KONJIČKI KLUB ZADAR Pobjeđuje konj koji uvijek poštuje svoju jahačicu…

Sokol, Lili, Mala (a.k.a. Lady Gaga), Gloria, Avatar, Khaleesi, Azura i Royal konji su Konjičkog kluba Zadar koja svakodnevno uveseljavaju mnoge zaljubljenike jahanja, ali se i vrijedno pripremaju za brojna konjička natjecanja.
Najbolji dokaz tome su Petra Bikić i njena kobila Lady Gaga s kojom je nedavno osvojila prvo mjesto u Dalmaciji u preponskom i dressage kupu. Naime, nedavno je u Biogradu održano prvo kolo Dalmacija kupa u preponskom i dresurnom jahanju i to u organizaciji Konjičkog kluba Vencel, Konjičko galopskog kluba Alkar i Konjičkog kluba Zadar te u suorganizaciji HKS-a. Cilj organizacije ovoga kupa je bio razvijanje konjičkog sporta u Dalmaciji. Naime, jahačima iz Dalmacije je predaleko i preskupo ići u Zagreb na natjecanja te su se udružili kako bi nešto pokrenuli što se pokazalo kao dobro jer se i u Dalmaciji održava natjecanje pa i članovi klubova imaju veću ambiciju i motiv za treniranje. Na ovom natjecanju prvi je put sudjelovala i članica kluba Svjetlana Foster na konju Sokolu te su osvojili peto mjesto.

Najprije sedlanje, jahanje, kas, pa galop
– Od malena obožavam konje i uvijek mi je bila želja jahati. Jedino o čemu sa pričala su bili konji i to mi je bio veliki san koji se ostvario. S jahanjem sam počela prije deset godina u Konjičkom klubu Epona gdje sam naučila i jahati, preskakati prepone, raditi s konjima, potkivati ih, brinuti se o njima, te sve što znam o konjima naučila sam tamo, počinje svoju priču o ljubavi prema konjima Petra Bikić.
Nakon dugo vremena treniranja u Eponi, prije šest mjeseci je s ostalim zaljubljenicima u konje odlučila osnovati Konjički klub Zadar. Svoju prvu kobilu Lady Gagu dobila je od Edija Jelenkovića, nakon čega joj je obitelj kupila kobilu Azuru i tako je počela cijela priča. Okupili su se obožavatelji konja i jahanja od kojih su neki već imali svoje konje te su odlučili u Kožinu napraviti štalu i jahalište, što su u konačnici i uspjeli.
Konji su smješteni u šumi u Kožinu gdje o njima svi vode brigu, a ponajviše barba Vlado Ćosić, koji također obožava u ove plemenite životinje.
– Moja ljubav prema konjima rodila se odavno, ali konje imam tri godine. Naime, moja kćer Svjetlana obožava konje te je dok je živjela u Americi imala tri konja. U jednom trenutku se morala vratiti u Hrvatsku te je jako željela i dalje imati konje. Vidio sam tu želju kod nje i htio sam joj udovoljiti. Polako smo počeli pregledavati oglase te smo kod Virovitice našli konja Sokola, tako da je Svjetlana mogla trenirati i jahati. Nakon nekog vremena došli smo na ideju da napravimo štalu i to smo realizirali. Imati konje je strašno velika obaveza i briga, treba im očistiti štale, voditi računa da nisu žedni i gladni. Treba paziti da ne bi kisnuli, držati ih vani kad je lijepo vrijeme, uglavnom to je cjelodnevni posao, ističe barba Vlado koji je u mirovini te uglavnom i vodi brigu o konjima.
Petra dodaje kako nitko ne može sam voditi brigu o konjima te svi pomažu koliko mogu.
– Djeca čim dođu prvo nauče kako osedlati i rasedlati konja. Potom kreće vježbanje jahanja u hodu, nakon toga krećemo s kasom te na kraju se ide na galopiranje. Nakon što netko savlada galopiranje mogu polagati za jahačku dozvolu kojim se potvrđuje da su sposobni samostalno upravljati konjem. Nakon toga ljudi odlučuju hoće li nastaviti jahati rekreativno ili će se natjecati, a neki i kupe konja. Skup je ovo sport, govori Petra, a Vlado potvrđuje.

