Krpina: Pokušaj atentata bio je uvod u velikosrpske zločine!

HDZ danas i sutra u Benkovcu obilježava 28. godišnjicu pokušaja atentata na prvog predsjednika HDZ-a i RH, Franju Tuđmana. Pripadnik srpske manjine, Boško Čubrilović tog 18. ožujka 1990. s pištoljem se približio pozornici na kojoj je govorio dr. Tuđman, no milicija je kasnije u istrazi zametnula taj pištolj tvrdeći da je plinski.
Povodom godišnjice ovog događaja u Benkovcu razgovarali smo s jednim od svjedoka događaja, nedavno imenovanim predsjednikom Kluba utemeljitelja HDZ-a Zadarske županije, Dragom Krpinom.
Kako nakon 28 godina gledate na događaj koji i danas neki smatraju HDZ-ovom konstrukcijom, pozivajući se na sudsku presudu kojom je Boško Čubrilović osuđen na pet mjeseci uvjetnog zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti većeg broja osoba na javnom skupu?
– Pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana na osnivačkom skupu HDZ-a u Benkovcu prije 28 godina zbio se kao stvarni događaj, pred očima svekolike hrvatske¸, ali i svjetske javnosti. O nekakvim konstrukcijama mogli bi govoriti oni kojima je možda, barem pritajeno, žao što je atentat uspješno spriječen.

Spomenik Čubriloviću
Što se tiče ondašnje sudske presude, opće je poznato da su u ono vrijeme suci imali status društveno političkih radnika i da su presude donosili po narudžbama partijskih komiteta. Kao što je poznato Partija je tad već bila proglasila HDZ-a strankom “opasnih namjera“ i nije se moglo očekivati da se napadi na naše članove i dužnosnike smatraju nečim što bi trebalo ozbiljno sankcionirati. Kako se stvari razvijaju, ne bih se začudio da u neko dogledno vrijeme Milorad Pupovac ili netko od njegovih jataka pokrene inicijativu za podizanje spomenika atentatoru Bošku Čubriloviću kao žrtvi HDZ-ove „propagande“. Imaju za to i uzore. Puniši Račiću, ubojici Stjepana Radića, crnogorski četnici već su podigli spomenik.
Mnogi danas pokušavaju minorizirati priču o događaju u Benkovcu tvrdeći da je Boško Čubrilović bio pijan čovjek s plinskim pištoljem koji kao takav nikome nije mogao nauditi. Svjedok ste događaja, je li dakle bila riječ, o bezazlenom pištolju ili je predsjedniku Tuđmanu život doista bio ugrožen?
– Pokušaji minoriziranja tog događaja dolaze od onih koji su skloni minorizirati svako zlo učinjeno nad Hrvatima. Umanjuju se razmjeri zločina nad Hrvatima kroz cijelu njihovu povijest. Umanjuju se, i to višestruko, zločini počinjeni nad Hrvatima u karađorđevićevskoj Jugoslaviji, relativiziraju se zločini nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu, a napose oni nakon njega, na Bleiburgu i bezbrojnim križnim putovima, umanjuju se patnje koje su tisuće Hrvata, kao politički zatvorenici, podnosili po komunističkim kazamatima, umanjuju se zločini Udbe nad brojnim pripadnicima hrvatske političke emigracije, umanjuju se stravični zločini koje su velikosrpski agresori počinili nad Hrvatima u tijeku agresije na Hrvatsku. I Haaški tribunal dao je golemi doprinos umanjivanju razmjera zločina nad Hrvatima. Kao što je poznato, za stravične zločine u Škabrnji i Vukovaru defacto nitko nije osuđen. S druge strane, svaki zločin eventualno počinjen s hrvatske strane deseterostruko se preuveličava. Jasenovac, u kojem su nedvojbeno počinjeni teški zločini i koje nitko razuman ne smije poricati, najbolji je primjer velikosrpskog propagandnog preuveličavanja. Do dan danas besramno tvrde da je tamo ubijeno 700.000 Srba. Sjećam se i kad se govorilo o milijun i 700.000. Činjenica da su u tom logoru ubijani i Hrvati i to nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata i danas je gotovo zabranjena tema.
Pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana u Benkovcu bio je nagovještaj i uvod u sve one strašne zločine koje su velikosrpski zločinci počinili nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata, ne bi li spriječili uspostavu samostalne i slobodne države Hrvatske i kako bi na njezin teritorij proširili svoju zamišljenu „veliku Srbiju“.

