Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Gjergja: Nadam se da ću jednoga dana trenirati Zadar

Autor: Matej Lordanić

12.01.2010. 23:00
Gjergja: Nadam se da ću jednoga dana trenirati Zadar


Zadar ima sustav i smatram da trener Sagadin radi odličan posao. Napose mislim na njegov rad s mladima koji će se vidjeti za nekoliko godina
Mladi zadarski košarkaški stručnjak Dario Gjergja zasigurno nije mogao ni poželjeti bolji početak samostalne karijere. Nakon dugog “stažiranja” i skupljanja iskustva u svojstvu pomoćnoga trenera Draženu Anzuloviću s kojim je prošao Cibonu, ruski Ural i belgijski Charleroi, Gjergja se ovoga ljeta odlučio graditi samostalnu karijeru. Potpisao je dvogodišnji ugovor za belgijski Liege s kojim je nakon 13 odigranih kola na prvome mjestu s 10 pobjeda i svega tri poraza. Slična je situacija i u Eurochallenge kupu u kojem je njegova momčad također na prvome mjestu s četiri pobjede i jednim porazom.
– Najveće smo iznenađenje u ligi ove sezone. Međutim, to ne čudi previše kada uzmemo u obzir da momčad sačinjavaju mladi igrači željni rada, a uz to nas krasi snažan karakter. Radimo jako puno, čak pet-šest sati na dan. I takav nam je gotovo svaki dan, osim dan ili dva dana prije utakmice. Zaista radimo naporno i želio bih čestitati momcima na svemu što smo do sada napravili. Liga je specifična po tome što svaka momčad može svladati svakoga protivnika – počeo je Gjergja, pa nastavio o utakmicama u Eurochallenge kupu.
Prije početka sezone želja ljudi iz kluba bilo je doigravanje u Belgijskoj ligi, a vi ste prvi nakon 13 odigranih kola.
– Želja je i dalje doigravanje. Ja sam svjestan da sam mlad trener, a uz to treniram mladu momčad koja jedva ima prosjek od 22 godine. Za mene je izuzetno bitno bilo da utakmice ne gubimo s 25-30 koševa razlike, naravno, ako moramo gubiti. Bilo je bitno da se od početka pokaže karakter i da igrači daju sve od sebe. To je važno zato što se nakon poraza moraju znati njegovi uzroci. No kao što sam već rekao, doigravanje je i dalje želja. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, hoćemo li držati domaći parket do kraja, ali o tome ne valja još razmišljati. Mnogo je još kola do kraja. Kroz Europu ćemo sigurno steći puno iskustva, ali ne mogu procijeniti gdje nam je krajnja granica. Moj je cilj igrati što bolje iz utakmice u utakmicu. Mlada smo i talentirana momčad, ali moramo ispravljati greške iz treninga u trening. Moram istaknuti da je Liege grad nogometa i Standard građanima znači sve. No, unatoč tome, mi smo tri puta već imali punu dvoranu. To se nijednom do sada nije dogodilo.
Je li vas nakon ovako dobroga početka strah određenoga pada koji je uvijek moguć u takvim situacijama?
– Moram priznati da me strah toga. Sezona je duga i padova će sigurno biti. Međutim, mi se moramo pobrinuti da padove i crne rupe svedemo na minimum. Također moramo izaći čvršći i naučiti ponešto iz tih padova. Međutim, svoj posao radim najbolje što mogu i nadam se ti padovi neće biti veliki. Ništa nas ne mazi od početka sezone, a pritom najviše mislim na težak raspored. Međutim, nadam se da ćemo nastaviti kao do sada – rekao je Dario, pa nastavio.
– Za sada je sve odlično, što ne čudi kada su rezultati ovako dobri. Možda sam malo iznenađen sobom u kontekstu brzine rješavanja nekih situacija, kako na terenu, tako i van njega. Ne ovisi sve o parketu, treba dobro “plivati” i u klubu, ali i van njega. S toga gledišta, nije loše.
Vrlo brzo ste stekli važno iskustvo?
– Kada govorimo o iskustvu, prikupio sam ponešto iskustva kao pomoćnik kroz Euroligu, Eurokup i Eurochallenge kup. Dosta toga sam vidio i imam određenoga iskustva, iako je ovo potpuno drugačija uloga. Moj pomoćnik dolazi samo na poslijepodnevni trening, tako da puno stvari moram odrađivati sam. To mi predstavlja izazov. Ne možete početi u velikom klubu. Trebate krenuti u malom klubu kako biste mogli napredovati i ići naprijed.
Jaka liga
Kod nas se na Belgijsku ligu pomalo gleda sa skepsom. Ima li prave kvalitete u toj ligi?
