Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

SIRIJCI U ZADRU: Samo želimo ono što su nam obećali i bolji život svojoj djeci

14.05.2018. 13:13
SIRIJCI U ZADRU: Samo želimo ono što su nam obećali i bolji život svojoj djeci


Šest godina smo proveli u izbjegličkom kampu u Turskoj. Kad smo trebali doći u Hrvatsku, u Europu, obećali su nam stan, posao, vrtić i školu za djecu, sve se činilo savršeno i zato smo došli. Međutim, nije tako, imamo stan, ali je premalen, ima samo jednu sobu i svi spavamo na jednom krevetu. Pun je vlage i vode, a sin nam ima problema s plućima zbog toga. Žalili smo se predstavnicima IOM-a, ali oni su bili par dana nakon kiše kad se sve posušilo i rekli da sve izgleda u redu, počeli su priču Sadid Abukašif i njegova supruga Amani Abras dodavši kako su razočarani kako se sve ovo odigralo.
Razgovarali smo s njima u stančiću u prizemlju kuće, koji je prethodno očito imao svrhu apartmana. Naime, stan ima malenu kuhinju u kojoj je jedan minijaturni hladnjak te nema štednjak i kuhala, već prijenosnu pećnicu s dva kuhala na struju. Svih četvero spavaju u jednom krevetu. Dok smo razgovarali njihovo dvoje dječice trčkaralo je veselo oko nas i znatiželjno nas promatralo. Razgovarali smo uz pomoć prevoditeljice Selme Zarti koja je i sama puno puta priskočila obiteljima kad im je trebalo pomoći oko odlazaka liječniku ili sređivanja dokumentacije.
– Hladnjak je premalen i ne stane mi hrana u njega, a kad se požalimo kažu da će doći ili da pitamo Saru Ninčević. Ona nam je najviše pomogla, kupila nam je sve što je trebalo, ali ne možemo više nju pitati za pomoć. Ne želimo nikome biti na teret, rekao je Sadid istaknuvši kako bi te stvari trebao rješavati IOM, a ne Sara. Dodaju kako ne znaju što će učiniti ako se ovakva situacija nastavi.
U drugom apartmanu, vrata do ovoga, četveročlana je obitelj Dauda Altama i Fatme Tamo. I oni žive u identičnom stančiću s jednom sobom i malenom kuhinjom te jednom sobom s jednim krevetom. Međutim, problem je što Daud ima epilepsiju i kaže kako ga je strah spavati u krevetu s djecom da ih ne bi prilikom napada zgnječio.
– Tražili smo pomoć od IOM-a, ali ništa. Molili smo ih da nam kupe još jedan krevet, ali nisu. Poslao sam im e-mail u kojem sam pitao zašto ne dobivamo pomoć, zašto ne možemo dobiti odjeću i slične potrebne stvari, ali nisam dobio odgovor. Osim toga, imamo sina od godinu dana koji treba posebno mlijeko, ali ne možemo ga kupiti i ne možemo mu ga priuštiti pa mora piti obično, od čega ga boli trbuh, priča Daud istaknuvši veliku pomoć Sare Ninčević koja im je tu kad god zatreba. Dodaje, međutim, kako ne žele biti nikome na teret.
– Prije rata u Siriji moj otac je imao tri salona odjeće u tri različita grada. Živjeli smo jako dobro. Šili smo i dizajnirali odjeću i to je ono što jako volim raditi i što bih volio i sada raditi, rekao je Daud prisjećajući se sa sjetom nekog dalekog i boljeg prijeratnog života. Istaknuo je kako je u Turskoj proveo šest godina i kako je u potrazi za boljim životom krenuo na zapad gdje su im obećali stanove, posao, školu jezika.
– Rekli su iz IOM-a da će nam omogućiti učenje hrvatskog jezika, ali od toga još ništa. Bila je jedna organizacija koja je htjela pomoći, ali oni im to nisu dopustili. Ne znamo kako će ovo ispasti, ali ako se ovako nastavi zaista ne znamo što ćemo. Samo želimo ono što su nam obećali i želimo bolji život svojoj djeci, ističe Daud koji se čak i trudi pričati pomalo hrvatskog. Kaže kako mu nije teško raditi bilo kakve poslove samo kako bi djeca imala bolji život. Sada trenutno radi, zajedno sa Sadidom kao građevinski radnik kod Mladena Ninčevića. Međutim, bez znanja jezika, kako hrvatskog, tako i engleskog, obje obitelji osuđene su na svojevrsnu izolaciju.
Inače, Međunarodna organizacija za migracije UN-a (IOM) provedbeni je partner Vlade RH u pilot projektu preseljenja sirijskih izbjeglica iz Turske. Do sada je ukupno preseljena 81 osoba, kojima je Republike Hrvatska u vrlo kratkom roku po organiziranom dolasku ih Turske odobrila međunarodnu zaštitu.
– Preseljenje u Zadar spremno je podržala i obitelj Ninčević koja je azilantima pomagala s njihovim svakodnevnim poslovima i potrebama, a ujedno je i ponudila pomoć u zapošljavanju, odnosno integraciji. Tijekom prvih otprilike mjesec dana, azilanti su bili privremeno smješteni u hostelu, a trošak smještaja podmiren je sredstvima projekta, odnosno MUP-a.
Preseljenje obitelji iz hostela obavljeno je nakon pronalaska i ugovaranja stambenog prostora od strane Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Takav najam uključuje sklapanje ugovora između države, najmodavca i korisnika te se prilikom ugovaranja sastavlja zapisnik o preuzimanju nekretnine. Azilanti imaju pravo na smještaj na trošak države u trajanju od dvije godine od priznavanja prava na smještaj, pojasnili su u e-mailu iz IOM-a.
– Naravno, u prvim tjednima je IOM vrlo intenzivno radio s azilantima u svrhu izdavanja identifikacijskih dokumenata, ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi, evidentiranja kod liječnika i ostvarivanja pristupa zdravstvenoj zaštiti, uključivanja djece u odgojno-obrazovni sustav, traženja posla te niza drugih radnji za uključivanje u novu zajednicu. Iako se takva pomoć očekivano smanjuje izgradnjom samostalnosti u novom okruženju, IOM je i dalje na raspolaganju azilantima, zbog čega se koriste i osobni kontakti, ali i drugi načini komunikacije između azilanata i drugih dionika, prije svega na arapskom jeziku, ističe se u priopćenju IOM-a.
Na pitanje što je s obitelji Alsuairi, koja je, kako su sami rekli, nezadovoljna smještajem i uvjetima te presporim rješavanjem liječničke dokumentacije i ugovaranja potrebne operacije noge za dijete, prije nekoliko dana otišla iz Zadra, odgovorili su kako „što se tiče odlaska obitelji iz RH, nemamo saznanja je li obitelj uistinu otišla“.