zadar, kazao je Kotlar  podsjećajući na VRO Maslenica tijekom koje je s Južnog bojišta povučena 4. gardijska brigada te raspoređena na šire zadarsko područje,  dok je 7. DP bila raspoređena na položaj Novsko ždrilo – Zrilići gdje je  čuvala i utvrđivala bojišnicu, prihvaćala postrojbe i sudjelovala u izviđanju okupiranog područja, dok je 54. DP bila raspoređena na područje Starigrad – Seline zajedno s TG 112.

Uloga u VRO Maslenica
Iznio je i podatak kako su 53. i 55. DP bile raspoređene u zaleđe Biograda i Pirovca, 113. brigada na područje Suhovare – Poličnik, a SJ MUP-a  na područje Velebita. Dodao je kako su u VRO Maslenica sudjelovale i SP  GSPV-a i MOMP Ugljan, što je u ukupnom broju činilo 3950 pripadnika s  hrvatske strane, dok je neprijatelj imao 4400 pripadnika. Kao postignuća  domobranskih postrojbi Kotlar je izdvojio to što su se one ubrzo nakon  ustrojavanja, s ciljem da sudjeluju u mirnoj integraciji s pasivnim borbenim zadaćama, ubrzo preustrojile u operativne borbene postrojbe koje  su rame uz rame s HV-om sudjelovale na svim ratištima, a naglasio je i  kako su imali važnu ulogu u prihvatu novih postrojbi i njihova uvođenja  u bojišnicu, pri orijentaciji na terenu, ispomoći u logistici i držanju crte  bojišnice i drugome. Istaknuo je i kako je 7. Domobranska pukovnija, na  čijem je čelu on bio, samostalno držala pet sektora obrane   zadarskog  kraja Također, naveo je i kako su tijekom Domovinskog rata formirane  ukupno 134 domobranske postrojbe, od čega 38 pukovnija, 75 bojni i 32  satnije.
– Kroz 7. Domobransku pukovniju prošlo je oko pet tisuća branitelja, a  35 ih je položilo život na oltar domovine, dok ih je više od stotine bilo ranjeno. Novim ustrojem 1998. godine 7. domobranska pukovnija je ukinuta, kao i domobranstvo kao dio Oružanih snaga RH, zaključio je Kotlar  te je izlaganje završio citirajući nazočnog general-bojnika Mladena Fuzula koji je kazao kako je 7. Domobranska pukovnija Zadar bila najbolje  organizirana pukovnija u sklopu OSRH pa da stoga ne čudi što je mnogi  smatraju kamenom temeljcem vojske koja je izrasla iz Domovinskog rata.
Dr. sc. Tade Oršolić osvrnuo se na prve domobranske postrojbe u sklopu vojske Austro-ugarske monarhije pa sve do konca Drugog svjetskog  rata. Kazao je kako su ustaške postrojbe kao dio domobranstva oformljene da bi bile ispomoć, no da su pod vodstvom Ante Pavelića prerasle u  nešto što su bile Hitlerove SS jedinice u Njemačkoj.