– Nedavno je Dražen Anzulović bio opcija za izbornika reprezentacije i tada sam negdje bio pročitao da je radio u provincijskoj ligi. To je potpuno pogrešna slika. Ljudi nemaju sliku da se u Belgiji igra dobra košarka, ali ova je liga sigurno u rangu s Francuskom ili Njemačkom ligom. Možda ne posljednje dvije momčadi, ali ovdje ne možete ići ni na jedno gostovanje sigurni u svoju pobjedu. Momčadi poput Charleroija, Monsa, Oostendea, Antwerpena i Liege bi bez problema mogle igrati NLB ligu. Te momčadi imaju kvalitetu i u svojim redovima imaju po šest-sedam stranaca. Možda su Zadar i Cibona kvalitetniji, ali s ostalima bi mogli igrati. Pogledajte primjer Zagreba koji je prošle sezone igrao s Monsom. U Trnskom su izgubili 20 koševa razlike, a u Belgiji 35. Mons je ove sezone još bolji nego prošle sezone. Još jedna činjenica koja govori o kvaliteti Belgijske lige je ta da je prošlogodišnji trener Monsa otišao za pomoćnika u NBA ligu, u Houston Rocketse. Uz to, on vodi njihovu drugu momčad u NBDL ligi.
U Belgijskoj ligi ima mnogo stranaca, ali njen problem je očito u nedostatku kvalitete domaćih belgijskih igrača.
– Belgijski igrači nemaju veliku kvalitetu. Međutim, kod njih je problem u količini rada. U dobi od 14 do 18 godina oni treniraju tri, eventualno četiri puta tjedno. Rijetke su iznimke poput Oostendea koji ima uvjete i u kojem se dobro trenira. Međutim, ostali klubovi rade jako malo i stoga ne čudi loš napredak domaćih igrača. Stoga bi najbolje bilo kada bi mogli povećati obujam rada. Ako je to neizvedivo, onda bi talentirane mlade igrače već sa 16 ili 17 godina trebali priključivati prvoj momčadi. Tako bi oni bolje trenirali i stjecali iskustvo, a uz to paralelno igrali u svojim uzrastima.
Dugo godina ste bili pomoćnik Draženu Anzuloviću koji nedavno nije uspio postati novim hrvatskim izbornikom.
– Izuzetno mi je žao. Znam da je to jako želio. Ja sam trebao biti u stručnom stožeru, ali neovisno o tome, jako mi je žao. Smatram da je Anzulović zaslužio priliku svojim radom posljednjih godina.
Koliko su vam pomogle godine rada uz Anzulovića kojemu ste dugo godina bili pomoćnik? S kim od trenera se čujete i razmjenjujete mišljenja?
– Godine rada uz Anzulovića jako su pomogle. Kroz rad u inozemstvu sam vidio druge kulture i čuo drugačija mišljenja što je jako važno. No, kada govorimo isključivo o košarci, moram istaknuti neke ljude koji su mi kroz karijeru pomogli. Riječ je o Draženu Anzuloviću, Slavku Trniniću i Danijelu Jusupu. Njima trojica mogu uputiti veliku zahvalu, naravno, uz svoje zalaganje i rad. S njima se redovito čujem i razmjenjujem mišljenja, a znam kontaktirati i sa Ivanom Sunarom i Mladenom Erjavcem. Također komuniciram s Memijem Bečirovićem.
Obradović i Messina
Uzori?
– Željko Obradović i Ettore Messina. Oni su vrhunski trener i njihov potpis se vidi, bez obzira na kvalitetu igrača. Oni su sposobni izvući najviše iz svakoga igrača. Također moram naglasiti da mi je izuzetno drago vidjeti kako igra Barcelona. Kod njih je domaći trener Xavi Pascual dobio priliku s 37 godina. Čuvali su ga i dobili su odličnoga mladoga trenera. I kod nas je problem što ne poštujemo svoje, domaće ljude.
Mnogi će treneri, ne samo oni iz Zadra, često reći da im je san doći na klupu Zadra i iskusiti kako je to biti trener na jednom od najužarenijih trenerskih mjesta.
– I ja se nadam da ću jednoga dana postati trener Zadra, iako je za to potrebno određeno iskustvo. Znam da to nije lako, ali iskreno se nadam tome. Do tada dat ću sve od sebe da se dokažem u inozemstvu. U Belgiji nema ni približno takvoga pritiska kakav vlada u Zadru. To se mora osjetiti i svatko tko se bavi ovim poslom to želi doživjeti.
Nakon ovako kvalitetnoga početka samostalne karijere sigurno gledate u budućnost i razmišljate o novim izazovima?
– Razmišljam o budućnosti, iako treba ići korak po korak. Treba raditi svoj posao, sve se može promijeniti u nekoliko dana. Danas ima puno kvalitetnih trenera koji su bez posla. Ja sebi ne želim dopustiti da prerano izgorim. Treba ići korak po korak i polagano graditi karijeru. S 34 godine smatram da svakim danom trebam napredovati, i kao trener, ali i kao osoba. Međutim, u jednome sam siguran. Nije bitno radim li s kadetima ili s euroligaškom momčadi, u svakom slučaju ću davati sve od sebe. A onda ćemo vidjeti gdje će me to odvesti. Naravno da bih jednoga dana želio okušati se kao trener euroligaša, ali dug je put do toga.


