KENDO DOJO ”OUKA” ZADAR Neki bi majstori rekli da za bavljenje kendom ni ne trebate razlog

Da bi se na kvalitetan način govorilo o nekoj stvari, dobro je i preporučivo tu istu stvar najprije pobliže odrediti, ili, kao što bi se reklo, 'definirati'. Mada takva metoda nije garantirano uvijek i najuspješnija. Potpuno je jednakopravna sa svima ostalima pa ćemo, kada govorimo o kendo-u, pokušati krenuti tim putem. Klasična definicija, koju ćemo uostalom susresti i na svima pristupačnim izvorima kao što je internet (točnije, koliko je točna Wikipedija), jest da je kendo japanska mačevalačka borilačka vještina a u isto vrijeme i sport. Uz tu uopćenu, možemo dodati i onu lingvističku koja kaže da je pojam 'kendo' nastao od dvije japanske riječi: ken = mač (bolje rečeno sablja, op. a.) i do = put, način. Iz ove definicije će se izvesti onaj pogled na ovu vještinu za koju ljudi koji se u Hrvatskoj bave kendom smatraju da je najbolje sažima, a koja se može naći na službenim stranicama Hrvatskog kendo saveza-citiram:
''Koncept kendoa je disciplinirati ljudski karakter kroz upotrebu načela Katane. Svrha Kendo je: Ujediniti um i tijelo, stvoriti duh pun života i kroz pravilan i naporan trening težiti poboljšanju u umjetnosti Kendo; Držati u visokom poštivanju ljudsku pristojnost i čast, družiti se iskreno sa ostalima i zauvijek težiti poboljšanju samoga sebe. Nakon toga će osoba biti u mogućnosti voljeti svoju zemlju i društvo, doprinijeti razvoju kulture i promovirati mir i prosperitet među svim ljudima.''

Drevna vještina
E sad, koliko god ovakav pogled na kendo možda može izgledati općenito ili čak pomalo i mistificirano (što je uostalom u svijetu borilačkih vještina čest slučaj), iz iskustva mnogih ljudi bi se moglo isčitati da je kendo uistinu u stanju poboljšati ljudsko biće (što god da bi to značilo) ako se naravno osoba pridržava gore spomenutih načela.
Često će se uz vještinu kendo-a naći i pridjevak ''drevna'' jer porijeklo kendo-a seže u (daleku) prošlost-u tome koliko daleku, pa ćemo često u izvorima naći različite podatke. O toj također vrlo zanimljivoj temi se može razgovarati nekom posebnom prilikom.

Kako kendo funkcionira u praksi?
-Kod odgovora na ovo pitanje (koje mi ljudi u mom gradu, kad malo bolje promislim i nisu toliko često postavljali, što me osobno pomalo i čudi) je prvo što mi pada na pamet je kliše kojega bih redovno čuo od ljudi pri spomenu činjenice da treniram upravo kendo: ''A da, vi tamo meditirate!'' Ili bi ga, rjeđe, u svijesti pobrkali s aikidom (također japanska borilačka vještina…). 'Funkcionirati u praksi'', što se tiče borilačkih vještina, ponajprije asocira na primjenu istih u svakodnevnom životu u smislu samoobrane, odnosno napada ili ozljeđivanja drugih ljudi. Kod kendo-a to nije slučaj jer on npr. kao sredstvo borbe koristi sablju od bambusa koja bi u pravom životu simbolizirala pravu japansku sablju (općepoznati naziv katana). A budući da se u Japanu, a pogotovo u Hrvatskoj sablja odavno više ne koristi niti nosi u javnom prostoru, bilo bi potpuno deplasirano govoriti o kendo-u u gore navedenom kontekstu u kojem se mogu promatrati ostale cijenjene vještine iz obitelji borilačkih, poput judo-a, karate-a i ostalih.

Sportske i natjecateljske pobude
Pitanje koje bi se po logici stvari moglo slijedeće postaviti jest koja bi onda bila svrha bavljenja kendo-om. Kao što ne mislim da je jedini motiv ljudima koji treniraju ostale borilačke vještine (pri tome ne mislim samo na one ''istočnjačke'' nego i ''zapadnjačke'' kao boks, hrvanje, sambo i sl.) da žele biti što spremniji za eventualni sukob s drugim ljudima tako i smatram da među tim istim ljudima itekako ima i onih koji iste treniraju, nerijetko a čak možda i isključivo, iz sportskih i natjecateljskih pobuda. Dakle, među svrhama treniranja kendoa bi bila i ta. Premda bi neki vrhunski majstori kendo-a rekli da se pravi razlog i svrha bavljenja njime mogu teško odrediti, a drugi da za bavljenje kendo-om čak uopće niti ne trebate razlog, one koje zanima odgovor na to pitanje mogu uputiti i na gore navedeni citat.
A da bismo objasnili i ilustrirali kako se kendo prakticira, možda je najbolje krenuti s opisom kendo opreme, a potom i osnovnih pravila kendo borbe.

