Filozof i ginekolog

Živjeli u jednom lijepom gradu ginekolog i filozof. Stanovnici toga grada govorili su kako je njihov grad najljepši, s najljepšim zalaskom sunca kojemu se, uz zalazak sunca u Kay Westu, divio, glavom i bradom, veliki Alfred Hitchcock. Bijaše to grad na čijim se ulicama ranim jutrom nailazilo na mnogo otrovanih mačaka. Bijaše to grad koji se nije mogao odlučiti između najboljega i najljepšega. U tom i takvom gradu živio je jedan ginekolog, živio je i jedan filozof. I jedan i drugi odlučiše zavladati tim gradom.
Avaj, mala glavica, djeteta začeta prije devet mjeseci, polako, u ritmu, izlazila je iz svoje majke, iz središta njezina bića.
Brižni ginekolog, obrati se mudrom filozofu: »Evo, filozofe moj, preko mojih ruku, ova mala glavica, ova mala osoba, započinje proces života na planetu Zemlji.«
Filozof se namršti, pogladi po obrijanoj bradi i izusti svetu, filozofsku riječ:
»A ne, ginekolože moj, ova mala osoba započet će živjeti, kada svojom sviješću, svojim umom, rekne: »Ja jesam, ja živim. Svijest i um, moj ginekolože.«
Ginekolog, odozdo, pogledaše filozofa i dometnu: »Ne, mudrače, ovdje i sada, po meni, počinje malo biće.«
Filozof se osmjehnu i dometnu: »O moj ginekolog, da si filozof shvatio bi!«
Ginekolog, već načet nervozom: »I u ovom, za mene svakidašnjem činu, ti se našao mudrovati. Idi, svojim putem.«
Uvjeravanje, verbalno šaketanje, nadmudrivanje potraje. Malo biće, djevojčica ili dječak iziđe iz svoje majke. Brižna babica Bera presiječe pupčanu vrpcu, vezu djeteta i majke. Položi malu osobu na grudi majke, zaguguće i počne sisati svoju mamicu.
Ah, mamica!