Lopiži i čripnje spašeni od zaborava

Prva i trenutno jedina iška lopižarka Nika Petrović ovoga je vikenda održala prezentaciju izrade tradicionalnog iškog lončarstva. U suradnji s Udrugom mladih Tarabuži prezentacija je održana na pitoresknom platou ispred Etnografske zbirke u Velom Ižu te je privukla velik broj djece i starijih koji su se pobliže željeli upoznati s tradicijom i kulturnom baštinom svoga mjesta.
– Teško mi je reći kad sam počela, jer sam se cijeli život igrala s glinom i od kad znam za sebe, radila sam s tatom. S vremenom je ljubav prema lončarstvu rasla pa se sad i ja time bavim te sam odlučila i doktorski rad posvetiti lončarstvu, rekla je prilikom prezentacije Nika, čiji je otac Predrag Petrović Pepi bio iški lopižar, koji je nažalost prije nekoliko godina prerano preminuo, a sada ga je ona naslijedila. Upoznala je okupljene s dugom povijesti i tradicijom iškog lončarstva koje seže još do antičkih dana, da bi Ižani bili jedini otočani zadarskog arhipelaga koji su odlučili kruh zarađivati na ovako težak način. Unatoč teškim uvjetima rada, činjenici da je na otoku jako teško naći glinu i da nema vode, kroz išku tradiciju lončarstva razvilo se čak 18 različitih oblika među kojima su svakako najpoznatije čripnje (peke) i lopiži (lonci) koje mnoga kućanstva i dan dan koriste za kuhanje.
Nika je prezentirala izradu jednog lopiža te su okupljeni imali priliku vidjeti na koji se način slaže glina, kako se oblikuje te kako se potom ukrašava prepoznatljivim ornametnima.
– Meni za jedan lopiž trena oko pola sata do 45 minuta, mome ocu je primjerice trebalo oko 25 minuta. Dakle, sve je stvar vježbe, rada i iskustva, rekla je Nika koja je jasan pokazatelj kako se uz puno ljubavi čuva tradicija.