Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

IRIS MIHATOV MIOČIĆ: “Nikad se ne prepustim procesu slikanja kao da je to nešto svakidašnje”

17.10.2019. 13:00


Zadarska likovna scena biva obogaćena širom pojavnošću i djela religiozne tematike. Vrijedan i zapažen doprinos takvom stvaralaštvu daje Iris Mihatov Miočić (36), akademska slikarica iz Zadra. Svoje dosadašnje bogato likovno djelovanje dopunjuje intenzivnijim, češćim slikanjem i religioznih, vjerskih motiva. Može se reći kako je Iris među onima koji ‘krče’ put baš mladih umjetnika željnih stvarati djela katoličkog nadahnuća i u tom smislu može biti poticaj umjetnicima i izvan zadarske sredine.
U Hrvatskoj se jako razvila glazbena scena suvremene duhovne glazbe koju promiču osobito mladi, a Iris bi voljela da se slično počne događati i na likovnoj sceni mladih katolika. U tom kontekstu, Zadar ima svoju izuzetnu i talentiranu predstavnicu koja nam naznačuje i neke trendove. Iris ističe kako sve više ljudi želi ilustracije s biblijskim citatima, a ona toj potražnji istančano i likovno ‘prozračno’ odgovara. Za likovni dar, poticaj i ohrabrenje dragoj osobi ili za osobni pogled na likovno djelo koje odmara naslikanim likom i zapisom, Iris je izvrsna realizatorica.
U sebi spaja iznimnu likovnu darovitost ali i izgrađenu duhovnost koja rezultira djelima za koja ljudi osjete da imaju dušu, duboku poruku. »Drago mi je da se ljudi otvaraju prema takvim narudžbama, kojih je sve više. Takva djela žele darovati djeci i mladima prigodom primanja sakramenata (krštenja, pričesti, krizme) i parovima za vjenčanja, pa se i tim putem Božja Riječ proslavlja. Božja Riječ čovjeka želi podići, ohrabriti. Bogu sam zahvalna da to po likovnom daru kojega mi je dao mogu posredovati« kaže Iris.
Uz prizore djece, anđela i drugih likova i portreta, Iris minuciozno kistom ispiše: ‘Sva tvoja radost neka bude Bog, on će ispuniti želje tvoga srca’. ‘Ne boj se, samo vjeruj’. ‘Hvala ti što sam stvorena tako čudesno’. ‘Gospodin mi je štit i spasenje, koga da se bojim?’. ‘Gospodin zapovijedi anđelima svojim da te čuvaju na svim putovima tvojim’. Svi ti stihovi iz Psalama želja su ljudi koji nekome, osobito najmlađemu, žele poželjeti Božji blagoslov u životu i zaštitu. Osobitost Irisinih djela je da su i personalizirana; na slici napiše i ime osobe kome je slika namijenjena, tako da je i po spomenu nečijeg imena to u cijelosti unikatno, individualizirano djelo.


Bajkoviti portreti nježnih boja
Naručitelji takvih motiva Iris dostave i fotografiju djece ili druge osobe koju žele darovati, kao pojedinca, par ili prijatelje. Iris se posluži tom slikom kao predloškom pa ulazi u svijet slikanja bajkovitih portreta u nježnim bojama, nijansiranju po kojem Irisino likovno djelo pruža osjećaj leta, slobode, bezbrižnosti, sigurnosti. Pozadina njenih ilustracija je razigrana, dinamična, cvjetna, zemljana, nebeska, zvjezdana, šumska, morska, valovita… U tehnikama akvarela ili akrila na platnu suptilno i za pogled relaksirajuće prikaže lepezu najrazličitijih stanja prirode i duha…
Tu potrebu slikanja svojevrsnih ‘zaštitničkih prizora’ u njoj je osobito probudilo i potaknulo majčinstvo. Sa suprugom Sašom Miočićem roditelj je troje djece: Rita ima 10 godina, a blizanci Teo i Greta 4,5 godine. Upravo je rođenje blizanaca i majčinski zaštitnički instinkt Iris pokrenuo u smjeru češćeg slikanja ilustracija s kojima je željela poslati ne samo vizualnu, nego i verbalnu poruku u želji da osobu prati Božji blagoslov i zaštita u životu. Bogatstvo tih djela prikazuje i njena facebook stranica Happy Dott.
Likovna točka po točka, i Irisino stvaralaštvo zakotrljalo se do prikaza blaženika i svetaca. Tako je Mihatov Miočić nedavno završila i sliku bl. Alojzija Stepinca čiji je naručitelj fra Alojzije Duvnjak iz zadarskog samostana sv. Mihovila.
Tu Stepinčevu sliku (70 cm x 100 cm) zadarski samostan sv. Frane želi darovati novoizgrađenoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru. To je župa prva u Hrvatskoj posvećena Stepincu 1998. g. U stvaranju tog djela Miočić je morala zatomiti svoj umjetnički ego i vlastito nadahnuće te naslikati Stepinca prema zamisli fra Alojzija. »Cijelo vrijeme dok sam radila sliku, molila sam se Stepincu da bude sa mnom, da mi pomogne, jer je fra Alojzije bio baš gorljiv da to bude kako je on zamislio da treba izgledati. Moja umjetnička predodžba kako nešto treba izgledati bila je stavljena u drugi plan. Potpuno sam se posvetila tome da ispunim što je fra Alojzije očekivao« kaže Miočić.


