Posebno priznanje mornaru iz Foše

Legendarni Venci Jurin dobio je ove godine Nasmiješeno  sunce kao posebno priznanje za izniman doprinos uspješnom odvijanju  turističke sezone. Jurin je svojevrstan simbol grada i rijetko tko može zamisliti ulazak u grad kroz Fošu bez da vidi gospodina Vencija u plavo bijeloj prugastoj majici kako stoji na svome brodu s pudlicom Ninom koja  mu je vjerna pratilja sve ove godine. Prije ove Nine, imao je još jednu Ninu, koja ga je također pratila na brodu i u šetnji gradom. Zajedno, Venci,  Nina i Vencijev brod ukrašen morskim zvijezdama i školjkama s kojega  se uvijek čuju zvuci dalmatinskih pjesama ili talijanskih šansona vraća  prolaznike u neka sretnija i mirnija vremena, te ih nakratko natjera da se  zaustave, uspore i udahnu mirise mora, osluhnu zvuk vjetra i pjesme te  uživaju u pogledu na zaklonjenu lučicu, more i Preko.
 – Jako mi je drago što sam dobio ovu nagradu i jako sam ponosan na  nju. Svi znaju koliko smo za turističku promociju grada napravili moja  Nina i ja. Imali smo preko 700.000 likeova, izašli smo u najvećem japanskom listu… Svi znaju tko sam ja, rekao nam je ponosno Venci Jurin.
Na pitanje je li mu teško tijekom ljeta svakodnevno odlaziti na brod,  puštati glazbu i biti tamo, kaže kako mu ništa nije problem, već mu je to  rekreacija i užitak.
– Meni je odlazak na brod gušt, ali i svojevrsna obveza jer na taj način  čuvam tradiciju grada kojega su uništili. Ako se ovako nastavi ovo će postati grad apartmana, a nas neće biti i netko će trebati odgovarati za to,  rekao je Jurin dodavši kako je njegova obitelj u grad došla davne 1946.  godine iz Kali.
– Grad se nikad nije zvao Poluotok, to su nametnuli. Nitko nije govorio  Poluotok. Svi su govorili idemo u grad, boduli bi rekli idemo u grad, vlasi  bi rekli idemo u grad… Nitko ga nije zvao Poluotok, pojasnio nam je Jurin, dodavši kako je imao sjajnu mladost u gradu te se nikad ne bi mijenjao s današnjom mladosti. Dio svojih dogodovština Jurin je prepričao  i u dokumentarnom filmu Varoški amacord u kojem su on i još nekolicina starih Zaratina pričali o odrastanju u poslijeratnoj Varoši te su i na taj  način sačuvali duh grada od zaborava.
Gospodin Venci i dalje će čuvati duh grada boraveći na brodu sa svojom Ninom i uživajući polagano u pismi, moru i suncu. I Nasmiješenom  suncu…