Relativiziranje zločina
– Nisam stručnjak za oružje, ali držao sam u ruci pištolj kojim je Boško Čubrilović pokušao atentat na predsjednika Tuđmana. Nije se radilo ni o o kakvoj plastičnoj igračci, već o pravom pištolju. Pištolj je kasnije završio u rukama ondašnje milicije i „istražnih organa“ kojima je , naravno, bio cilj i partijski zadatak relativizirati pokušaj zločina. Život predsjednika Tuđmana uistinu je bio ugrožen. Da su organizatori i sam egzekutor uspjeli u svojem naumu, povijest bi, vrlo vjerojatno krenula nekim drugim smjerom. To je zapravo bio pravi cilj. Možemo još jednom spomenuti paralelu s atentatom u beogradskoj skupštini. Da u toj zločinačkoj jazbini nije ubijen veliki Stjepan Radić, hrvatska povijest 20. stoljeća zasigurno bi bila sasvim drugačija. Uloga snažnih i značajnih pojedinaca u oblikovanju povijesnih događaja je golema i oni tim događajima određuju osnovni smjer. Bez Tuđmana na čelu HDZ-a i Hrvatske, veliko je pitanje bismo li ostvarili milenijski cilj uspostave samostalne i demokratske države Hrvatske. Znali su to i organizatori pokušaja atentata na Tuđmana u Benkovcu, ali i onoga kad su ga pokušali ubiti bombardirajući, u listopadu 1991. Banske dvore.
Na otvaranju spomenika pokojnom predsjedniku u ožujku 2015. godine u Benkovcu, tadašnji predsjednik benkovačkog HDZ-a Branko Kutija izjavio je da je "pokušaj atentata na Tuđmana preusmjerio tijek povijesti u drugom smjeru". Slažete li se da je ovaj događaj imao takvu težinu za Hrvatsku?
– Pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana u Benkovcu mnogim je Hrvatima otvorio oči. Taj događaj pokazao je tri stvari. Prvo, da su domaći Srbi, barem većina njih, odlučni u pokušaju onemogućavanja hrvatskog državnog osamostaljenja i da u tom svom pokušaju neće prezati ni od najgorih zločina. Drugo, većina Hrvata prepoznali su u predsjedniku Tuđmanu hrabrog, odlučnog i iskusnog lidera koji ima vjere u snagu hrvatskog naroda i koji će, oslanjajući se na tu snagu, uspjeti oduprijeti se velikosrpskim hegemonistima i dovesti hrvatski narod do ostvarenja tisućljetnog nacionalnog sna o ostvarenju državne samobitnosti. I treće, većina Hrvata prepoznala je u HDZ- u organizaciju koja će biti najpouzdaniji instrument u provedbi svih onih organizacijskih poslova bez kojih ne bi bilo uspješne obrane Hrvatske od velikosrpske agresije i konačne pobjede u Domovinskom ratu.
Prema izvješćima medija taj pištolj, prema miliciji plinski, u istrazi je nestao, no neki su HDZ-ovci kazali kako je ipak bila riječ o pravom pištolju. Svjedoci su izjavili i kako ih je grupa Srba počela gađati bocama, komadima drva, pa čak i kamenjem. Jeste li kasnije imali nova saznanja o tom pištolju i općenito tijeku istrage?