 SAGADIN RADI ODLIČAN POSAO


Jeste li pratili događanja u NLB ligi u kojoj Zadar redovito pobjeđuje kod kuće, a rijetko na gostovanjima? Uz to je momčad Zmage Sagadina porazom od Arisa završila ovosezonsku europsku priču.
– Vjerujte mi, Zadar igra dobro. Zadar ima sustav i smatram da trener Sagadin radi odličan posao. Napose mislim na njegov rad s mladima koji će se vidjeti za nekoliko godina. Mladi igrači kod njega treniraju izuzetno naporno i za dvije-tri godine će moći sudjelovati u seniorskoj košarci. Proći skupinu u Eurokupu je lijep doseg, ali momčad Zadra nema previše iskusnih igrača. Rančić, Stipčević, Ružić i Boisa su igrali u Europi. Iskustvo igranja u Europi je izuzetno bitno. Amerikanci su jako mladi, a primjerice Perić je tek prošle sezone prvi put igrao u Europi. Stoga, bez obzira na rezultat i ispadanje iz Eurokupa, smatram da Sagadin radi dobar posao. Trebalo bi ga pustiti da radi. On je proizveo šest-sedam vrlo dobrih i cijenjenih slovenskih trenera, to je činjenica. Njegov su proizvod Filipovski, Martič, Mahorič, Bečirovič i mnogi drugi koji nešto znače u europskoj košarci. Svi vrhunski igrači u posljednjih 20 godina u Sloveniji su proizvod Zmage Sagadina. Prema tome, ako sam za nekoga siguran da zna posao, onda je to Zmago Sagadin.




 ZAOSTAJEMO  U PROIZVODNJI


Cijeli svijet trese financijska kriza i kao posljedica toga došlo je do smanjenja budžeta europskih momčadi. Svega nekoliko klubova ima sredstva za kupovinu najboljih stranaca i stoga se nameće pitanje je li pravi put u kupovanju stranaca sumnjive kvalitete ili se treba okrenuti odgajanju vlastitih mladih igrača.
– Rezultat je mjerilo svega. Ako ste ostvarili dobar rezultat, onda je pravi put. Međutim, u Hrvatskoj se svakako treba okrenuti domaćim igračima. U tome zaostajemo i trebamo to što prije popraviti. Naši mladi igrači moraju igrati. Najbolji primjer je Ivan Papac. Da je dobio priliku s 18 ili 19 godina, bar po nekoliko minuta, uz neizostavno sudjelovanje u igri pet na pet na treningu, danas bi bio potpuno drugačiji igrač. Mladi igrači moraju sudjelovati na treningu i zaslužiti svoju minutažu. Nisam za to da se nekome daje prostor ako ga nije zaslužio. Moramo se okrenuti proizvodnji, jer si samo najbolje europske momčadi mogu priuštiti kupovanje skupih stranaca.


 ZVAO ME SAMO JUSUP


Koji je glavni razlog da ste kao Zadranin otišli u Zagreb i kroz Cibonu učili i stjecali iskustvo?
– Ja sam četiri godine radio u Zagrebu i svi znaju što sam tamo napravio. Bio sam mlađekadetski prvak Hrvatske, s kadetima sam napravio odličan posao, iako oni kao momčad nisu imali veliku kvalitetu. Iz Zadra me svojevremeno zvao Danijel Jusup i to bi bilo sve. Drugih konkretnih poziva za povratak nije bilo što me, iskreno, jako zaboljelo. Mogao sam pomoći i doprinijeti klubu, ali ne samo ja, već i primjerice Tonči Mašina. Završio sam fakultet i vidio sam se kako radim kod kuće, a to je svakome san. Ne poznajem nijednoga Zadranina koji ne bi želio raditi u Zadru. Međutim, nakon rada u mlađim kategorijama u Zagrebu, trebao sam biti pomoćnik Jakši Vuliću, no to se nije ostvario. Anzulović me pozvao i ja sam pristao, iako sam znao kakva će biti reakcija u Zadru. No, ja sam ambiciozan čovjek i želio sam raditi i napredovati. Znam da ima ljudi koji će me krivo gledati, ali morao sam ići tim putem.