Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

EPIDEMIJE I PANDEMIJE Mjesto za oboljele od kuge na Ošljaku i danas zovu lazaret

05.02.2021. 15:07


Na nedavnoj Noći muzeja posebnu je pozornost privukao Arheološki muzej Zadar. Naime, itekako aktualno i zanimljivo bilo je slušati o bolestima zbog kojih se mijenjao svijet, odnosno o epidemijama i pandemijama kroz povijest.
Dr. sc. Kornelija A. Giunio, muzejska savjetnica, govorila je o povijesti s posebnim naglaskom na bolesti koje su obilježile pojedina razdoblja.
Imajući na umu staru izreku kako je povijest učiteljica života, nameće se pitanje što možemo naučiti iz prethodnih epidemija i pandemija. Stoga nam je dr. Kornelija A. Giunio otkrila neke od zanimljivosti skrivenih u povijesne knjige i arheološke nalaze.


Što Vas je potaknulo na predavanje ove tematike?
Na ovu temu potaknulo me aktualno stanje. Naime, nakon što je objavljena tema ovogodišnje, šesnaeste Noći muzeja, »Zadaće muzeja u uvjetima krize«, i kako će se manifestacija uglavnom održavati na digitalnoj razini, pala mi je na pamet ideja ispričati priču o epidemijama i pandemijama kroz povijest. Priča je emitirana prvi put u samoj Noći 29. siječnja 2021., ali može se i dalje pronaći na YouTube kanalu Arheološkog muzeja Zadar.


Sjedilački način života kao katalizator




Kad se i zašto javljaju epidemije i pandemije?
Smatra se da su zarazne bolesti, a kasnije i pandemije, napredovale početkom sjedilačkog načina života. Naši preci manje su se kretali, počeli su uzgajati životinje i živjeti na jednom mjestu te tako postali meta bolesti. Naime, udomaćivanje životinja i život u njihovoj blizini omogućio je uzročnicima da prijeđu s jedne vrste na drugu i zaraze ljude. Mnoge od bolesti posljedica su samog razvitka civilizacije. Pojavom većih gradova, trgovačkih puteva i povećanim kontaktom s različitim ljudima, životinjama i različitim ekosustavima, pojava pandemija postajala je sve veća.


Kako se razvila, primjerice, atenska kuga i koliko je ljudi stradalo?
Jedna od najranijih nama poznatih epidemija bila je atenska kuga koja je opustošila klasičnu Atenu od 430. do 426. god. prije Kr., tijekom Peloponeskoga rata. Peloponeski rat trajao je od 431. do 404. god. prije Kr., a ratovalo se za prevlast u Grčkoj. Vodio ga je Peloponeski savez pod vodstvom Sparte protiv Atičkoga pomorskog saveza pod vodstvom Atene. Na kraju je Atena bila prisiljena na predaju, a političko vodstvo u Grčkoj preuzela je Sparta. Od bolesti je umrlo 75 do 100 tisuća ljudi unutar zidina Atene koju su tada u obruču držali Spartanci, a bolest je vjerojatno prodrla kroz luku Pirej došavši brodovima s Istoka. Bolest je zahvatila samo atensku populaciju, nije se prenijela na okolna područja, ali imala je svakako razorni učinak na veliku Atenu, usmrtila je i Perikla, velikog atenskog državnika, govornika i vojskovođu. U medicinskom smislu, premda se bolest tradicionalno naziva kuga, ipak je vjerojatno bila riječ o pjegavom ili trbušnom tifusu ili hemoragijskoj groznici.


Kako su vojnici prenijeli Antoninsku kugu i kako je došla do Zadra?
Rimsko je Carstvo najviše pogodila Antoninska kuga, pandemija zarazne bolesti, za koju povjesničari vjeruju da je riječ o velikim ili malim boginjama, koja je pogodila Carstvo u periodu od 165. do 180./190. godine. Vjeruje se da se bolest prvo pojavila kod Huna te se preko germanskih plemena prenijela rimskim trupama koje su je širile po cijelom Carstvu.
170. god. tzv. Antoninova kuga poharala je i Zadar, colonia Iulia Iader, i okolicu. Bolest se širila preko vojske, trgovačkim putevima…


Kult Apolona u Zadru


Mogu li mumije poslužiti kao dokaz bolesti?
Postoje pretpostavke o postojanju virusa boginja još u starom Egiptu. Zamijećeno je na trima mumijama iz XVIII. i XIX. dinastije (16. – 12. st. prije Kr.), koža prekrivena lezijama nalik na osip koji uzrokuju boginje. Tako i na poznatoj mumiji egipatskog faraona Ramzesa V., koji je umro 1157. god. prije Kr. Smatra se da je faraon umro od akutne bolesti u dobi od 40 godina. Na njegovoj se koži mogao zamijetiti osip koji nalikuje onom kod boginja.


