Potresna priča o Domovinskom ratu

Drama 260 dana dramatizacija je istoimena romana koji gotovo šokantno realistično, a opet pitko i bez suvišne patetike, pripovijeda kalvariju zatočeništva djeteta i njegove obitelji u ratu lišenom bilo kakve čovječnosti
U zadarskom kazalištu večeras pogledajte najbolju predstavu u Hrvatskoj, dramu Marijana Gubine 260 dana, u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Gubinino potresno autentično svjedočanstvo iz knjige je za scenu adaptirala Ana Prolić, a predstavu po tako nastalom predlošku režirao Dražen Ferenčina. Marijana Gubinu igra Aljoša Čepl uz članove ansambla HNK u Osijeku.
Marijan Gubina rodio se 1981. u Vinkovcima. 1989. s obitelji seli u selo Dalj nedaleko od Vukovara. Upravo ga u Dalju, 1991., zajedno s obitelji zarobljavaju pripadnici srpskih paravojnih snaga i odvode u logor u kojem provodi strašnih, mučnih 260 dana. Nakon razmjene, Gubina s dijelom obitelji odlazi u Osijek. Uslijed tragične smrti oca i mlađe sestre proživljava problematično razdoblje. Čitav niz godina volontira kao aktivist u borbi protiv zlouporabe opojnih sredstava. Danas živi u Osijeku u sretnoj obitelji.
– Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove Hrvati. Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim. Nemojte ni vi!, opisuje Gubina svoju knjigu o razdoblju što ga je kao desetogodišnjak proveo u logoru tijekom Domovinskog rata.
U knjizi opisuje svaki detalj pakla, sve što je vidio, sva mučenja koja je proživio. U logor je sproveden sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina, te s ocem i majkom.
– Uzalud je majka vrištala da uzmu nju, a ne najstariju kćer. Emocionalno, to sam doživio najteže jer su moju sestru silovali toliko puta da nisam shvaćao kako je još živa. To su radili ispred svih nas, to su gledali moj otac i moja majka, ja. Samo bi nahrupili i iživljavali se na njoj. Tako je i zatrudnjela. Ona je po tijelu sva izrezana jer su je često vezivali za vrata i “trenirali” bacanje noževa. To su radili i kada je bila u visokom stupnju trudnoće, ispričao je na jednom od predstavljanja knjige.
Drama 260 dana dramatizacija je istoimena romana koji gotovo šokantno realistično, a opet pitko i bez suvišne patetike, pripovijeda kalvariju zatočeništva djeteta i njegove obitelji u ratu lišenom bilo kakve čovječnosti. Riječ je o putovanju u središte ljudskih nakaznosti, ali i snage koja, premda najčešće skrivena duboko u ljušturama naših krhkosti, čovjeku dopušta preživjeti gotovo sve, zacijeliti, oprostiti, nastaviti dalje u miru. I premda bi se na prvi pogled moglo učiniti kako je riječ o drami zaogrnutoj posvemašnjom crninom, ono što nam ova scenska ispovijest nudi prije svega – svojevrstan vodič do točke kada praštati postaje ljudski. Iako govori o nedavnoj, doista krvavoj prošlosti, ova drama nudi zalog za budućnost u miru, trajnom spokoju utemeljenom na otpuštanju mržnje i zlopamćenja.
Gubinino potresno autentično svjedočanstvo iz knjige je za scenu adaptirala Ana Prolić, a predstavu po tako nastalom predlošku režirao Dražen Ferenčina.
Predstava je na programu HNK Zadar večeras s početkom u 20 sati.