Oprema i pravila borbe
Osnovno opremu za kendo čine: šinai ('shinai'-internacionalni izraz): mač, tj. sablja od bambusovog drva; keiko gi: jakna; hakama: široke hlače; oklop koji ima sljedeće dijelove: men – kaciga; kote – rukavice; do – štitnik za torzo; tare – štitnik za slabine.
Pravila kendo borbe su povezana sa gore navedenim dijelovima oklopa na način da prva tri (kote, men i do) ujedno čine i glavne bodovne zone koje jedan borac mora pogoditi (tj.udariti, zarezati) šinai-em na propisan način da bi ostvario bod tj. ippon. Tomu treba pridodati još jednu bodovnu zonu kod koje se ippon ostvaruje ubodom u područje grla – tj.cuki(tsuki).
Ippon se može još i postići na način da protivnik načini dva prekršaja (npr. prestup preko linije koja označava borilište, ispusti šinai iz ruku, itd.).
Borba obično traje 3 do 5 minuta, a pobjednik je onaj tko prvi osvoji dva ipona ili zadrži vodstvo od jednog ipona do isteka vremena. U slučaju neodlučenog ishoda, borba ide u produžetak (encho) dok jedan od boraca ne postigne ipon.
Borci su, treba i to reći, na leđima označeni bijelom i crvenom vrpcom. Za suđenje su zadužena 3 suca koji dizanjem bijele odnosno crvene zastavice određuju tko je ostvario bod.
Postoje također i natjecanja timova gdje je moguć i neriješen ishod (hikiwake), ali o tome možda nekom drugom prilikom. Ako je dopušteno (radi autorskih prava), navedeno bi se možda najbolje saželo i ilustriralo slijedećim klipom objavljenim n 'YOU TUBE-u': http://youtu.be/Q4SHWXQBVL4.

Zadrani putuju na svjetsko prvenstvo u Japan
Dojo je japanska riječ koja općenito označava prostor za vježbanje (ne samo kendo-a nego i ostalih borilačkih vještina) već može značiti i ono što se kod nas obično označava riječju 'klub' ili 'sportsko udruženje' i sl.
Tu se opet ne bih zadržavao na povijesti kluba, okolnostima pod kojima je osnovan, problemima s kojima se susreće jedan tzv, 'mali sport' (koliko su samo ti 'mali sportovi' donijeli sreće hrvatskom narodu i pridonijeli afirmiranju imena Hrvatske u svijetu). Možda bi o tome bilo zgodno pisati, kao što je i najavljeno, u kontekstu povijesti i razvitka kendo-a općenito, a da bi se pri tome napravila i mala usporedba tih dvaju procesa.
Ako želimo gledati daleko u prošlost, same rezultate kluba je također teško sažeti izvan tog konteksta. Ukratko, od 'pionirskog' i 'laičkog' djelovanja na početku (početci kendo-a u Zadru se uglavnom poklapaju s početcima organiziranog bavljenja njime u Hrvatskoj –upravo zahvaljujući 'Ouki'), preko redovitog sudjelovanja na turniru 'Samobor kup' koji je tada bio i neslužbeno prvenstvo Hrvatske, preko sudjelovanja na svim službenim prvenstvima Hrvatske unazad 4 godine otkad su se i počela održavati, te uspješnih sudjelovanja na brojnim turnirima u inozemstvu. Tomu treba dodati i sudjelovanje članova 'Ouke' u sastavu reprezentacije Hrvatske na europskim prvenstvima u Mađarskoj 2010. te u Francuskoj 2014. (sve o vlastitom trošku, naravno). Vrhunac se očekuje iduće godine u svibnju kad Zadrani putuju i na svjetsko prvenstvo 'tamo gdje je sve počelo' – u Japanu.

»Što se tiče borilačkih vještina, ponajprije asocira na primjenu istih u svakodnevnom životu u smislu samoobrane, odnosno napada ili ozljeđivanja drugih ljudi. Kod kendo-a to nije slučaj jer on npr. kao sredstvo borbe koristi sablju od bambusa koja bi u pravom životu simbolizirala pravu japansku sablju
Ante Ivković