Nova prometnica, podzemna garaža i visoka stabla u vojarni Stjepana Radića

Odlukom ocjenjivačkog suda, prvu nagradu od 80.000 kuna za idejno osmišljavanje prostora bivše vojarne Stjepana Radića dobio je tim arhitekata koji čine Ena Vladislavić, Ivan Maurović, Dunja Mitrović i Hana Paleka. Arhitektonski javni anketni projektni natječaj raspisalo je i provelo Društvo arhitekata Zadar.
Ovih četvero ljudi, od kojih su dvoje povezani sa Zadrom, bivši su kolege sa splitskog arhitektonskog fakulteta (FGAG), različitih generacija, a spojili su se preko zajedničkih poznanstava i, neki od njih i tijekom nekoliko godina rada u jednom splitskom arhitektonskom uredu. Prvi put su radili zajedno i, očito – »zakucali«.

Jedna Zadranka u timu
– Kroz rad smo prepoznali kvalitete timskog rada i zajedničkog promišljanja prostora, te se odlučili pokušati odgovoriti na natječajni zadatak. Ovo nam jedan od prvih uopće prijavljenih natječaja, stoga nam je izuzetno drago i motivirajuće što nas je struka prepoznala. Nagrada nas je razveselila i iznenadila! Rad smo napravili zaista s velikim guštom i entuzijazmom te bez ikakvih očekivanja, s obzirom da nam je to prvi zajednički i ovako kompleksan rad. Budući da je dvoje kolega rodom ili usko povezano baš sa Zadrom, izuzetno je bilo zanimljivo analizirati prostor kroz različita viđenja, davati komentare i prijedloge na to te osmišljavati rješenja, istaknula je Ena Vladislavić.
Jedna od njih je baš Zadranka, Hana Paleka koja je nakon osnovne i srednje škole u Zadru diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Splitu. Trenutačno živi i radi u arhitektonskom uredu u Splitu, a nekoliko godina je paralelno uz posao radila i kao asistent na splitskom fakultetu. Dunja Mitrović trenutačno radi i živi u Blatu na Korčuli, Ivan Maurović je rodom iz Slavonskog Broda, a srednju školu je završio u Zadru. Trenutačno završava zadnju godinu diplomskog studija na splitskoj Arhitekturi.
Ena Vladislavić je iz Supetra sa Brača. Nakon završenog fakulteta i nekoliko godina rada u splitskim arhitektonskim uredima, sad živi i radi na relaciji Split – Brač.

Minimalni pomaci u prostoru
Kako kažu ovi arhitekti, misao vodilja pri razradi natječajnog rada je bila pokazati kako, sada zapušten i zaboravljen prostor bivše vojarne Stjepana Radića, minimalnim pomacima može postati platforma za ispoljavanje kreativnosti ljudi i osnaženja uloge zajednice.
Ključno je što su u svom idejnom rješenju povezali prostor vojarne s ostatkom grada i prometnicama na više mjesta, a unutar vojarne stvorili novu mrežu ulica te sami prostor podijelili na trgove i pjacete. Predvidjeli su i urbane vrtove, zelene poteze s visokim stablima te djelomično podzemnu garažu čiji je krov obogaćen javnim sadržajem.
– Osim što rješava funkcionalne nelogičnosti u strukturi grada i potencira asimilaciju s gradskim tkivom, projektno rješenje istovremeno zadržava specifičan identitet obuhvata koji se formirao kroz niz godina. Dobiva se novi kvart specifičnog karaktera uklopljenog kroz postojeće slojeve vremena. Koncept rada se bazira na održivosti i racionalnosti. Zbog detaljnog iščitavanja visina i prostornih slojnica, rješenje koje se predlaže je suptilno, odmjerno i domišljato, smatra Dunja Mitrović.
U postojećem urbanom neredu, autori pobjedničkog rješenja tražili su žarišne točke i redefinirali njihove granice.
– Te površine u sebi nose velik potencijal, međutim danas prostorno nisu povezane. Senzibilnim umetanjem novih nepretencioznih ploča htjeli smo riješiti pukotine u sistemu i optimizirati te prostorne vrijednosti. Jednostavno insertiranje novog sadržaja otvora rubove zone prema okolnim prometnicama i glavnim trasama kretanja. Položeni poprečno u smjeru prema parku Vruljica naglašavaju smjer kretanja koji vodi prema zelenilu i moru. Svaki od zelenih klinova specifičan je po karakteru, iako je građen od istih elemenata. Radi se o urbanim vrtovima koji unutar sebe kriju niz mikrolokacija različite atmosfere. Oni osiguravaju participativni pristup koji je nužan za zdrav život novog urbanizma. Smiono se obuhvat uokviruje i obodno jasnijim zelenim potezima specifičnim po visokim stablima, ističe zadarska snaga ovog tima, Hana Paleka.
Kako navodi za kraj Ivan Maurović, prateći prepoznatljiv raster u ovakvom rješenju se iščitava – red u kaosu.
– Novi platoi utkani su u memoriju zone, povezani pješačkim transverzalama i proširenjima. Oni nisu međusobno podijeljeni, već jasno čine cjelinu i koherentan gradski prostor, zaključuje Maurović.

Imovinska zavrzlama
Natječaj je raspisao Grad Zadar, a organiziralo i provelo Društvo zadarskih arhitekata.
Kako je pojasnio arhitekt Domagoj Diklić, tajnik natječaja, radi se o anketnom, neobvezujućem natječaju kako bi se ispitali mogućnosti prostora.
– S obzirom da su imovinsko-pravni odnosi u bivšoj vojarni vrlo kompleksni, od vojske, preko policije, suda, Grada, Županije…, u ovom trenutku se ne može garantirati što će se na tom mjestu realizirati. Zadovoljni smo s odazivom, na natječaj je stiglo šest radova koji su ponudili vrlo kvalitetna i raznolika rješenja. S obzirom da su imali otvorene ruke, u ponuđenim rješenjima imamo od radikalnih zahvata do minimalnih intervencija u prostor, rekao je Diklić.
Tako da ostaje za vidjeti hoće li ovo idejno rješenje uopće biti korišteno kao podloga za glavni projekt, jednog dana kad se u realizaciju stvarno bude išlo.

Čist, racionalan i izvediv rad
Članovi ocjenjivačkog suda su bili Saša Begović, Krešimir Damjanović, Nives Kozulić, Ante Ćurković, Anita Mijić te zamjenik člana ocjenjivačkog suda, Petar Kozina.
U opisnoj ocjeni žirija stoji kako je jedno od temeljnih polazišta ovog, konceptualno čistog i racionalnog rada, otvaranje i funkcionalno povezivanje zone vojarne s okolnim prostorom te njena aktivacija u punom intenzitetu.
– Autori to postižu s manjim urbanim intervencijama, popravljanjima, rekonstrukcijama i osnovnim dodavanjima prostornih elemenata, koji će se polivalentnim programom nadovezati na postojeći kontekst. Ideja formira temelje za širi gradski centar i sponu izmedu sada nepovezanih dijelova grada i novi i veliki javni i kulturni prostor za građane. Rad prepoznaje potrebu da se individualnom arhitektonskom intervencijom svaki objekt nadogradi i obogati novim sadržajem. Time se ne nudi rješenje problema kroz jednu gestu, već se gleda čitavu zonu kao međuovisan niz zasebnih zona i objekata koja mora funkcionirati u svim mogudim scenarijima i režimima korištenja i zadovoljiti iznimno raznolike skupine korisnika, navodi se između ostalog u ocjeni.