Toliko snaži, a tako nježni
Na pitanje kako bi opisali konje te zašto ih toliko vole Petra nam je odgovorila kako su konji u biti životinje krda te se vežu jedni na druge, a ne na čovjeka, što, primjerice, rade psi.
– Imam kobilu s kojom radim već deset godina i točno znam što ona misli i ona zna što ja mislim. Konj se ne raduje vlasniku kao primjerice pas, već je to neki odnos poštovanja, objašnjava Petra, a Vlado se nadovezuje kako ga konji impresioniraju jer su toliko snaži, a tako nježni.
– Kad pogledate kolika je to sila i snaga, a jako su blagi. Oni osjete kad se jahač boji ili kad je siguran, povezani su s jahačem. Konji su najplemenitije životinje, govori Vlado.
Svjetlana otkriva kako je cijeli život bila opsjednuta konjima, ali prvu put je imala priliku jahati konja kad je otišla u Ameriku.
– Nakon što sam prvi put probala jahati znala sam da je to to. Poslije mjesec dana sam kupila svog prvog konja te sam ga imala nekoliko godina. Tada sam se počela i natjecati. Također sam udomila i jednu trkaću kobilu te sam se s njom počela natjecati. Međutim, u jednom periodu života morala sam ih dati te sam kobilu poklonila prijateljici, ali uz dogovor kad ona dobije ždrijebe da ga dobijem ja. Tako sam došla do svoje kobile koja se oždrijebila na moj rođendan i koju sam odgojila. Međutim, morala sam se vratiti u Hrvatsku te prodati i ovu kobilu, ali kad sam se vratila i bila bez konja, bila sam jako tužna. Nakon par mjeseci tata je rekao da idemo tražiti konja te smo naišli na Sokola koji je tada bio sam u štali. Bio je divlji duh, ali nešto je kliknulo među nama i odlučili smo ga uzeti te sam ga u dva mjeseca uspjela udresirati, priča Svjetlana o svojoj ljubavi prema konjima dodajući kako su nakon Sokola kupili još i njegove brata i sestru te potom i kobilu Gloriju. Želja joj je, ističe, uzgajati konje.

Kobila će doputovati iz Amerike
– Nakon što smo kupili Gloriju mislila sam da smo gotovi s kupovinom konja, ali tada sam dobila vijest da je moja kobila u Americi na prodaju te ćemo ju za manje od tri tjedna dovesti u Zadar, a to jedva čekam, govori Svjetlana.
Inače i Petra i Vlado te njegova kći Svjetlana su s jahanjem počeli u konjičkom klubu Epona, ali nakon nekog vremena su odlučili organizirati svoj klub te su jedini sportski klub koji ide na natjecanja, priprema ljude za polaganje jahačke dozvole, te za polaganje natjecateljske licence.
– Meni je prioritet stvaranje mladih jahača koji se žele natjecati. Trenutno brojimo 20-ak članova koji marljivo uče i rade i već postižu rezultate, govori na Petra Bikić, osnivačica Konjičkog kluba Zadar, dodajući kako jahati može bilo tko, odnosno najbolje je početi od sedme godine, a gornje dobne granice nema.
Mladi jahači s kojima smo imali priliku razgovarati rekli su nam kako su ih konji oduševili na prvi pogled.
– Moja sestrična je došla prva na jahanje i ja sam počeo dolaziti s njom te sam ovo jako zavolio, otkriva Luka dok njegova mama govori kako je u početku bila protiv jahanja jer se bojala i mislila da je opasno, ali sad vidi da se bojala bez razloga.
Marijeta ima 12 godina i tek je počela jahati, ali ljubav prema konjima i jahanju razvila se kad je bila malo dijete.
– Već dvije godine traži da ide jahati, ali smo uporno odbijali. Ipak, jako je dobro dijete i odlična je učenica te zaslužuje da ide. Mi živimo u Sv. Filipu i Jakovu te izgubimo mnogo vremena dok dođemo do Kožina te dok ona odradi trening i dok se vratimo doma, ali sve to vrijedi kad vidimo koliko je ona sretna i uživa, govori njena baka. Marijeta otkriva kako joj je gušt jahati.
– Jako volim Lili i uživam provoditi vrijeme jašući je. Nadam se da ću nastaviti i biti kao Petra, kaže nam Marijeta.