Ugasiti unutarnje htijenje
Taj ju je proces podsjetio i na nastajanje slike Milosrdnog Isusa jer je tu sliku slikar Eugene Kaziemirowski morao naslikati po naputku sv. Faustine. »I on je bio poslušan autoritetu i vjerojatno mu nije bilo lako to učiniti točno prema uputama sv. Faustine, da ugasi svoje unutarnje htijenje kako je on to htio da to izgleda. Sv. Faustina je bila baš gorljiva, kao i fra Alojzije, da to ispadne kako je ona vidjela da mora biti. Sv. Faustina je htjela da piše kako joj je Isus rekao: ‘Isuse, uzdam se u tebe’. I bl. Alojzije je govorio: ‘Gospodine, u tebe se uzdam’ i to sam napisala u dnu Stepinčeve slike. Osjetila sam da je to proces gdje se ja moram u umjetničkom procesu potpuno osloniti na Gospodina i zatomiti svoj ego te se prepustiti da to baš bude slika u kojoj će se Gospodin proslaviti« ističe Miočić.
Na vrhu slike je lenta u kojoj su upisani važni datumi iz Stepinčevog života, a ostavila je još mjesto za upisati datum kad bude proglašen svetim. Bl. Alojzije desnom rukom drži bijeli križ. Poruka je da je euharistija nastala po križu, Kristovoj muci. Kamen, stijena na kojoj stoji Stepinac simbol je apostolske Petrove Crkve na kojoj kardinal stoji čvrsto. Ništa ga nije moglo poljuljati u vjernosti Katoličkoj Crkvi. »Da čovjek zatomi svoj ego, treba malo vremena, treba proći malo procesa. Cijelo vrijeme slikanja imala sam sličicu bl. Alojzija s tekstom molitve koju mi je fra Alojzije dao i držala sam je na stolu dok sam slikala Stepinca. Svaki put sam se pomolila da ide u smjeru kako treba ići. Nakon te slike bl. Alojzija, u njemu imam još jednog sveca kojemu sam postala privržena, kojeg trebamo više tražiti zagovor. Moj molitveni život putem te slike postao je još potpuniji« kaže Miočić.
Stepenice na postolju na kojem Stepinac stoji u ruci s palmom, znakom mučeništva, znak su hoda u nebo. »Kad slikam nekog sveca, razmišljam o njemu, pročitam njegovu biografiju, što je ta osoba sve učinila i razmišljam o tom putu ka svetosti. Tako da te stepenice i taj čvrsti kameni temelj stvarno predstavlja njega. Stepinčevo srce bilo je takvo da ga ništa nije moglo poljuljati, njegova vjernost Katoličkoj Crkvi. Taj kameni temelj u obliku stepenica je put posvećenja, put u nebo« ističe Miočić.