Gađanje govornika
– Koliko je meni poznato, o istrazi se kasnije nije javno govorilo. Sad kad su arhivi otvoreni moguće je da bi se nešto i našlo. Prije će biti da je mnogo toga nestalo. Cijeli događaj je, srećom, snimljen te se na snimci može vidjeti svo divljaštvo onih koji su kasnije ostavljali svoj krvavi trag diljem Hrvatske, od Škabrnje do Vukovara. Da, gađali su nas svim i svačim. Bocama, kamenjima, jajima. Moje odijelo je bilo svo žuto od žumanjaka. Dok su mi kao jednom od govornika, a inače sam bio predsjednik Inicijativnog odbora koji je taj skup organizirao, iznad glave letjeli svi ti komadi hladnog oružja, nisam prekidao govor. Pokušao sam, bilo je to naivno, pozvati skupinu od dvjestotinjak četnika, koji su nas napadali, na mir. Oni su pak uzvraćali poklicima „ovo je Srbija“ i „ubit ćemo Tuđmana“. Dok je predsjednik Tuđman govorio, iznad glave smo mu držali bijeli stoljnjak na kojem su se zaustavljali četnički projektili u obliku kamenja, boca, jaja i ostalo.
Kad je, pak, Petar Šale s govornice pokazao pištolj i rekao „ovo je pištolj kojim je trebao biti ubijen doktor Franjo Tuđman“, dio okupljenih HDZ-ovaca krenuo je prema četnicima, a „hrabri“ četnički bojovnici dali su se u bezglavi bijeg preko obližnjih njiva. I ta je prizor simbolički nagovijestio ono što će se dogoditi u Oluji 1995.
Na skupu je tada bilo 7.000 ljudi i HDZ je bio najjača, ali i najhomogenija hrvatska stranka. Kakvom danas vidite svoju stranku?
– HDZ je nastao kao državotvorni nacionalni pokret čiji je temeljni cilj bio uspostava samostalne i demokratske države Hrvatske. U to doba, začetnici i utemeljitelji HDZ-a bili su iznad svega istinski hrvatski domoljubi, hrabri i čestiti ljudi, spremni na svaku žrtvu za ostvarenje svojih ideala. Oni najbolji među nama kasnije su nesebično žrtvovali svoje živote za Hrvatsku. Tad je istinski vrijedilo načelo: što ti možeš dati za Hrvatsku, nasuprot onom koje će kasnije nerijetko biti motiv pojedincima za uključivanje u politiku, a koje glasi: što ja mogu dobiti od Hrvatske. Mnogi, nažalost, danas odlučuju o tome u koju će se stranku uključiti ne na temelju istinskih uvjerenja, već na temelju procjene kroz koju stranku mogu najuspješnije ostvarivati svoje karijerističke ili materijalne interese. Posljedice takvog trenda već sad su za Hrvatsku i te kako vidljive pa i pogubne. Bez ljudi na najvažnijim političkim i stranačkim položajima, kojima će motiv biti prije svega služiti Hrvatskoj, a ne služiti se Hrvatskom, ne možemo računati na bolju budućnost i zaustavljanje svih onih negativnih trendova koji danas ugrožavaju sam opstanak hrvatskog naroda.

