Djeca s poteškoćama hvataju korak s drugim učenicima

Jednom prilikom, dok sam u ovoj školi radila na zamjeni, predavala sam upravo razredu u koji ide moj učenik i vjerujem da je to razlog zbog kojeg je on odmah bio otvoren prema meni kad sam počela raditi kao njegova pomoćnica. Mislim da mu je puno olakšalo to što me poznaje, pa smo se vrlo brzo “našli” i čini mi se da danas ne bismo ni mogli drugačije funkcionirati, ističe Ivana

Projekt Grada  Zadra koji podrazumijeva  uvođenje osobnih pomoćnika  u nastavi za djecu s poteškoćama u razvoju, a koji je  realiziran prošle godine, nastavljen je i u ovoj školskoj  godini. Podsjetimo, naime, da  je posredstvom javnog poziva  za prijavu kandidata za izvršitelje posla osobnog pomoćnika u nastavi za učenike  sa senzoričkim i motoričkim  teškoćama u gradskim osnovnim školama odabrano 17 pomoćnika i svakome od njih je  pridružen po jedan učenik.
Ugovor o djelu
Poznato je i to da su prednost u odabiru izvršitelja  imale osobe s područja grada  koje studiraju ili su završile  studij na edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, kao i  druge studije koji omogućuju  rad u školama, kao što su,  primjerice, učitelji razredne ili  predmetne nastave. Naravno,  natjecati su se mogli svi zainteresirani sa završenim četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem, jer pojedinim učenicima koji se  zbog svog invaliditeta otežano  kreću za pomoć treba isključivo fizička snaga druge  osobe, a ne i stručnost. Poznato je i to da su svi pomoćnici  angažirani na temelju ugovora o djelu, a studenti na  temelju volonterskog ugovora  posredstvom studentskog servisa te da Grad sudjeluje u  financiranju na način da za  sve pomoćnike plaća doprinose. Naknada za osobne pomoćnike iznosi 17 kuna po  satu, a oni rade četiri sata  dnevno.
U ovaj su projekt uključene  gotovo sve zadarske osnovne  škole i to OŠ Bartula Kašića,  OŠ Šime Budinića, OŠ Petra  Preradovića, OŠ Stanovi, OŠ  Šimuna Kožičića Benje, OŠ  Zadarski otoci te OŠ Krune  Krstića u kojoj smo razgovarali s dvije tamošnje osobne  pomoćnice u nastavi.
Riječ je o Ivani Prpić,  26-godišnjoj učiteljici razredne nastave koja od ove školske godine svakodnevno pomaže učeniku četvrtog razreda s višestrukim teškoćama u  razvoju te Ani Gudelj, 27-godišnjoj ekonomistici, koja, s  obzirom da poznaje znakovni  jezik, s gluhom učenicom osmog razreda svakodnevno radi kao njezin obrazovni prevoditelj.
Bliskost
– S obzirom na to da sam  završila studij razredne nastave te da sam dugo radila na  zamjenama i da mi je bilo jako  teško pronaći stalni posao  odlučila sam se prijaviti za rad  kao osobni pomoćnik u nastavi. Jer, osim što je ovo za  mene jedno jako vrijedno iskustvo, obožavam rad s djecom i naposljetku, radim u  struci, kazala je Ivana, naglasivši da je, imajući na umu  da je rad s jednim djetetom s  poteškoćama u razvoju puno  teži od rada s cijelim razredom ostale djece, ovom angažmanu pristupila s potpunom predanošću i spremnošću na prepreke s kojima će  se možda susresti.
Zahvaljujući tome je, kako  kaže, uz svojeg učenika i sama  jako puno naučila, a s obzirom  na specifičan način rada, danas se među njima razvila  svojevrsna bliskost, drugačija  od one koju jedna učiteljica  može uspostaviti sa svojim razredom.
– Jednom prilikom, dok sam  u ovoj školi radila na zamjeni,  predavala sam upravo razredu  u koji ide moj učenik i vjerujem da je to razlog zbog  kojeg je on odmah bio otvoren  prema meni kad sam počela  raditi kao njegova pomoćnica.  Mislim da mu je puno  olakšalo to što me poznaje, pa  smo se vrlo brzo “našli” i čini  mi se da danas ne bismo ni  mogli drugačije funkcionirati,  ističe Ivana, navodeći da s  ovim dječakom radi svaki njegov radni dan pomažući mu,  prije svega, u usmjeravanju  pažnje, potiče ga na rad te s  obzirom da sporije čita i piše,  pomaže mu u svladavanju svakodnevnog gradiva.
Ovaj je posao, kako kaže,  ispunjava, a osobito joj zadovoljstvo predstavlja kad vidi  da je njezin učenik sretan i da  mu školske obveze nisu više  nepremostive prepreke, zbog  čega u potpunosti podržava  ovaj projekt.
– Zahvaljujući ovom projektu danas je uvelike olakšan  rad i učiteljima i djetetu s bilo  kakvim poteškoćama, kao i  njihovim roditeljima, a za nas  pomoćnike predstavlja jedno  veliko iskustvo. Ponekad je  teško raditi, ali s obzirom na  prirodu mojeg zvanja, nisam  se susrela ni s čim što nisam  očekivala, nisam bila nespremna, kaže Ivana.
Prevoditeljica  znakovnog jezika
Njezina kolegica Ana je  potpuno drugačijeg zvanja, ali  jednake su u nakani da pruže  pomoć učenicima. Ana je, naime, jedna od ukupno dvije  osobe u Zadarskoj županiji  koje rade kao prevoditelji  znakovnog jezika, a s ovom  učenicom radi od početka  provođenja projekta osobnih  asistenata u nastavi.
– S obzirom na to da su moji  roditelji gluhi, ja oduvijek  znam znakovni jezik, jer morala sam ga znati da bih pomogla njima. Zbog toga sam  tijekom cijelog svog života pomagala gluhima, a danas sam  aktivna u Udruzi osoba  oštećenog sluha gdje radim  kao prevoditelj za sve članove.  Zato nisam dugo razmišljala  da se prijavim za sudjelovanje  u ovom projektu, priča Ana,  navodeći da s obzirom da je  djevojčica s kojom radi potpuno zdrava, pametna i bistra  te da nema nikakvih poteškoća u učenju, sebe ne voli  nazivati pomoćnikom u nastavi nego njezinim obrazovnim prevoditeljem.
Također, navodi da ova  učenica bez nje ne bi mogla  funkcionirati, jer ona joj prevodi baš sve, od predavanja  nastavnika do razgovora kolega, što joj maksimalno  olakšava svakodnevicu. Zato  Ana ima veliku želju sa svojom učenicom nastaviti raditi i  u srednjoj školi, u koju će  krenuti ove jeseni, a što je za  sad vrlo teško izvedivo jer to je  pitanje potrebno usuglasiti i s  određenom školom i s lokalnim jedinicama. S obzirom na  to da je u školama jako puno  gluhe djece, a prevoditelja jako malo, u cijeloj Hrvatskoj ih  je danas manje od 30, Ana  navodi da će ubuduće raditi i  na tome da se u škole, barem  kao izborni predmet, uvede  učenje znakovnog jezika.
 