Nagon za sakralnim slikarstvom
I kao dijete bila je povezana s religioznim slikarstvom. Za vrijeme rata, u podrumu u kući često je crtala lik Isusa. »Taj nagon za sakralnim slikarstvom bio je u meni od malih nogu. Često bih preslikavala te motive, to mi je bilo pri srcu. Kao dijete razmišljala sam kako je super tim slikarima, da se nisu morali misliti koje će teme raditi, koji će motiv napraviti, nego su imali Sveto Pismo kao izvor, inspiraciju za slikanje, cijeli život da se bave s tim« kaže Miočić.
Prije dvije godine počela je intenzivnije živjeti vjeru. »Prije kad sam i slikala sakralne motive, nisam to radila u punini srca. Nije me zanimala pozadina sveca kojeg sam slikala, nisam ulazila u dubinu njegovog života. Ali Bog je našao put da me vrati natrag u okrilje Crkve i da iz zahvalnosti što je Crkva sve meni pružila, da ja barem putem tih slika mogu pružiti natrag Crkvi« zahvalno će Iris.
Tako je njeno slikanje ujedno i jedan od izraza življenja njene duhovnosti. Nutarnje proživljava ta djela a proces slikanja sveca za nju je poput duhovne obnove. »Prvo proučim život sveca kojega slikam, postoji i literatura, pa je lakše ući u to kad se ima toliko informacija. Uvijek prije slikanja djela vjerske tematike prethodi molitva. Nikad se ne prepustim procesu slikanja kao da je to nešto svakidašnje, nego shvaćam te narudžbe kao Božji blagoslov i Božju milost da se ja uopće mogu s time baviti. Stvarno sam zahvalna Bogu da me doveo do toga da talent koji mi je Bog dao, od kojega sve potječe, da mu mogu malo sebe dati kroz to« kaže Miočić.
Uz prizore Isusa i Gospe, veliku sliku Milosrdnog Isusa, naslikala je i svete Majku Tereziju, Padre Pija, Judu Tadeja, Ivana Pavla II., don Ivana Bosca, Malu Tereziju od Djeteta Isusa, arkanđela Mihaela. Radi po narudžbi i kako joj dođe u srcu. Prati katolički kalendar, »upali joj se žaruljica« što bi mogla naslikati. Osobito joj je drago bilo slikati Sv. Iliju. Voditeljica je molitvene zajednice Ruah Adonai – Dah Božji i Sv. Ilija prati je od osnutka te zajednice. »Sv. Ilija je bio veliki prorok Starog Zavjeta. Sv. Ilija mi je inspiracija za svakodnevni život, za molitvu, zajednicu. Divim se starozavjetnim svecima, koliko su bili gorljivi za vjeru. Bez obzira u kojem god se okruženju nalazili, znali su da je Bog jedini pravi Bog i za to su se borili cijeli svoj život. Sv. Ilija mi je stalni podsjetnik kako svaki naš dan mora biti borba za tog jedinog, pravog Boga« kaže Miočić.


Duhovna hrana
Sveto Pismo čita kao Riječ Božju, ali joj je i nadahnuće za stvaralaštvo. »Ne samo da vizualiziram Bibliju zato što sam slikarica, nego doživljavam Božju riječ kao živu riječ kojom se naš Bog nama obraća i danas. Nije to za neka druga vremena nego je to za vijeke vjekova. Dok čitaš Sveto Pismo, da zastaneš nad nekim rečenicama, da te Bog dotakne, nadahne, pokrene. Živa Božja riječ kojom Bog nama i danas progovara. Trebamo upoznavati Božju Riječ, biti vjerni njegovim riječima i djelima, da poznamo što je Bog sve učinio za svoj narod« potiče Miočić.
Miočić živi u župi Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici u Zadru kojoj je privržena i jer je tu primila sve sakramente kao »duhovnu hranu za cijeli život. Možda ljudi toga nisu dovoljno svjesni. Ni ja nisam bila svjesna što zapravo primaš preko sakramenata. To je ostavština Isusa Krista, on je to nama dao. Crkva je veliko blago i možda nismo dovoljno svjesni što primamo kroz euharistiju, sakrament pomirenja. Biti dio župne zajednice, koliko je bitno u svakom trenutku biti svjestan kako je blagoslov biti dio Tijela Kristova. Molitvena zajednica Ruah Adonai je isto veliki blagoslov. Zajednica ne znači samo molitveni susret tjedno, nego trebala bih se truditi živjeti to svaki dan: slavljenje, molitva i zahvala za sve što Gospodin daje« poručuje Miočić.
Iris je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Želja joj je da se u Hrvatskoj više razvija likovno stvaralaštvo sakralne tematike mladih katolika.
Fra Alojzije je nadahnuće za sliku Stepinca dobio na ovogodišnje Stepinčevo. I iz služenja vojske u Slavonskom Brodu izašao je 10. veljače 1960. g., na dan kardinalove smrti. »Kameno postolje na kojem stoji Stepinac simbol je Crkve kao čvrste stijene. Kardinal stoji čvrsto na stijeni, nepokolebljiv. Ništa ga nije moglo poljuljati u njegovom biskupstvu. Bio je potpuno vjeran apostolskoj Crkvi, to je simbol kamene ploče na kojoj stoji naš mučenik. Njegova vjernost Crkvi, njegova strpljivost i staloženo podnošenje patnje svima može biti uzor. Njegovo pouzdanje u Gospodina svakome je primjer. Želja mi je da ta Stepinčeva slika bude poticaj za molitvu, da se ljudi s pouzdanjem mole Stepincu. Ima puno uslišanja po Stepinčevom zagovoru« kaže fra Alojzije.
Taj marljivi franjevac iz samostana sv. Mihovila izradio je i malene sličice, preslik originalne velike slike Stepinca autorice Miočić, kako bi taj prizor Stepinca bio šire dostupan ljudima kao poticaj na molitvu i dragi podsjetnik u želji za nasljedovanjem Stepinčevih kreposti i hrabrosti.