Kriminalni postupci
Nakon predsjednika Tuđmana, HDZ je prolazio kroz vrlo turbulentna razdoblja u kojima su, nažalost, pojedinci svojim nemoralnim pa i kriminalnim postupcima, bacali tešku sjenu na neponovljive povijesne zasluge HDZ-a. Osobno imam dojam da HDZ, bolje rečeno oni koji donose najvažnije odluke, pokazuju stanovitu, da se blago izrazim, kolebljivost u svezi sa svjetonazorskim i ideološkim profilom naše stranke. Najbolji primjer za to je odnos prema spornim ideološkim odredbama koje su kao kukavičje jaje podvaljene u tzv. Istanbulsku konvenciju. Slično je s prekomjernim prepuštanjem utjecaja na proces preoblikovanja hrvatskog školstva HDZ-u ideološki suprostavljenoj strančici koja ima podršku jedva jedan posto birača. Tomu treba pridodati i krajnje ponižavajuće proračunsko financiranje Pupovčevih Novosti koje šire otvorenu i nepodnošljivu mržnju prema Hrvatskoj.
Jeste li u kontaktu s kolegama s poznatog skupa u Benkovcu, s obzirom da se dio njih pasivizirao razočaran pravcem u koji je stranka nakon smrti predsjednika Tuđmana krenula?
– Da, u kontaktu sam. Prije nekoliko tjedana preuzeo sam dužnost predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“ u Zadrskoj županiji. Nastojat ću sve te ljude koji su do prvih višestranačkih izbora sudjelovali u stvaranju HDZ- a okupiti u našu Zajednicu i pružiti im priliku da i danas aktivno sudjeluju u artikuliranju politike HDZ-a.

Krivnja Tuđmanovih nasljednika
Zašto se po Vama dio zadarskih osnivača HDZ-a, poput Davora Arasa, Milivoja Ugrinića i ostalih razišao sa strankom?
– Nažalost, Sanaderovo, Kosoričino, naravno i Karamarkovo sveukupno djelovanje, ne treba tu izostaviti ni njihove najbliže suradnike i pomagače, očigledno su im dali razloga za to. Osobno ih pozivam da se vrate u HDZ i da zajedno pokušamo pripomoći da se HDZ-u ponovno udahne onaj duh istinskog domoljublja, idealizma, zanosa i samoprijegora koji su nas pokretali kad smo stvarali HDZ.

Dodatna snaga i vjerodostojnost
Dugo ste bili pasivni u politici, no na scenu Vas je vratilo i imenovanje za predsjednika Kluba utemeljitelja HDZ-a Zadarske županije. Što ćete promijeniti u Klubu, što Vam je glavni cilj?
– Prije svega, želio bih da se u rad Zajednice uključi što veći broj istinskih utemeljitelja HDZ-a i da HDZ-u svojim političkim iskustvom, znanjem i domoljubljem udahnu dodatnu snagu i vjerodostojnost. Želio bih također postići mnogo bolju i svrhovitiju suradnju Zajednice s općinskim, gradskim, županijskim i središnjim tijelima stranke. Samo na taj način možemo uspješno doprinijeti učinkovitijem definiranju i ostvarivanju programskih ciljeva HDZ-a.

Prihvaćanje HDZ-ova svjetonazora
Mogu li članovi Kluba danas normalno surađivati sa svojom strankom kojoj zamjeraju da ima mnogo "novokomponiranih HDZ-ovaca"?
– HDZ svakako treba biti otvoren dolasku novih članova. Kad bismo se tom protivili, osudili bismo HDZ na sigurni nestanak. Međutim, uvjet učlanjenja u HDZ trebalo bi biti istinsko prihvaćanje temeljnih svjetonazorskih i programskih načela HDZ-a. Ponekad mi se čini da bi neki friško učlanjeni HDZ-ovci radije redizajnirali HDZ u skaladu sa svojim osobnim, primjerice, liberalnim opredjeljenjima, negoli što bi bili spremni iskreno prihvatiti vrijednosti stranke u koju su se učlanili.
Hoće li Klub i na koji način obilježiti godišnjicu atentata?
– Svakako! Zajednica će ove godine, 17. ožujka, u suradnji s Gradskim odborom Benkovac, po prvi put organizirati okrugli stol na temu „Pokušaj atentata na predsjednika Tuđmana u Benkovcu 1990.- povijesno politički kontekst“, na kojem će sudjelovati eminentni hrvatski povjesničari, novinari i publicisti. Sutradan održat će se tradicionalni stranački skup kojim će se također obilježiti ova važna stranačka obljetnica.