Pohvale učiteljica

Da je projekt uvođenja osobnih asistenata u nastavi  uvelike olakšao školsku svakodnevicu i rezultirao  višestrukom dobiti za sve, odnosno učitelje, djecu i  roditelje, potvrdile su i dvije učiteljice OŠ Kruna Krstića,  Marina Bajlo i Marijana Matek Kozulić. Razred učiteljice Marine pohađa učenik kojemu je pomoćnica u  nastavi Ivana Prpić, a za kojeg učiteljica kaže da, za  razliku od početaka, danas redovno gradivo svladava  gotovo jednako kao ostatak razreda.
– On od početka radi po prilagođenom programu i  moram reći da su u prvom razredu za njega prognoze  bile loše i da sam se pribojavala. No kroz cijeli prvi  razred s njim su povremeno radili volonteri i ja sam  tada spoznala da je osobna pomoć za njega prijeko  potrebna. Vidjela sam da s njim netko mora konstantno  raditi, a s obzirom na to da ih je u razredu 24, to nisam  mogla biti ja. U drugom razredu sam također dobila  pomoć volontera, a u trećem i osobnu pomoćnicu, da  bi nam u četvrtom razredu stigla Ivana, priča Marina,  ističući da njezin učenik danas uspješno svladava  gradivo, zadovoljan je i on i njegovi roditelji, a  zahvaljujući Ivani, učiteljica se može posvetiti ostatku  razreda.
Isto je potvrdila i učiteljica Marijana, čiji četvrti  razred pohađa djevojčica s motoričkim poteškoćama.
– U početku je bilo jako teško raditi, a posljednje  dvije, od kad imamo pomoćnike, svi smo zadovoljni.  Ovaj je projekt uistinu odlična ideja i treba ga poticati i  boriti se da opstane, zaključila je učiteljica Marijana.