Salonske priče govore o vremenskim razdobljima Zadra

Jučer je Kneževa palača povodom Dana grada Zadra i 187. rođendana Narodnog muzeja otvorila svoja vrata posjetiteljima, koji su mogli besplatno pogledati izložbu "Šest salonskih priča" uz stručno vodstvo autora koncepta izložbe i kustosa Muzeja grada Hrvoje Perice.
O povijesnom ambijentu Kneževe palače, Perica se obratio posjetiteljima, među kojima je najviše bilo mladih, koji su sa pažnjom pratili izlaganje kustosa o prošlosti ove reprezentativne i od povijesnog značaja bitne građevine.
Prije obilaska stalnog postava izložbe koja je podijeljena u šest odjeljaka, Perica je istaknuo:
– Izložba koja je koncipirana od predmeta umjetničkog obrta i slika nikada ranije nije bila vezana sa Kneževom palačom, već je bila smještena u Muzeju grada i Galeriji umjetnina.

Turbulentna povijest palače
Da bi se izbjegla isklišeizirana tametika baroka i klasicizma nastala je ideja o "Šest salonskih priča" koje u sebi nose komadiće zadarske povijesti, a protežu se od 12. do kraja 19. stoljeća. Međutim, turbulentna povijest Palače utječe i na njezin razvoj od prostora koji je bio sjedište glavne Gradske vlasti, do današnjeg galerijskog, odnosno multimedijalnog prostora.
– Kneževa palača je sama po sebi jedan izniman sklop. Ona je u 12. stoljeću bila sjedište glavne gradske vlasti u kojoj je boravio knez i tako sve do 18. stoljeća i pada Venecije 1797. godine, objašnjava Perica nadodajući kako je Palača u tom razdoblju bila u jako lošem i derutnom stanju koja se dolaskom austrijske vlasti 1806. godine preuređuje te je tadašnji arhitektonski i građevinski zahvat zadržan do danas, a s time je zgrada dobila proporcije talijanskog klasicizma koji je bio vladajući stil u Europi.
Iako je je zgrada bila zgotovljena do početka 19. stoljeća ona nije bila sređena unutra već svoje završno uređenje doživljava krajem 19. stoljeća.

Građani ustupali caru svoj namještaj
– Do 1. svjetskog rata nije bilo novaca da se zgrada opremi sa namještajem, pa je tek dolaskom cara Franje Josipa u Zadar, u 2.polovici 19. stoljeća, bila izvršena djelomična rekonstrukcija tako da su unutra stavljene zidne tapete i zavjese, istaknuo je kustos nadodajući kako su se za vrijeme cara Josipa molili građani da donesu namještaj iz svojih kuća, ali i da su nakon odlaska cara građani su svoj namještaj uzeli natrag, jer ga općina nije mogla otkupiti, objasnio je Perica.
Nakon povijesnog izlaganja, Perica je poveo posjetitelje u obilazak Salonskih priča koje govore o vremenskim razdobljima grada i koje su nastale zahvaljujući dobrom ukusu njegovih stanovnika.

NIJE BILO NOVCA

Tek dolaskom cara Franje Josipa u Zadar u 2.polovici 19. stoljeća djelomično je rekonstruirana zgrada i unutra stavljene zidne tapete i zavjese.