STRANI JEZICI I TURIZAM Kako stranu terminologiju prevesti u domaći turistički jezik?

"Strani jezici i turizam" naziv je četvrte međunarodne konferencije koja je danas počela na Sveučilištu u Zadru. Organizatori konferencije su osim Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, Sveučilište primijenjenih znanosti u Burgenlandu, Univerza na Primorskem Fakulteta za turističke študije – Turistica te Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci. Teme koje će se na konferenciji obrađivati su: jezici i kulture u kontaktu, strani jezici i mediji u turizmu, prijevodi i pogreške u stranom jeziku turizma, primjena lingvistike u razvoju turističke kulture, književnost i turizam i dr. Kako je na početku rekla članica organizacijskog odbora Ivana Lozo, konferencija se održava svake dvije godine, a unatoč širini tema, vezana je za jezik turizma.

Malo je učiti jedan jezik
– Točnije, za podučavanje stranih jezika djelatnika u turizmu. Učenju stranih jezika trebala bi se posvećivati veća pažnja. Poglavito u nižoj dobi, kad djeca najbolje usvajaju nove jezike. Kasnije, uzmimo primjer turističkih vodiča, uz strane jezike, potrebno je i široko poznavanje povijesti, kulture i sl. Baš u poslu turističkog vodiča u praksi se pojavljuje problem usvajanja tehničkog vokabulara. Ne možemo uvijek raditi kalkove, tj. prijevode termina, fraza, sintagmi iz jednog jezika u drugi pa ih moramo primjenjivati doslovce. Zapravo, to je materija koja se uči napamet, rekla je Ivana Lozo.
Lozo je dodala kako je definitivno malo učiti samo jedan jezik i to u višim nižim razredima osnovne škole jer se pretpostavlja da svi vladaju engleskim jezikom pa stoga nisu konkurentni oni koji ne govore barem još jedan jezik.
Na tom tragu zanimljivo je bilo izlaganje Mirne Linčir Lumezi i Vere Krnajski Hršak sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta koje su obradile izazove prevođenja stručne terminologije u turizmu. U njihovom radu kaže se kako prevođenje stručnih i znanstvenih tekstova o turizmu prevoditeljima postavlja specifične izazove poput preciznosti i jasnoće, terminološke točnosti, a često i stvaranje novih termina na jeziku na koji se prevodi za pojmove koji u tome jeziku ne postoje, bilo zbog kulturalnih razlika ili zato što označavaju inovacije u turizmu. Potonji je problem sve češći u svijetu u kojemu su promjene brze, u kojemu se javljaju novi oblici turizma te pojmovi vezani uz njih.

Prevoditelji imaju zahtjevan zadatak
Tomu pridonosi i činjenica da se kreiranju odgovarajućih hrvatskih termina u praksi ne posvećuje dovoljna pažnja te se umjesto neologizama rado rabe anglicizmi. Usto, hrvatski stručnjaci i znanstvenici svoje radove često i pišu samo na engleskom jeziku te se tako ponekad propušta prilika da struka utvrdi novu hrvatsku terminologiju. Prevoditeljima se često postavlja zahtjevan zadatak da prvi put svojim prijevodima tekstova uvedu hrvatski termin za pojedini novonastali pojam na engleskome jeziku, riskirajući pri tome da se izlože kritici zbog nejasnoće i nezgrapnosti te da u konačnici ni ne prenesu čitatelju teksta željeno značenje. Prevoditelji se često suočavaju i s dvojbom treba li uvriježene tuđice zamijeniti postojećim, ali rjeđe korištenim hrvatskim terminima. Cilj je ovog rada opisati strategije koje u rješavanju tih izazova rabe prevoditelji stručnih i znanstvenih tekstova o turizmu, prvenstveno onih na engleskome jeziku, i ilustrirati ih primjerima iz prakse, s naglaskom na prijevode tekstova objavljenih u znanstvenom časopisu Acto Turistica u izdanju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji već 30 godina objavljuje tekstove paralelno na hrvatskome i engleskome jeziku. Rad također nastoji predložiti moguće smjernice za ujednačavanje hrvatske stručne terminologije u turizmu.