Kako se razvio kult Apolona u Zadru?
U blizini izvora na Kolovarama u rimskom Zadru, gdje se i danas nalazi zdenac za snabdijevanje brodova, Fontana, postojalo je svetište neutvrđenih dimenzija i osobina, a koje je bilo posvećeno Apolonu Likijskom. Imamo sačuvani prijepis natpisa koji je podigao Marcus Publicius Campanus, koji je bio aedituus, čuvar hrama. Položaj svetišta uz izvor na Kolovarama može se dovesti u vezu s položajem u neposrednoj blizini izvora čitavog niza Apolonovih svetišta u Maloj Aziji. Razlog poznavanju i utemeljenju kulta ovoga božanstva u Jaderu treba tražiti u čestim i dugotrajnim epidemijama koje su tada, i kasnije, nastajale na istoku i širile se prema zapadu. I prodor Apolonova kulta u gradu Rimu bio je uvjetovan sličnim uzrocima. Zbog specifičnih profilaktičkih i jatromantskih osobina, Apolon je u Rimu bio Salutaris, Medicus, Medicinalis. Te karakteristike, kao i proročanska funkcija Apolonova kulta koju je republikanski Rim posebno cijenio, bile su odlučujući faktori u podizanju prvog Apolonova hrama u Rimu. Jatromantski i profilaktički karakter kulta Apolona iz maloazijskih regija ogleda se upravo kroz potrebu sprječavanja širenja epidemija u tim krajevima i širenja istih prema zapadu.


Kako smo organizirali karantenu?
Moguće je izvesti zaključak da se u Jaderu pojavila potreba za utemeljenjem kulta Apolona Likijskog kada je gradu zaprijetila epidemija. Najpovoljniji položaj bio je upravo izvor s okolinom na Kolovarama. Udaljenost od grada i drugih naselja, položaj na samoj obali gdje su mogle pristajati lađe i obilan izvor bili su faktori korišteni već u antici za privremeno pristajanje i smještanje brodova i putnika koji su dolazili s ugroženih područja. U kasnijoj povijesti ovaj je položaj iskorišten za gradnju Lazareta sv. Marka, na mjestu današnje Tvornice duhana, koji se prvi put spominje 1610. god., a upotrebljavao se do pada Mletačke Republike.


Utjecaj na politički život


Kako su bolesti krojile politički život, npr. može li se Ciprijanova kuga smatrati jednim od uzroka pada Rimskog Carstva?
Ciprijanova kuga naziv je za pandemiju smrtonosne zarazne bolesti koja je pogodila područje tadašnjeg Rimskog Carstva od 250. do 270. godine.
Antoninska kuga prva je opustošila velike dijelove Carstva i izazvala dalekosežne demografske, političke i vojne posljedice. Procjenjuje se da je od bolesti umrlo oko pet milijuna stanovnika Carstva, od čega 25 % stanovništva samoga grada Rima.
Ciprijanova kuga vjeruje se da je značajno pridonijela problemima Rimskog Carstva vezanim uz krizu 3. st., ove bolesti polako doprinose i padu Zapadnog Rimskog Carstva.
Kako su krojile politički život? Poznata je po dugom trajanju i teškim posljedicama, procjenjuje se da je odgovorna za ukupno pet milijuna žrtava, odnijela je i živote dvojice careva iz dinastije Antonina, odnosno dinastije po kojoj je bolest dobila ime, Lucija Vera i Marka Aurelija. Ciprijanova kuga oduzela je život i dvojici rimskih careva – Hostilijana 251. i Klaudija Gotskog 270. god.


Je li se uzrok, kao i spas pokušao naći u praznovjerju?
Rimljani su postanak epidemija dovodili u vezu s božanskom intervencijom i praznovjerjem, ali već je Tit Lukrecije Kar (98. – 55. god. prije Kr.), rimski pjesnik i filozof, smatrao da bolesti imaju svoj korijen u prirodi. Jedino je njegovo poznato djelo »O prirodi (De rerum natura)«, didaktička poema u 6 knjiga, pisana u heksametrima. Njegova je poema poetski prikaz Epikurova filozofskog nauka. Lukrecije dokazuje da svijetom vladaju isključivo prirodni zakoni.


