Nit orao, nit kopao

E, da su moja dva dida živila u  EU nauživala bi se života bez rada. Naročito moj did Šime, did  po materi, jer je imao puno dice, a na veći broj članova obitelji se dobivalo više pašnjaka. Ne bi loše prošao  ni did Franeša, did po ocu, ali ne tako  dobro kao onaj prvi, jer je imao nešto  manji broj dice. 

Did Franeša bi vjerojatno bio i kažnjen, jer je u  svom pašnjaku zvanom Prva klaša potamanio sve  smriče i smričiće za ložit oganj na kominu. Kad mu  je moj pokojni otac Šimun, njegov sin prigovorio:  "Kako morete tako unišćevat smriči, ovce neće imat  ni hloda ni jata", did mu je lakonski odgovorio: "Ca  si ih ti sadi?". Ali, didu bi, bez sumnje bio uskraćen  dio poticaja što nije poštovao prirodu i njenu ravnotežu, jer okoliš je javno dobro.

Ni tovara u dotu

 Doduše, ja bih u oba slučaja podjednako loše  prošao, jer did po materi, nije cijenio kćerke, pa  moja mater nije u oporuci dobila gotovo ništa, a did  po ocu je gotovo sve ostavio kćerima, pa moj otac  nije dobio gotovo ništa. Pošteno, tako moji roditelji  nisu mogli prigovarati jedno drugome na račun  imanja kojega su donijeli u zajedničko domaćinstvo. 

Nisu čak dobili ni tovara u dotu, pa su svoju  skromnu intradu, tj. trgatvu grozja morali planirati  uoči punog miseca. Po misečini  bi  moja mater  išla "krasti" svom ocu tovare, onda bi ona i muž,  moj otac, noću po misečini u misima, na tovariman, dognali svoje grozje doma, a mater gonila tovari nazad, prije jutra, da did i muška braća ne  primjete da su tovari bili korišteni. Kako je ta roditeljska ljubav bila jaka! Toliko jaka da ju treba zapisati.

Poticaji na sobinu

Sve si nešto razmišljam, kvragu nek idu intrade  kojih više nema, tovari kojih više nema i misi koji  se više ne koriste. Sad su tu još samo pašnjaci. Doduše i ovce, barem još neko vrijeme dok su kakav- takav uvjet za dobivanje poticaja     na račun  pašnjaka. Mlijeko za današnjeg seljaka, ajmo reći  stočara mada on zapravo ne postoji, mlijeko, dakle,  uopće nije prioritet. Više se čak ni sobina, koja se  sve do jučer smatrala neprijateljem broj jedan za  paške ovčare, više ne spominje. Zašto i bi, kad se  od poticaja na pašnjake dobije čista lova, kudikamo lakše od mužnje ovaca i pravljenja sira.

Kada bi se išlo u uništavanje sobine, ostali bi bez  poticaja, jer bi po tumačenju Europske komisije narušili prirodnu ravnotežu flore i faune otoka Paga, s  obzirom da je po mišljenju eurobirokrata važnije  sačuvati pašnjake u njihovoj prvobitnosti, nego ih  bilo kakvim zahvatima dovesti u svrhu korištenja za  proizvodnju. Žive primjere za to imamo  u praksi, kada poljoprivredna inspekcija sankcionira onoga čije stanje na terenu ne odgovara onome snimljenom  na ARKOD-u. 

Doduše, ministar Tolušić tvrdi kako  pašnjaci, da bi se na njima ostvario  poticaj, moraju imati adekvatan broj  stoke, ali na terenu to izgleda drugačije.

I što ćemo sad? Ništa, zatvorit ćemo  ovce žicom što oko štale, što u polju na ledinama, a  dotle neka pašnjaci zaraštaju u drače, kupine i sobinu,a mi ćemo lijepo dobivati poticaje za pašnjake  u kojima nema ovčjih balega, niti su ruševne suhozide i njegove laze zaprljali ovčji papci. Naprotiv,  dobivamo poticaje i za suhozide koji su vidljivi na  ARKOD-u. Tako smo rješili problem sobina, a bogme i problem čagljeva, jer čagljevi ne skaču preko  žice. Na zapuštenim pašnjačkim površinama ima  zečeva ko u priči, pa se čagljevi i lisice imaju čime  hraniti. Tako je zatvoren hranidbeni lanac i uspostavljena prirodna ravnoteža, a "čagalj sit i sve ovce  na broju"!

Raj za mešetare 

"Asti Boga, ma ča turisti, apartmani ku~ci, palci, pol daš agenciji, pol ti apartmana uništu. Čisti,  peri, stoj napet kaj puška, oće doć, kad če doć i na  kraju poila slama tovara. Ovo sa poticajiman, ovo je  posal. Lipo svako godišće pedeset iljad kun, unaprid. Ma ča pedeset, pojedini dobiju i sto i stopedeset iljad." Tako govori jedan od potomaka na  početku spomenutih didova koji bi, jer je posjed  bio cjelovit, da su živili u današnjoj EU dobili barem trostruko više. To je zaista posao, a "nit orao,  nit kopao!"

Da, ali je to posao kratkog daha, ili bi bar tako  trebalo biti. U svakom slučaju poticaji su naglavačke postavljeni. Umjesto da stimuliraju proizvodnju i gospodarski ojačaju selo, oni su na pravom  putu da ga potpuno unište. Osim toga poticaji ne  smiju postati trajna mjera, jer postižu suprotne  učinke. Novom Zelandu je krajem prošlog stoljeća  prijetio krah u poljoprivredi, a njihova vlada je odgovorila ukidanjem poticaja što je bilo bolno, ali je  na kraju dalo fantastične rezultate.

Birokracija u EU izgleda misli da su sve zemlje članice uređene poput Njemačke, Francuske,  Danske ili Austrije. Ona kao da ne zna da Hrvati jedu malo mesa i ribe po glavi stanovnika, ne zato  što stvarno ne jedu nega zato što se dobar dio toga  proda na crno.

Naravno, da su dobru zaradu na poticajima za  pašnjake namirisali razni zakupci zemljišta i  mešetari. Populacija koja se kod nas, na Pagu posebno, bavi ovčarstvom je u izumiranju, zato prijeti  ozbiljna opasnost da mešetari na njihovim leševima  pokupe zadnje poticaje za ovčarstvo kojega tada  više biti neće.