Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

GRB GRADONAČELNIKA Nacrtao priču o sanjarima koji vuku ideju Mediterana

13.11.2020. 13:37


Mladi zadarski umjetnik Mario Javoran dobitnik je Grba gradonačelnika koji se dodjeljuje povodom Dana grada Zadra. Kratko smo popričali s Marijom kako bismo čuli što mu spomenuto javno priznanje znači i kakvi su mu planovi za budućnost.
– Kao što sam rekao u govoru na otvorenju izložbe, drago mi je da je gospodin Dukić prepoznao crtež, to je najvažnije, a nagradu ću primiti u ime svih svojih modela. Većinu ljudi s crteža nisam poznavao, neke tek iz viđenja, ali su svi, bez iznimke, pristali doći u moj atelje i obući te krpe u nadi da ih neću ismijati i izvrgnuti ruglu. Nije to mala stvar, to je ono lijepo lice Zadra, rekao nam je Javoran referirajući se na svoj crtež impozantnih dimenzija nedavno izložen u Gradskoj loži koji prikazuje dvanaestoricu burlaka kako vuku brod, a kao modeli poslužili su neki poznati Zadrani, između ostalih Venci Jurin koji je vjerojatno najpoznatiji po svojoj istaknutoj ulozi u akcijama darivanja krvi te kultni ljubitelj mačaka Pefa kojeg često viđamo u jednom kafiću na »Četiri kantuna«.
Razgovarali smo s nadarenim autorom o njegovim počecima.


Završiti priču o Mediteranu i izložiti je u cijelosti
– Sva djeca crtaju, većina u nekom trenutku prestane, neki hobistički nastave kroz cijeli život, a tek poneki osjete to kao poziv i odluče se na tešku borbu s malim izgledima za uspjeh u pronalasku svog mjesta u svijetu likovne umjetnosti. Ja sam imao sreću svoje prve crtačke korake napraviti uz pokojnog djeda kojem je tužna sudbina namijenila vojnu, pilotsku, umjesto likovne akademije. Uz njega, važan mi je bio i Jure Lisak kojeg je zadarska javnost upoznala preko mnoštva murala diljem Zadra. Temelje zanata sam učio kod Valentina Radmana, a potom Igora Gluića koji do danas ostaje najvažniji čovjek na mom stvaralačkom putovanju, podijelio je Javoran s nama svoj put, ne propustivši navesti one koji su mu na njemu pomogli.
Dotaknuli smo se i njegovih daljnjih planova.
– Budući da su crteži izloženi u Gradskoj loži tek mali dio serije na kojoj radim zadnje dvije godine, kratkoročni cilj mi je završiti priču o Mediteranu i izložiti je u cijelosti. Dugoročni plan mi je naplatiti minuli rad, našalio se Javoran dodajući kako mu je plan i nada zaigrati u »Ligi prvaka«, izlagati u velikim galerijama i muzejima diljem svijeta.
– Koračić k tom cilju napravio sam dan prije otvorenja izložbe kada sam doznao da je crtež Mediterraneo prošao u polufinale jednog od najznačajnijih svjetskih natječaja za figurativno slikarstvo i crtež – ARC Salon Competition u Americi. Idući mjesec će se proglasiti finalisti, a potom i pobjednici ali već i ovo je za mene veliki vjetar u leđa, istaknuo je Javoran.


Prst Božji i čudesna koincidencija
Zamolili smo ga da s nama podijeli kakvu zanimljivu priču ili angedotu.
– Bio sam otprilike na pola puta dovršetka crteža. Pola godine svakodnevnog desetosatnog crtanja počelo se, polako ali sigurno, odražavati na moju psihu. Krenule su i prve sumnje u crtež. Vjerujem da svi stvaraoci prolaze kroz to, ti sati, dani nekada tjedni i mjeseci u kojima sve izgubi svoj smisao. Nerijetko, baš tada, kao naručeno stigne i nekakva opomena pred ovrhu za neki neplaćeni račun Vodovoda ili Elektre. E, baš u tom trenutku kad sam počeo proklinjati i sebe i sve svoje uzore i heroje koji su me uvukli u ovaj svijet, do mene je došao tekst o genealogiji burlaka (crtež je omaž velikom Ilji Rjepinu i njegovoj slici Burlaci na Volgi). Naime, ti jadni težaci bili su toliko siromašni da je vojsci i »imaocima« bilo isplativije platiti njih nego dovesti konje da vuku jedrenjake. Posao i bijeda odvode ih do Grčke, gdje zbog grčkog alfabeta ostaju zabilježeni kao »mpourlaki«. No, njihov put ne staje tamo, nastavljaju se kretati prema zapadu i nastanjuju naše prostore (krški dio Dalmacije) gdje ih prozivaju morlacima ili morlakima! Tako sam preko »posuđene« kompozicije kojom sam htio nacrtati priču o sanjarima koji vuku ideju Mediterana dobio, u pravom trenutku, i »potvrdu« da sam na pravom putu. Eto, vjernici bi rekli da je to Božji prst, ateisti čudesna koincidencija ili dobra anegdota. (Krešimir RADOŠ)