Božja kazna ili utjecaj zvijezda


Kako su na izazove pandemija odgovarali siromašniji, a kako bogati društveni slojevi?
Povjesničari danas smatraju da je prva velika pandemija bubonske kuge, koja je postala poznata pod imenom crna smrt, bila tzv. Justinijanova kuga 541.- 542. god.
Kuga, akutna zarazna bolest uzrokovana bakterijom Yersinia pestis. To je zoonoza, primarno bolest glodavaca, a čovjek se zarazi slučajno. Iako je riječ o rijetkoj bolesti koja se može danas uspješno liječiti antibioticima, kuga je jedna od najtežih, potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti u svijetu. Smatra se da kuga jako dugo prati ljudski rod, još od antičkih vremena prostor Sredozemlja poznaje epidemije kuge, iako je domovina te bolesti azijski kontinent. U srednjem vijeku u Europi najveći trag ostavila je tzv. »crna smrt«, jedna od najrazornijih pandemija uopće, uzrok smrti 75 do 200 milijuna ljudi u Europi i Aziji, u samo četiri godine 1347. – 1351. god. Stanovništvo se protiv epidemija borilo na razne načine. Imućniji su građani napuštali grad i bježali u susjedna sela. Vršila se izolacija zaraženih kuća i gradskih četvrti, a ponekad su rušili i spaljivali zaražene kuće i robu bolesnika. Na prilazima u grad postavljali su straže i ograde radi kontrole prometa i sprječavanja ulaza u grad sumnjivih ili bolesnih osoba. U Zadru, kao i u drugim gradovima, podižu se lazareti (tal. lazzaretto, prema imenu venecijanskoga otoka [Santa Maria di] Nazarèth, po istoimenom samostanu na otoku, mjestu prvih karantena, te povezivanjem s imenom sv. Lazara, zaštitnika okuženih), najstarija bolnica za izolaciju oboljelih od gube i kuge, većinom na susjednim otočićima: tzv. stari lazaret na otočiću sv. Klementa, lazaret sv. Martina, sv. Luke, zatim lazaret na otočiću Ošljaku, koji i danas često zovu »Lazaret«, lazaret sv. Pavla na otočiću Galovcu, lazaret kod crkve Gospe Maslinice u Petrićima, lazaret »bašana« na Puntamici i lazaret sv. Marka u Arbanasima.


Jesu li bolesti smatrali Božjim znakom/kaznom?
Izbijanje i brzina epidemije potaknuli su i rast vjerske i društvene nesnošljivosti pa su zabilježeni napadi na židovske zajednice, ali i općenito na strance, prosjake, gubavce, oboljele od kožnih bolesti. Sama epidemija objašnjavala se vjerskim ili astrološkim razlozima, kao božja kazna ili pak posljedica nepovoljnih astroloških aspekata.
I Biblija, posebno Stari zavjet, opisuje brojne prilike kada je Bog donosio pošasti i bolesti svom narodu i svojim neprijateljima. U Egiptu je koristio pošasti da bi primorao faraona osloboditi Izraelce od ropstva, ali je istovremeno poštedio svoj narod od njihovih posljedica, pokazujući tako svoju suverenu kontrolu nad bolestima i drugim nevoljama.
Božje kazne uvijek imaju za cilj pokajanje i obnovu. U Starom zavjetu, u II. Ljetopisu Bog se ukaza Salomonu: »Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje, i pomoli se, i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlje«.


Povijest se ponavlja


S druge strane, kakvu je ulogu imala astrologija?
Još od antike sve do 17. st. smatralo se da su uzrok kugi otrovna isparavanja u zraku, a bilo je liječnika koji su svodili pojavu epidemija na utjecaj zvijezda. To je mišljenje zastupao i istaknuti pristalica astrologije, zadarski liječnik Federik Grisogono, koji je o uzrocima kužnih bolesti i njihovu liječenju napisao omanji traktat »De febre pestilentiali«. Živjevši u to »kužno doba« u Zadru, radivši u Padovi, proputovavši gotovo cijelu Italiju i veliki dio Europe, mogao je Grisogono iz godine u godinu vidjeti sav užas kužnih epidemija i nemoći liječnika, i iz toga 1528. god. rezultira njegov traktat o kugi, gdje već u uvodnim razmatranjima naglašava motive koji su potakli da se lati pisanja o tom problemu: to je sva strahota kužnih bolesti i bijedno stanje oboljelih, od kojih ne bježe samo rođaci i prijatelji nego i liječnici. Grisogono sam, pomalo hvalisavo, dalje kaže da se on ni najmanje ne boji kuge jer je spoznao način njena liječenja te je mnoge od kuge i izliječio, pogotovo one kod kojih je liječenju pristupio u prvim trenucima bolesti. U skladu sa svojim astrološkim postavkama tvrdi da je osnovni uzrok loša konstelacija zvijezda, uz, naravno, krajnji uzrok – beskonačnu moć božju. Zvijezde ne djeluju direktno na čovječji organizam, nego posredno, kvareći zrak, a on opet utječe na stvaranje otrovnih tvari u samom srcu. Opisuje i mnoge biljne pripravke koji pomažu u liječenju.


Može li u ovom slučaju povijest biti učiteljica života? Možemo li i danas primijeniti neka znanja ili može li nam barem dati nadu u bolje sutra?
Povijest je uvijek učiteljica života. Historia (est) magistra vitae, preuzeto je iz djela O govorniku (De oratore) velikog rimskog govornika, filozofa i državnika koji je živio u 1. st. prije Kr. i kojeg osobno neobično volim i cijenim. Povijest treba proučavati, treba o njoj razmišljati, analizirati je i iz nje učiti. Ponavlja li se povijest u ciklusima? Da.


Što biste poručili za kraj?
Budimo odgovorni u ovom neobičnom vremenu i u neobičnoj situaciji u kojoj se nalazimo, budimo odgovorni prema sebi i okolini. Manje se družimo? Pročitajmo knjigu više! Srećom, danas imamo medicinsku i farmakološku znanost izrazito razvijenu, cjepiva su tu, za nekih godinu, godinu i pol dana polako ćemo se vratiti u »normalni« život.​